Prostor_66

PROSTOR BANNER

Izolacija kao prostor inspiracije

Stanica Lytton

Ovo je zapravo prvi put u posljednje tri sedmice da sam u mogućnosti napisati tekst. Iako se već nekoliko godina bavim teorijom grada, nikad mi nije bilo teže napisati tekst o gradu. Zato, iako je tema ovog puta trebala biti dio mog arhitektonskog dnevnika sa poslednjeg putovanja iz Milana, ipak, sačuvaću ga za neku skoriju i vedriju budućnost, kada se ulicama Milana vrate ljudi, i konačno počne proljeće.

COVID_19 ipak nije zaobišao Crnu Goru. Etika našeg individualnog izbora da ostanemo doma i damo skroman doprinos planeti koja je trebala svoj restart, postavila nas je u poziciju posmatrača gradova, onako kroz prozor, ili preko balkona, ako ste imali sreće. Individualna i kolektivna žrtva, osnažila nas je kao zajednicu, i pomogla da tri nedjelje kasnije razumijemo da ipak ne možemo bez ljudi, i da nam je jako potrebna kafa i čašica razgovora, na hodniku zgrade, ili cigar na klupi u dvorištu, kasno u ponoć. U prilog situaciji je i pitanje ovogodišnjeg arhitektonskog Bijenala, čija je realizacija takođe upitna: Kako da živimo zajedno? Možda je upravo sve ovo i najbolji način da ponudimo odgovor.

ema1photo: Keystone 
vu sur: http://astudejaoubile.blogspot.fr/

Iz ove pozicije, nikad više nismo maštali o slobodi kretanja, o izletima, parkovima, sunčanim trgovima, moru, rijekama... o gradovima. Teorije koje promovišu grad kao mjesto socijalne interakcije, danas su došle na preispitivanje. Šta je svrha gradova ukoliko u njima nema ljudi? Vizura na grad izmještena je iz pozicije pokretnog – aktivnog korisnika prostora, u poziciju fizički izolovanog - pasivnog recipijenta, čiji utisak o gradu biva izolovan, oslobođen fizičkog iskustva, postajući ogledalo korisnikove subjektivnosti. Iz karantina, sada imamo samo sjećanje na grad, a takvo ,,nefizičko’’ – bestjelesno prisustvo u prostoru kreira novo iskustvo doživljaja grada. Tako modifikovana stvarnost u kojoj je posmatrač izolovan od direktnog uticaja grada, kreira emotivan i pomalo patetičan odnos prema spoljašnjem svijetu, nastao u ovakvom iluzornom formatu.

Na red su došle i provjere prostornih ali projektantskih koncepata, suočavajući se sa prostorom karantina na koji smo osuđeni posljednjih nedjelja. Do skoro smo uskačući iz jedne u drugu svakodnevnicu protrčavali kroz stanove, odbrojavajući vrijeme do nove obaveze, posla, vrtića i spavanja. Ovih dana smo osvijestili da imamo terasu, i da u žardinjeru možemo da posadimo ruže. Zbližili smo se sa prostorom, i otkrili da nimalo nije loše to što nam prozor iz spavaće sobe ne gleda na rijeku. Svakako imamo sjajan pogled na nebo. Shvatili smo da nam je za sreću dovoljno i onih trideset kvadrata.


Analizirajući prošlost, sjetićemo se brojnih uspona i padova civilizacije, što je gotovo uvijek ostavljalo posljedice na nivo pojedinca. Brojne pandemije, ratovi, i prirodne katastrofe, pomjerale su čovjeka i smještale ga u prostor izolacije, tjerajući ga da preživi i spasi svijet.


Analizirajući prošlost, sjetićemo se brojnih uspona i padova civilizacije, što je gotovo uvijek ostavljalo posljedice na nivo pojedinca. Brojne pandemije, ratovi, i prirodne katastrofe, pomjerale su čovjeka i smještale ga u prostor izolacije, tjerajući ga da preživi i spasi svijet. Tako je na malom ostrvu Santa Maria di Nazareth u venecijanskoj laguni, ova stanica ugostila gotovo dva i po stoljeća - hiljade tijela za koja se sumnjalo da nose kugu. Nerijetko su objekti u takvim nesvakidašnjim okolnostima preko noći mijenjali funkciju, pretvarajući se iz škola, fakulteta, sportskih hala u nepregledne nizove kreveta za oboljele.Tako nedovršena zgrada Ministarstva obrane u Monroviji u Liberiji, koristila se kao centar za izolaciju i liječenje ebole. Ovih dana svjedoci smo kadrova sa beogradskog sajma i Sportskog centra Morača, sa sličnim scenarijima. Pogledajmo fascinantnu karantinsku stanicu Lytton koja je primala nove doseljenike u Queensland od 1914. do početka 1980-ih, izolovano mjesto koje uključuje kupatilo, dezinfekcijski blok, kotlovnicu, praonicu rublja i trpezariju. Mi imamo super brzi internet, i uvijek toplu vodu.

ema3NASIN karantin MQF za astronaute koji su došli sa mjeseca

Prisjetimo se da i je i NASA pripremila karantin po silasku astronauta sa Mjeseca (MQF), a njegova je svrha bila spriječiti malo širenje mjesečevih zaraza izolovanjem astronauta od kontakta sa drugim ljudima. Pretvorena prikolica Airstream, sadržala je dnevni boravak i spavaće sobe, kuhinju i kupatilo. Ovaj MQF koristili su astronauti Apollo 11, Armstrong, Aldrin i Collins odmah po povratku na Zemlju, zašto ne bismo i mi bili malo u karantinu ?:) .

Šezdesetih godina prošlog vijeka, čovjek je nudeći odgovor na koncept brzorastućih gradova, kreirao eksperiment - koncept kapsule, koja ukazuje na kompaktnu, minimalnu, kompletno namještenu i opremljenu stambenu jedinicu, koja se kroz istoriju pojavljuje kao potreba i eksperiment u tehnološkom i naučnom periodu 60ih godina prošlog vijeka. Urzo se pojavljuje niz pokreta koji su pokušali dati odgovor na brzorastući trend gradova, pokušavajući da kreiraju model za izolaciju čovjeka kao i odgovor na potrebu života savremenog čovjeka – nomada, stalno pokretnog, nudeći mu sve potrebne funkcije u minimalnom okruženju. Način i potreba da se elementarne životne funkcije organizuju na ovaj način, ukazuje na potrebu da arhitekti ispituju mogućnosti života u malim i ograničenim prostorima, koji omogućavaju transformaciju i mobilnost kao dvije osnovne karakteristike.


Teorije koje promovišu grad kao mjesto socijalne interakcije, danas su došle na preispitivanje. Šta je svrha gradova ukoliko u njima nema ljudi? Vizura na grad izmještena je iz pozicije pokretnog – aktivnog korisnika prostora, u poziciju fizički izolovanog - pasivnog recipijenta, čiji utisak o gradu biva izolovan, oslobođen fizičkog iskustva, postajući ogledalo korisnikove subjektivnosti.


Eksperimenti na temu izolacije, doveli su do forma mjehurića koji pokazuje savršenu formu – transformacija kroz povećanje volumena, ispitujući minimume životnog prostora i trajnosti skloništa. Materijal je izuzetno jak, fleksibilan i transparentan, predstavljajući tanku granicu između unutrašnje i vanjske strane. Peter Šenk piše o prvim modelima inspirisanim svemirskim kapsulama, a čiji se dizajn i funkcija temelje na potpuno novom i drugačijem konceptu od tradicionalnog stanovanja, uključujući tehnološke principe kao osnov dizajna i razvoja. Život u ovakvim potpuno novim jedinicama, visokosofisticirnog dizajna, promovisao je i novi lifestyle. Danas MAP Architect nude sličan model kao rješenje za karantinske uslove - The domestic isolation unit. Sjetimo se fantastičnih crteža karantina Roberta Gilson-a, čiji projekat Anti-Air predstavlja njegov odgovor na događaj kada je atmosfera shvaćena kao oružje u bici kod Ypresa 1915. godine, kada su njemačke trupe rasporedile plin hlor kako bi otrovale okolinu svojih kanadskih protivnika. Ovakav rat koji uništava kompletnu okolinu a ne samo ljude, a koji ukazuje da je ljudska ambicija nadmašila nosivost i kapacitet Zemlje, Gilson predlaže karantin koji pomaže u raskidu čovjeka i prirode, iskorištavanjem tehnološkog jaza koji upravo čovjeka dijeli od prirodnog. Takođe, ovakav pristup korišten je i usljed učestalih prirodnih katastrofa, što stvara potrebu za brzim razmještanjem i donošenjem rješenja za rješavanje privremenog smještaja za desetine hiljada stradalih. Takva humanitarna / nomadska arhitektura kao model stanovanja u malom prostoru, ponudila je mnoga dizajnerska inovativna rješenja, koja omogućavaju privremenu izolaciju čovjeka u određenim neprirodnim okolnostima.

ema2Isolation (52*33'44.1'N 14*03'112.8E), Fabian Knecht

Čovjekov strah od samoće, tema je brojnih umjetničkih koncepata, među kojima je veoma zanimljiv performans Lucy McRae, pod nazivom “touch crisis” koja je kreirala Compression Carpet koji nudi zagrljaj osobi žudnje za prisnošću. Ona instalaciju naziva arhitekturom tijela, zamišljajući budućnost u kojoj napredak tehnologije počinje imati veliki uticaj na mentalno stanje ljudi. Autorka se pita hoće li mehanički dodir, a ne fizički kontakt s drugim ljudima, postati rješenje.

Izolacija je često i izvor inspiracije i prostor za realizaciju najvećih djela, te je tako Foucault koristio primjer karantinskog grada koga je dotakla kuga da napiše svoje djelo ABNORMAL 1974. godine.

Na kraju, introvertni i klaustrofobični život u karantinu kome svjedočimo poslednjih nedjelja, postao je prostor obuzdavanja, ili prostor podsticanja strahova, anksioznosti...ali i prostor inspiracije i produkcije novih ideja. Uostalom, postavlja se pitanje kada smo više bili u karantinu, sada kada nam je ograničeno kretanje, a kada smo više svjesni spoljašnjosti koja nam je oduzeta, ili onda kada nam je sve billo dostupno. Instalacija The keyboard of isolation, autora Jody Xiong kreirana je kako bi podigla svijest o problemima zasićenosti internetskim svijetom. Izgrađena je od nekoliko ručno izrađenih ljudskih figurica zapečaćenih u staklenim posudama u obliku tastature duge 5 metara.

U tom smislu, važno je da svi skupa nakon ovoga naučimo lekciju, ali i sazrijevamo i odrastemo. A neka nam vrijeme u izolaciji posluži kao prostor inspiracije za kreiraranje novih ideja.

Tekst: Ema Alihodžić Jašarović, arhitekta,
saradnik u nastavi na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici

 LOGO WHITE

Časopis za Arhitekturu, građevinarstvo, enterijer. dizajn i ličnosti.

Kontakt


Tel: +382 (0) 20 653 271

Tel: +382 (0) 69 429 375

Tel: +382 (0) 67 210 904

E-mail: casopisprostor@gmail.com

Podgorica

 

Časopis Prostor u inboxu

PRIJAVA ZA NEWSLETTER:

We do not spam!