SPOILER ALERT /
SVI TVRDE DA ZNAJU U ČEMU JE PROBLEM SA ARHITEKTUROM U CRNOJ GORI. ZAPRAVO, OKO JEDNOG SU SVI SAGLASNI. FAMOZNI DUP-OVI I SVE OKO NJIH. DETALJNI URBANISTIČKI PLANOVI, KOJI SU VEĆ TRIDESET I KUSUR GODINA MJEŠAVINA NAJNIŽE PONUDE, PRIVATNIH INTERESA I LOGIKE DRUŠTVA IZVRNUTOG NA POSTAVU. JASNO, KAO I SVUDA, I TU IMA IZUZETAKA, ALI OČIGLEDNO TEK TOLIKO DA POTVRDE PRAVILO.
Nedavno sam čuo da, iz resornog mi-nistarstva, planiraju izdati zbirku tek-stualnih djelova crnogorskih planova, kako bi se vidjelo, da su prepisivani i pripisivani isti uslovi za oblikovnost i materijalizaciju za Kotor i Žabljak, Ceti-nje i Ulcinj, Pljevlja i Podgoricu, ma ko-liko te sredine prostorno nespojive bile.
Kada dobijete urbanističko tehničke uslove iz plana, pod uslovom da DUP uopšte važi, onda se pripremite za psihodeliju. Za 300m2 potencijalnog objekta, prije mjesec ili dva, dobili smo čak 60 strana kombinacije disfunkcionalnog horora i crne satire, u kojoj svaki naredni pasus po pravilu isključuje ili opovrgava prethodni.
I uvijek isto. Ruke su vezane i Glavni gradski arhitekti, realno nijesu u mogućnosti da neke apsurde preprave i presude, pa čak i ako je riječ o klijentu koji želi graditi manje od dozvolje-nog, teži sačuvati ovo parče prostora za buduće generacije, ili ako je isti dobrotvorna i neprofitabilna organizacija, ili pak sve to zajedno.
Tako, recimo, negdje piše da može da se gradi sprat. Ali u tabeli kaže da ne može.
A sve i da planer/ka prizna da se potkrala greška, što je potpuno ljudski. To ne važi na sudu. Pa zbog štamparske greške ne može-te da gradite.
Negdje piše da može ravan krov. A obavezan pokrivač je crijep.
Zapravo sve je otvoreno za tumačenje. A onda, 1000 pravnika, 1000 mišljenja. Ovdje su definicije drugačije. I uvijek ih moramo iznova formirati. Recimo. Koeficijent zauzetosti parcele. Građevinska linija. Bruto razvijena građevinska površina. Suteren. Potkrovlje.
OVDJE NIŠTA NIJE SIGURNO. ZAPRAVO SVAKO ZNA ZA SEBE. PA DOK NE SJEDNEMO DA SE DOGOVORIMO, SVAKO PO SVOM.
Samo naizgled ustaljeni projektantski pojmovi. Ovdje ništa nije sigurno. Zapravo sva-ko zna za sebe. Pa dok ne sjednemo da se dogovorimo, svako po svom.
O Jorgosu Lantimosu (Yorgos Lanthimos), Grčkom reditelju i scenaristi, sam čuo od Danila Drobnjaka, kolege koji rijetko priča, ali kad priča onda to djeluje smisleno. Kynodontas (Dogtooth) ili Očnjak, je njegov prvi film koji sam imao prilike da po-gledam (iz 2009.godine), a pratiće ga kasniji Alps (Alpi, iz grčke faze), kao i široj javnosti vjerovatno poznatiji T-he Lobster (Jastog), The Killing of a Sa-cred Deer (Ubistvo svetog jelena) i T-he Favourite (Miljenica), na engleskom jeziku.
Očnjaku, na atmosferi definitivno do-daje i grčki jezik, apstrahujući priču do jedinstvenog, sebi svojstvenog pod-ručja, bez jezičke poveznice sa pozna-tim. Bar za gorepomenutog kolegu i mene.
Riječ je o porodici. Dvije kćerke. Sin. Majka i otac. Žive unutar imanja u Ati-ni ili nekom drugom sličnom gradu. I-maju sve. Bazene. Obilje vegetacije. Raskošnu vilu. Ali i strah.
Strah da napolju njie sigurno i da ne smiju nipošto napustiti imanje. Niko. Sem stari. Otac. Glava kuće. Koji je sa suprugom godinama gradio priču o spoljašnjim opasnostima, kako niko, sem njega samog ne bi smio za-koračiti u nepoznato.
Vremenom, do ukućana ipak dođe po koja nova riječ, koja bi mogla uskomešati strasti i ponuditi uvid u sliku stvarnosti. Onda dvoje najstarijih, roditeljka i roditelj, zajedničkim snagama, uz visok stepen kreativnosti izmišljaju nove pojmove, kako bi mlađima dali značenje koje bi nekom sa strane moglo zvučati apsurdno.
Tako More postaje stolica, a Autoput vjetar. E Puška, to vam je bijela ptica. Ako gdje na nebu i vidite avion, nadajte se da će u vidu igračke biti prize- mljen u naše dvorište i vjerovatno će-mo morati da se borimo oko njega. Čuš mene mi, oni. Nesretna đeca.
Nije sve tako mračno, zapravo na prvi pogled uopšte nije, ima tu divnih kadrova, perverzno rezervisane glume i dana okupanih Suncem.
Ko nema želudac za koju kap krvi. Malo seksa. I zeru incesta. Boje da ne gleda. Ali kad uskratimo slobode i oformimo paralelnu realnost na minimalnom prostoru, ma koliko on lijep bio, ne možemo ništa drugo ni očekivati.
Mnogo je poveznica Kynodontas-a sa arhitekturom, sa prostorom, sa društvom. Njegova radnja je unutar limitirane teritorije. Gotovo kao komunistička arhitektura koja se stvarala u-nutar gvozdene zavjese, on nosi i originalnost i perverznost. Stvara folklor za sebe. Redefiniše pojmove i njihov odnos sa vizualnim. Preispituje konvencije.
KADA DOBIJETE URBANISTIČKO TEHNIČKE USLOVE IZ PLANA, POD USLOVOM DA DUP UOPŠTE VAŽI, ONDA SE PRIPREMITE ZA PSIHODELIJU. ZA 300M2 POTENCIJALNOG OBJEKTA, PRIJE MJESEC ILI DVA, DOBILI SMO ČAK 60 STRANA KOMBINACIJE DISFUNKCIONALNOG HORORA I CRNE SATIRE, U KOJOJ SVAKI NAREDNI PASUS PO PRAVILU ISKLJUČUJE ILI OPOVRGAVA PRETHODNI.
Ima tu priče o previše zaštitnički nastrojenim roditeljima koji popločavaju put do pakla vođeni vjerovatno dobrim namjerama u sopstvenom shvatanju roditeljstva. Ipak o tome možda neki drugi put.
Na kraju, odu u nepoznato, samo oni što su sposobni slomiti sopstveni očnjak zarad slobode. A mi ostali, mi i treba da se bojimo mačke, jer to je najopasnija životnja koja postoji.
Dok svi ne saznamo šta je tačno definicija zauzetosti urbanističke parcele. Zapamtite jedno.
Zombi, to vam je mali žuti cvijet.
