By Ema Alihodžić Jašarović, Nemanja Milićević, Sanja Paunović Žarić.

Već nekoliko godina me grize savjest što sam kao stanovnica planete beskorisna i nereaktivna kad je u pitanju problem reciklaže, i koliko kolektivna nesvijest po tom pitanju čini da svi skupa živimo u gradovima koji trpe posljedice neadekvatnog upravljanja otpadom. Okej, nije da baš ništa nijesam uradila povodom zdravije i zelenije budućnosti…svakodnevno vozim biciklo, izbjegavam automobil, nosim ceger, iako mi brokoli stave u kesu, i donesem sa cegerom desetak kesa kući… posadila sam svoje drvo, sadim svoju organsku baštu, iako mi je uspjela samo rukola, idem na ,,zelene’’ konferencije, glasam za pametne gradove, ali me užasno žulja neaktivnost i nemoć da uradim nešto više povodom toga. A onda, odem na put, i tip koji nam izdaje stan, znajući da dolazimo sa Balkana, nam uz prateće La dolce vitta preporuke, ostavi pismene instrukcije kako da selektujemo otpad u suprotnom ćemo platiti penale, a on će snositi odgovornost. Da ste nas vidjeli kako tih deset dana disciplinovano odvajamo koru od jajeta i banana, od omota od mocarele, ili kartona od italijanskog biskvita. Da ste vidjeli kako se Balkanci brzo dovode u red, ne biste vjerovali. I onda se vratimo kući, i odlučimo da nastavimo sa ,,zdravim’’ navikama, sve dok ne dođemo do kontejnera, gdje shvatimo, da moraš ipak sve da sjediniš na jedno mjesto, i da avaj, ništa od selekcije. I onda skontam da stvarno nije fer da tako životarim, ni kao arhitekta ni kao obična mala stanovnica planete, izolovana i na ignorance mode, i da me se ne dotiče, I da se pravim da vazduh miriše na vanilu, i da je realnost zelenkasta ili ružičasta.

I tako, nas troje, Nemanja, Sanja i ja, podjednako nagrižene savjesti, a arhitekte po vokaciji, maštari u duši, odlučimo da pokušamo da damo svoj doprinos spasu planete, iz malene Crne Gore. Pa šta, mislite da je nemoguće? Tako je jednoga dana, negdje u septembru 2019.godine, nastao prvi crnogorski lab za kreativni otpad, pod nazivom O5/opet/LAB.

Šta je O5/OPET LAB?

Dovoljno je da na dnevnom nivou sagledamo količinu otpada koji proizvedemo, i da shvatimo da je problem tretmana otpada postao jedan od većih lokalnih ali i svjetskih problema. Vrlo smo ponosni na činjenicu da je Crna Gora 1991. godine dobila status Ekološke države, ali i ne baš ponosni na podatak da već tri decenije pokušava da kreira mehanizme kojima bi se riješilo pitanje otpada, što je ujedno i jedan od uslova za ulazak u Evropsku Uniju. Kako su koncepti reciklaže u svijetu dostigli visok nivo primjene, a sagledavajući okolnosti da Crna Gora iako teritorijalno mala država, statistički predstavlja zemlju sa niskim stepenom reciklaže u odnosu na količinu otpada, naša ideja je upravo proizašla iz potrebe i profesionalne odgovornosti, da kao arhitektonski trio ponudimo rješenje na ovu društveno odgovornu temu. Tokom ovog istraživanja došli smo do zaključka da u Crnoj Gori ne postoji pravi reciklažni centar, kao ni primarna selekcija otpada, a posebno su alarmantni podaci koji ukazuju na nagli porast količine otpada na Gradskoj deponiji u Podgorici, i to, sa 120 tona u maju, na 220 tona u oktobru 2019. godine.

Tokom ovog istraživanja došli smo do zaključka da u Crnoj Gori ne postoji pravi reciklažni centar, kao ni primarna selekcija otpada, a posebno su alarmantni podaci koji ukazuju na nagli porast količine otpada na Gradskoj deponiji u Podgorici, i to, sa 120 tona u maju, na 220 tona u oktobru 2019. godine.

Sve ovo nas je opredijelilo da kao tročlani tim arhitekata, sagledamo problem sa druge strane, i svoju ideju usmjerimo ka korištenju otpada, kao inicijalnog materijala – sirovine, čime primarno pomažemo zajednici u rješavanju otklanjanja i trajnog uništenja otpada, pretvarajući ga u potpuno novi, dizajnerski savremeni proizvod, koji može koristiti različitim korisnicima. U tom smislu, ideja je da koristeći princip 3R (reduce / reuse / recycle) i otpad kao polaznu sirovinu, projektujemo i realizujemo novi -modul, koji bi bio osnov za kreiranje novog proizvoda, koji može postati zidna ili podna obloga, enterijerski element, ili čak urbani mobilijar koji bi savremenim dizajnom doprinio opštem kvalitetu i vizuelnom utisku javnih prostora i gradova uopšte. Na taj način, sakupljeni otpad iz korita rijeka, obale, parkova, stare igračke iz vrtića, naš tim bi pretvarao u ulični / parkovski, plažni mobilijar..., nastao od sirovine zatečene na određenoj lokaciji, čime bi se otpad simbolično, vratio „kući“, u novom obliku. Na taj način, repetitivni proces pretvaranja jednog već korištenog materijala u drugi, istrošenog /upotrebljenog proizvoda u drugi, OPET i OPET ulazi u novi ciklus reciklaže koji može biti nebrojeno puta eksploatisan. U tom smislu, naša polazna sirovina je otpad (kese, pet plastika, karton, gume, staklo, metal, drvo, građevisnki otpad...), čijom tehnološkom obradom dobijamo novi materijal – novi proizvod, koji OPET dobija nova svojstva i novu funkciju.

Nakon njegove prvobitne funkcije, buduće generacije mogu je OPET i OPET nanovo prerađivati i pretvarati u novu sirovinu, potom u novi proizvod. Iz tog razloga termin /OPET/, koji je ujedno i lokalno prisutan (što nam je kao autorima bilo od ključne važnosti kako bismo izbjegli englizme koji na banalan način asociraju na proces reciklaže), usvajamo kao vodeći motiv za naziv brenda. U razradi logotipa idemo korak dalje, grafički i tipografski ga prevodeći u oznaku O5 /o-pet/, što direktno asocira na uvođenje novog hemijskog elementa, što na neki način i činimo kreirajući potpuno novi materijal. Još jedan dodatni argument nalazi se u asocijaciji na oznaku kiseonika O2, naglašavajući na taj način potrebu da smanjenjem otpada utičemo na očuvanje životne sredine i kvaliteta vazduha, proizvodeći novu vrijednost i kvalitet koju zovemo O5. LAB upućuje na LABoratorijski pristup istraživanja koji ćemo nadograđivati i praktikovati, u vidu kontinuiranog eksperimentisanja sa novim materijalima i njihovim formalnim mogućnostima.

Primarni cilj ovog projekta u najvećoj mjeri usmjeren je ka kreiranju domaćeg brenda kojim, prvi put koristeći „zero waste“ proces reciklaže, pretvarajući otpad u novi materijal i proizvod, direktno utičemo na smanjenje količine otpada, koji dugoročno ugrožava životnu sredinu.

Primarni cilj ovog projekta u najvećoj mjeri usmjeren je ka kreiranju domaćeg brenda kojim, prvi put koristeći „zero waste“ proces reciklaže, pretvarajući otpad u novi materijal i proizvod, direktno utičemo na smanjenje količine otpada, koji dugoročno ugrožava životnu sredinu. Drugi cilj je da probamo aktivirati sugrađane da razumiju potencijal otpada, i da primarnom selekcijom mogu aktivno učestvovati u dizajniranju gradova zajedno sa nama. Kreirajući eco friendly i društveno odgovoran brend, posebnu pažnju polaže na učešću svih aktera i građana koji direktno donacijom otpada mogu učestvovati u kreiranju novog recikliranog proizvoda. Jedan od ciljeva je, da se cjelokupan proces obavi u Crnoj Gori čime bi se omogućilo angažovanje određenog broja građana, koji bi radili u procesu proizvodnje. Proizvodnjom recikliranog urbanog mobilijara, značajno bi se smanjio procenat uvoza, ali se postiže i kvalitet javnih prostora, čiji urbani mobilijar će svojim savremenim stilskim i estetskim karakteristikama postojeće gradske prostore učiniti atraktivnijim, vizuelno dopadljivijim i više korištenim. Niz specijalnih tehnoloških procesa rezultira potpuno novim materijalom, čija je jedna od glavnih karakteristika, unikatnost izraza i dizajna, čime se obezbjeđuje neponovljivost svakog izrađenog komada, koji je nemoguće ponoviti.

Koncept: BRENDIRANJE GRADSKIH IDENTITETA /MEMORIZ

Osim koncepta reciklaže, koji je pokretač ideje, naš fokus je napraviti eksperiment u kome je moguće primijeniti inovativni oblik prezentacije gradskog identiteta, integrišući ga u dizajn urbanog mobilijara. Ideja je „ugraditi-upisati’’, identitet gradova u urbani mobilijar, koristeći sirovine koje su dominantno prisutne i prepoznatljive u gradovima, koje čine njegovu topografiju, ili neku vrstu prepoznatljivog materijala, otpada, zagađivača, problema ili potencijala. Ispitan je potencijal drugih sirovina, odnosno ulaznih komponenti, koje uz primarnu ideju reciklaže integrišu potencijal mjesta u vidu korištenja lokalnog materijala koji je odbačen (npr. plavo staklo na Domu revolucije), iskorišten ili dominantno prisutan (npr. so iz ulcinjske Solane), ili čak kao takav biva vodeći zagađivač gradskog prostora (derivatima kamenog uglja iz Rudnika Pljevlja), „upisujući’’ ga na taj način u ulični mobilijar. Na taj način, grad koji u diskursu samopromocije u vidu semantičkog sadržaja ugrađenog u fizičku strukturu, baziranom na vizuelnom kodiranju identiteta, može biti upisan u zvaničnu politiku brendiranja grada.

Našoj ideji podršku je pružilo Ministarstvo kulture Republike Crne Gore, na konkursu za Kreativne industrije, što će pomoći da naš koncept u 2020. dobije i prvu realizaciju u javnom prostoru. Do tada, sakupljajte kese, i pratite O5 LAB i šta to Nemanja, Sanja i Ema pripremaju.

tekst: Ema Alihodžić Jašarović