Intervju: Dušan Đurović i Ivan Jovićević /arhitektonski Biro 81000 /
RAZGOVARALI SMO SA DUŠANOM ĐUROVIĆEM I IVANOM JOVIĆEVIĆEM IZ ARHITEKTONSKOG BIROA 81000, KOJI SU IAKO JAKO MLADI IMENA KOJA OSVAJAJU VELIKI BROJ KONKURSA KAKO KOD NAS TAKO I U REGIONU. RAZGOVARALI SMO O TOME KAKO JE BIRO NASTAO, ŠTA JE ONO ČEMU TEŽE, I KOJA JE TAJNA NJIHOVOG USPJEHA NA KONKURSIMA. VJERA U ONO ŠTO RADIŠ, KONSTANTNA EDUKACIJA, SAMOKRITIKA, POSVEĆENOST I OGROMAN, OGROMAN RAD SU NJIHOVE “TAJNE” FORMULE I PRIMJENJIVE SU NA MNOGE SEGMENTE U ŽIVOTU .
P: Kako je nastao BIRO 81000? Relativno ste mlad studio, a već iza sebe imate veliki broj osvojenih nagrada na konkursima, tako da ste na neki način po tome i prepoznati.
BIRO 81000 je plod aktivnog učešća na konkursima, što međunarodnim što nacionalnim. U tom smislu, podjednake zasluge za postojanje i rezultate biroa imaju i naši profesori mentori sa Arhitektonskih fakulteta u Beogradu i Splitu. Oni su ti koji su nas “inficirali” konkursima i motivisali da iznova i iznova uzimamo učešće na njima.
P: Kako se opredjeljujete za konkurse na kojima ćete učestvovati?
Najčešće se opredjeljujemo skoro pa intuitivno, nekad iz želje da se isprobamo u novim tipologijama, nekad samo da “utvrdimo gradivo” a nekad iz čiste profesionalne odgovornosti koja nalaže da se uzme učešće na konkursu. Oni konkursi koji su za izvođenje svakako imaju prioritet, s obzirom na to da su po pravilu ozbiljnije raspisani i žirirani.
P: Jedna od najsvježijih nagrada je prva nagrada na međunarodnom konkursu za zgradu Fakulteta muzičke umjetnosti u Beogradu, kakav je osjećaj među mnogobrojnim i starijim kolegama osvojiti nagradu a pogotovo u drugoj državi?
Ponosni smo. Među nagrađenim radovima su tri profesora sa arhitektonskog fakulteta u Beogradu sa svojim timovima, renomirani beogradski biro ARCVS, mladi, perspektivni tim AKVS, i mi.
P: Po čemu mislite da se izdvojio vaš projekat?
Mi smo od starta cijenili važnost FMU da se “skući”, s obzirom na to da se nastava trenutno odvija na par lokacija u Beogradu, a vannastavne aktivnosti kojih je jako puno, maltene na dnevnom nivou, po koncertnim dvoranama katkad i širom Srbije. U tom smislu, smatrali smo da je prioritet poštovanje striktnih funkcionalnih specifičnosti programa i načina funkcionisanja FMU, koji je osim redovnih fakultetskih aktivnosti izrazio potrebu za bogatim javnim sadržajima sa ciljem promocije rada FMU i širenja muzičke kulture na širem društvenom planu. Konkursni zadatak je studiozno napisan na preko 100 strana. Smatramo da smo sa najmanje kompromisa ispunili sve, ili najveći dio programskih zahtjeva budućeg korisnika, i ponudili zapravo vrlo jednostavno rješenje. U neposrednoj blizini Dunava, na izuzetno zahtjevnom terenu složili smo projekat u tri nezavisna sektora. U podzemnoj etaži garažu i servise, u 12m visokim paviljonima javne sadržaje za promociju FMU, i u 16m visokim volumenima nastavne “privatne” zone fakulteta. Paviljoni su rasuti u budućem Linijskom parku, i “obučeni” u perforiranom corten čeliku. Čelik je kopča sa kontekstom Dunava, portalnog krana Termoelektrane u neposrednoj blizini i željezničke pruge čijim se izmještanjem i formira Linijski park Ð svojevrsni beogradski HIGH LINE prostor ogromnog potencijala za Beograd. Na paviljone smo smjestili volumen velike koncertne sale i volumen sa instrumentalnim vježbaonicama i predavaonicama koje smo “obukli” u duplu fasadu sa kružnim aluminijumskim cijevima koje asociraju na žice muzičkih instrumenata. Ova dva volumena smo nazvali “muzičkim kutijama”. Najvrijedniji prostori su oni na spoju paviljona i muzičkih kutija 12m visoki holovi, unutrašnje ulice - veze između Pančićevog i Linijskog parka, odnosno šetnice do Dunava.
P: Šta se dešava nakon osvajanja konkursa? Da li ćete učestvovati u daljoj razradi?
Predmetni konkurs za FMU, pa samim tim i prvonagrađeno konkursno rješenje sastavni je dio javne nabavke za izradu projektne dokumentacije. Samim tim očekujemo da budemo uključeni u dalju razradu projekta. Imamo zbilja divnu komunikaciju sa dekanatom FMU, koji se nadaju što skorijem početku gradnje. Međutim, zgradu ove veličine i tipa, na ovakvoj lokaciji nije moguće izvesti bez ozbiljne pripreme i podrške države. Da napomenemo samo da su u pitanju četiri koncertne dvorane, tonski studio i niz drugih nestandardnih“ prostorija sa sofisticiranom tehnikom i striktnim zahtjevima u pogledu akustike, te će stoga projektovanje i izvođenje ovog objekta biti nemali izazov za sve aktere tih procesa.
Naše iskustvo je da je najvažnija vjera u ono što radiš, konstantna edukacija, samokritika, posvećenost i ogroman, ogroman rad.
P: Još jedan nedavno osvojeni konkurs je za zgradu vrtića u Baru, koji je dosta javno ispraćen s obzirom na okolnosti koje su prethodile izgradnji vrtića. Na čemu se zasniva koncept projekta?
Programski - na trgu, holu, prostranom dvorištu i malom skrivenom brdu u njemu. Barski - na moru, kamenu i brodu. Arhitektonski - na intimnim atrijumima za najmlađu jasličku dob, krovnim kupolama i zajedničkim sanitarijama za stariju jasličku dob, odnosno unutrašnjoj ulici sa sanitarijama, garderobama i administracijom u izlogu... I toboganu... Žutom toboganu skrivenom u brdu.
P: Prije dvije godine ste osvojili prvu nagradu za školu u Tološima. Na ovom projektu ste učestvovali i na izradi idejnog i glavnog projekta. Sada pratite i njegovu izgradnju. Koliko je značajno iskustvo toga tipa i da li mislite da nosilac idejnog rješenja treba biti uključen u dalji razvoj tog projekta?
Jako je značajno. To je maltene zaokružen put od ideje do realizacije, proces dug više od dvije godine, življenje sa tom kućom, praćenje njenog rasta i razvoja, nestpljivo čekajući da prohoda i osamostali se. Autori pobjedničkih rješenja na konkursu bi, a priori, morali biti nosioci izrade glavnog projekta, to nalaže elementarna logika, pa ako hoćete i profesionalna etika, moral i kolegijalnost. Kod nas, u Crnoj Gori, je nažalost ovo prvo, narušeno ovim drugim koje je, de facto, potpomognuto u formalno-pravnom smislu važećim zakonskim i podzakonskim aktima. Tu prije svega mislimo na Zakon o javnim nabavkama koji determiniše tender za izradu glavnog projekta na osnovu prvonagrađenog pobjedničkog rješenja na konkursu, a na kojem je glavni, često i jedini kriterijum, najmanja ponuđena cijena. U tom domenu - najjeftinije cijene nije moguće očekivati kvalitet projektne dokumentacije, a o kvalitetu izvedenog objekta na osnovu najjeftnijeg projekta suvišno je i govoriti.
P: Pored ovih spomenutih prvih nagrada na konkursima osvojili ste prvu nagradu za idejno rješenje Istočne tribine stadiona pod Goricom, prvu nagradu za vrtić i jaslice u Ulcinju koji je nagrađen i od strane SACG, drugu nagradu za objekat dnevnog boravka za stara lica u Golubovcima, treću nagradu za objekat Državne revizorske institucije Crne Gore, treću nagradu na konkursu za gimnaziju u Osijeku u Hrvatskoj. Od čega krećete kad pristupate razradi konkursa s obzirom na očigledan uspijeh na njima?
Krećemo od lokacije i programa. Detaljno ih proučavamo i tražimo u njima mjesta kompromisa i mjesta potencijala. Kada to detektujemo, obično vrlo lako, u okviru već postojećih i isprobanih tipologija slažemo program. U tom slaganju se trudimo da budemo što kreativniji, da ostvarimo dodatnu vrijednost, ili nešto što nazivamo program+“. Taj program+“ je gotovo po pravilu javni sadržaj, prostor okupljanja, koji se podjednako crpi iz lokacije i iz programa.
Naša vizija budućnosti je miran i postepen rast i razvoj BIROA 81000.
P: Šta vam je inspiracija, da li se ugledate na neke svjetske arhitekte?
Inspiracija nam je rad, želja da što više radimo i upoznajemo sebe i međusobno jedni druge na taj način. U tom smislu, ugledamo se na sve arhitekte u čijem se radu prepoznaje ogroman napor i trud. Prema svima njima imamo veliko poštovanje.
P: Da li sarađujete sa drugim autorima i biroima, šta vas opredjeljuje za saradnju sa njima? Tema, obim posla, slični senzibiliteti…
Sarađujemo svakako. Naš tim je jako veliki, i raznorodan, dominatno sastavljen od mladih ljudi, pasioniranih zaljubljenika u arhitektonsku profesiju. Ta zajednička pasija vremenom prelazi u prijateljstvo, što nas čini naročito ponosnima. Ovo je lijepa prilika da se zahvalimo svima njima, našim kolegama-prijateljima iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i Crne Gore - svi su oni BIRO 81000.
Inspiracija nam je rad, želja da što više radimo i upoznajemo sebe i međusobno jedni druge na taj način. U tom smislu, ugledamo se na sve arhitekte u čijem se radu prepoznaje ogroman napor i trud. Prema svima njima imamo veliko poštovanje.
P: Šta mislite da je najvažnije mladim arhitektama na početku karijere i koja je filozofija kojom se vodite u poslu i životu?
Naše iskustvo je da je najvažnija vjera u ono što radiš, konstantna edukacija, samokritika, posvećenost i ogroman, ogroman rad.
P: Nedavno je u organizaciji Inženjerske komore organizovana Konferencija: “Mlade arhitekte u Crnoj Gori” na kojoj ste učestvovali. Da li mislite da je bitna promocija arhitekture a i mladih arhitekata na ovaj način?
Naravno da je bitna. Ti su susreti višestruko važni, naročito kada se dese, kao što je ovaj u Hotelu Podgorica - epicentru crnogorske arhitekture i alter egu onom što možemo pokušati da nazovemo crnogorskom arhitektonskom scenom.
P: Da li imate neku viziju u kojoj bi voljeli da se studio razvija u budućnosti?
Naša vizija budućnosti je miran i postepen rast i razvoj BIROA 81000.
