FOTOGRAFIJA KOJA POKAZUJE PROJEKTOVANI ARHITEKTONSKI PROSTOR U JEDNOM OD NAŠIH GRADOVA, BROJI ČAK 70 STEPENIKA U JEDNOM KRAKU BEZ IKAKVIH PODESTA ILI ODMARALIŠTA. IAKO NIJE POTREBNO BITI STRUČNJAK DA BI SE SHVATILO DA JE PENJANJE PO OVIM STEPENICAMA GOTOVO “KAO SAMOUBISTVO”, PREMA PRAVILNICIMA BI TREBALO DA IH BUDE NAJVIŠE 16-18. DAKLE, NE 70! NE 48! VEĆ 16-18 STEPENIKA. OVO JE JEDAN OD RAZLOGA ZAŠTO STRUKA VIŠE NIJE SLUŠANA. NEKO JE OVO PROJEKTOVAO, NEKO REVIDOVAO, I NA KRAJU, NEKO ODOBRIO. GDJE JE ETIKA, AKO ZNANJE IZOSTAJE? GDJE JE OSNOVNI OSJEĆAJ ZA DRUGOG ČOVJEKA, KOJI MOŽDA NIJE U PUNOJ FIZIČKOJ SPREMI, ZA STARIJE, TRUDNICE, DJECU? NEMAM VIŠE PITANJA, VEĆ APEL ZA SVE VAS KOJI OVO ČITATE: ŠALJITE NAM SVE NELOGIČNOSTI NA KOJE NAILAZITE, KAKO BISMO ZAJEDNO MOGLI UPERITI PRSTOM.
Nedostatak profesionalne etike prilikom projektovanja javnih prostora nije samo vizuelni ili estetski problem; to je pitanje koje direktno utiče na kvalitet života, zdravlje i sigurnost ljudi koji te prostore koriste. Primjer sa 70 stepenika, bez podesta ili odmarališta, jasno ilustruje kako arhitektonski propusti mogu postati ozbiljne prepreke za svakodnevni život građana.
Jedna od najosnovnijih funkcija arhitekture jeste osigurati sigurno i pristupačno okruženje za sve ljude, bez obzira na njihovu fizičku sposobnost. Kada arhitekte i urbanisti ignorišu osnovne standarde i norme, kao što je broj stepenika između platformi za odmor, stavljaju u rizik ne samo starije osobe i djecu, već i sve ostale koji koriste ovaj prostor.
Postavlja se pitanje etičke odgovornosti onih koji projektuju, odobravaju i izgrađuju takve prostore. Arhitekta ima dužnost da misli na sve korisnike prostora, a posebno na one koji bi mogli imati dodatne poteškoće. Nedostatak etičke svijesti u projektovanju može imati dugoročne negativne posljedice, ne samo za pojedince već i za cijelu zajednicu.
A mnoge primjere koji jesu po mjeri čovjeka možete naći u novom izdanju časopisa Prostor, gdje vas očekuje pažljivo odabrana kolekcija članaka koji reflektuju dubinu i raznolikost arhitekture i dizajna širom svijeta.
U ovom izdanju, zaronićemo duboko u različite arhitektonske filozofije, istražujući kako one reflektuju i utiču na kulture i zajednice širom svijeta. Svaki članak koji smo odabrali za vas nudi jedinstven uvid u to kako arhitekti i dizajneri razmišljaju i reaguju na izazove današnjice te kako svojim radom doprinose razvoju društva.
Na samom početku, istaknuti arhitekta Riken Yamamoto pokazuje kako moderna arhitektura može istovremeno odražavati lokalni kontekst i težiti ka univerzalnoj estetici. Njegova djela pružaju dubok uvid u suptilnu ravnotežu između tradicije i inovacije, prirodnog i izgrađenog, pokazujući nam kako prostori u kojima živimo mogu pozitivno uticati na naš svakodnevni život.
U Lisabonu, otkrivate kako Atelje Fragmentos revitalizuje istorijske zgrade, pretvarajući ih u moderne prostore koji dišu s duhom prošlosti, dok istovremeno nude sve prednosti savremene funkcionalnosti. Ova transformacija nije samo arhitektonska već i socijalna, dok stvara prostore koji promiču mir i sklad u ubrzanom gradskom okruženju.
POSTAVLJA SE PITANJE ETIČKE ODGOVORNOSTI ONIH KOJI PROJEKTUJU, ODOBRAVAJU I IZGRAĐUJU TAKVE PROSTORE. ARHITEKTA IMA DUŽNOST DA MISLI NA SVE KORISNIKE PROSTORA, A POSEBNO NA ONE KOJI BI MOGLI IMATI DODATNE POTEŠKOĆE. NEDOSTATAK ETIČKE SVIJESTI U PROJEKTOVANJU MOŽE IMATI DUGOROČNE NEGATIVNE POSLJEDICE, NE SAMO ZA POJEDINCE VEĆ I ZA CIJELU ZAJEDNICU.
Zmago Novak, vizionar i pokretač Big SEE platforme, dijeli s nama kako njegova inicijativa povezuje arhitekte i dizajnere iz jugoistočne Evrope, te kako su njihovi zajednički napori postavili temelje za novu arhitektonsku sinergiju koja prelazi tradicionalne granice. Razgovor sa Zmagom obiluje primjerima kako arhitektura služi kao most između različitih kultura, promovišući dijalog i razumijevanje na regionalnom i globalnom nivou.
Nastavljamo sa inspirativnim projektima iz Podgorice, gdje lokalne strukovne organizacije i ministarstva pokreću inicijative koje ne samo da oblikuju fizički prostor, već i kultiviraju bogato kulturno i umjetničko nasleđe regiona. Ovi projekti su primjer kako strateški pristupi u planiranju i dizajnu mogu rezultirati stvaranjem vibrantnih kulturnih centara koji služe kao novi simboli gradova.
Pored velikih urbanističkih poduhvata, ne zanemarujemo ni manje, intimne projekte koji imaju moć da transformišu svakodnevni život. Kuća RI u Zlatiborskom okrugu predstavlja kako inovativno korišćenje tradicionalnih materijala i tehnika može rezultirati u stvaranju doma koji je u skladu s prirodom i koji istovremeno odražava moderne životne standarde.
U ovom broju takođe vam donosimo priče iz različitih uglova svijeta, gdje se u različitim urbanim tkanjima isprepliću estetika, funkcionalnost i društvena odgovornost, stvarajući tako prostore koji nisu samo mjesta za život, već i aktivni učesnici u životima zajednica koje ih okružuju.
Zahvaljujemo vam što ste odabrali da i ovog puta budete sa nama. Nadamo se da će vam čitanje ovog broja pružiti nove perspektive i inspiraciju za promišljanje o prostoru koji vas okružuje, ali i o širim društvenim i kulturnim implikacijama arhitekture i dizajna. Uživajte u otkrivanjima koja vam “Prostor” donosi.
Za kraj, želim da pozovem sve vas, naše čitatelje, arhitekte, dizajnere, studente, i ljubitelje arhitekture, da se aktivno uključite u stvaranje i obogaćivanje sadržaja našeg časopisa. Svaki vaš doprinos, bilo da je u obliku ideja, projekata, ili razmišljanja, neophodan je za nastavak naše misije oblikovanja prostora koji inspiriše. Zajedno možemo kreirati još bogatiji i dinamičniji sadržaj za buduće generacije, nastavljajući da gradimo i razvijamo “Prostor” kao platformu za sve one koji cijene arhitekturu i dizajn.
