PREDSTAVLJANJE: OBJEKAT TWIN TOWERS/ING INVEST/
BUDVA JE POSTALA SIMBOL TURIZMA, ALI I SIMBOL ANTIURBANIZMA. U TAKVOM AMBIJENTU, NEZASITA JE POTREBA ZA GRADNJOM, A VELIKI JE ZADATAK POSTAVITI SE PRAVILNO. SKUČENOST PROSTORA PROIZVELA JE POTREBU ZA ODLASKOM U VISINU, A CIJENA ZEMLJIŠTA ZAHTIJEVA SVE VEĆU IZGRAĐENOST, I EKONOMIČNOST IZGRADNJE, JER, INVESTITOR HOĆE ZARADU. U TAKVIM USLOVIMA, VELIKI JE NAPOR IZDEJSTVOVATI ARHITEKTURU, A NAJUGROŽENIJA JE STAMBENA ARHITEKTURA.
Očekivano, projektnim zadatkom je dobijeno da je potrebno iskoristi-ti maksimalne parametre. Objekat se radi na dijelu UP 103.3, blok 103C, ko-ju čini kp 481/1, KO Bečići, DUP “Beči-ći”, Budva. Isprojektovano je 112 stam-benih jedinicia različitih tipologija: 28 garsonjera, 63 jednosobna stana, 20 dvosobnih stanova, 1 trosobni stan, raspoređenih u dvije stambene kule.
Izbor rješenja je bio da se arhitektura organizuje segmentacijom u prostoru, kako u horizontalnom planu tako i u vertikalnom. Umjesto jedne mase postavljaju se dvije, koje opet nijesu monolitne, već su i one razbijene u svojoj cjelovitosti. Cilj je umanjivanje uticaja na okolinu, koliko je to moguće. Ambijent je već prezasićen višespratnicama, pa se, ako ne izbjeći, onda pokušalo umanjiti dodatno zasićenje. Zbog toga su se i razbile mase, jer uz dozvoljenu kvadraturu monolitna građevina bi samo nastavila postojeću praksu. Dodatno se ove mase zaokružuju, tačnije, oštri uglovi se zaobljavaju, perspektivno se gubi jasna granica ivice objekta i pozadine. Izbor svijetlih tonova, naročito bijele na fasadi, pomaže da se ovaj utisak pojača. S izvijenog oblika klizi sijenka, koja je presudna u doživljavanju oblika i površina. Njenim povlačenjem se izražava odsjaj sun-ca na bijeloj podlozi, a jasna veličina i oblik gabarita se gubi.
Vertikalna segmentacija djeluje u istom pravcu. Stepenastim povlačenjem posljednjih etaža utiče se na smanjenju utiska ukupne visine. Izraženi, skoro neprekidni, balkoni opasavaju objekat i ističu vertikalnu podjelu. Ovaj element stvara efekat člankovitosti objeka, neke organske forme, čiji rast možemo da pratimo kroz te segmente. Osim toga, uvođenje zeleni-la na krovnoj terasi i balkonima spaja objekat sa tlom iz kojeg niče; organska forma se razvija i raste, podiže iz zemlje, uvijek zadržavajući dio te zemlje sa svakom novom visinom.
Iako je objekat u dva tona, prvo se sagledava bijela fasada. Ona se preklapa u zavisnosti od perspektive posmatrača, al i kad se sagledava cijela; ta zemljana nijansa više liči na sijenku nego na masu. Izbor kolorita je bio namjeran, izbjegavalo se uniformisanje jer bi to solidifikovalo masu, a zemljani ton djeluje neutralno, kao na nekom platnu na kojem se sagledava sve nanijeto.
Arhitektura je time objedinjena kroz nekoliko elemenata, što onih izgrađenih i ljudski stvorenih, i u većoj mjeri, presudnoj, onih prepuštenih prirodi, tačnije, iskorišćenih, perspektivnim manipulacijma poznatim na Mediteranu, ugrađenih u oblikovnost. Bez ovih elemenata, bez svjetla i sijenke, sunca i bjeline, zemlje, objekat je nedovršen.
