Keramika Šimmpo- iza masnih slova Šimmpo logotipa stoje dva imena: Snežana Pupović i Bogdan Darmanović. Prijateljstvo koje je počelo u srednjoškolskim danima, a nastavilo kroz studije na Likovnoj akademiji na Cetinju (i to vajarstva u Bogdanovom, a grafičkog dizajna u Snežaninom slučaju) preskočilo je ove godine na potpuno novi nivo: osnivanje ateljea koja za sredstvo svog izraza bira keramiku i istraživanje mogućnosti koje ona nudi.

Male istorije budućih velikih priča

Svi zamislivi pastelni tonovi stanuju u njihovom podgoričkom ateljeu, a prozračnu urednost istog Snežana kroz smijeh pravda svojim pozivom: grafički dizajneri su – takvi. Dok se smještam na antikvarnu stolicu u ćošku, pogled prelazi preko bojom isprskanog parketa, totalno kontrastnih modernih plavih stolica “koje im služe da na njima niko ne sjedi jer su toliko neudobne“, pa do poente svega: police sa u milimetar precizno složenim uzorcima i kalupima različitih nijansi bijele, smeđe, sive. Njihova zajednička keramička priča konkretizovala se prije tri mjeseca, a počela malo ranije – pozivom prijatelja da se prijave na konkurs izdat od strane Ministarstva kulture.

Vještine kojima oboje vladaju, a koje bi se spakovale u samo jedan zajednički proizvod izabrale su da za početak budu – tanjir.

Uklopili su se u uslove koje je program “Kreativna Crna Gora“ zahtijevao, a čija je primarna svrha uspostavljanje crnogorskog kulturnog proizvoda. Našli su se među jedanaest autora podržanih obezbjeđivanjem od osnovnih sredstava za rad, opreme i prostora, pa sve do predstavljanja javnosti. Vještine kojima oboje vladaju, a koje bi se spakovale u samo jedan zajednički proizvod izabrale su da za početak budu – tanjir.

Estetka koja izdvaja

... i to ne bilo kakav tanjir. Baš onaj tanjir koji će svojim nijansama dočarati rebrasta zelenila i slojeve šumskih tajni koje krije Biogradska gora ili opet prelivajuće boje dubina Skadarskog jezera – jer se ipak radi o crnogorskom artefaktu. Tematika njihovog projekta eksperimentisala je na početku sa različitim autentičnim oblicima, da bi ih spontano dovela do crnogorske prirode i fokusa sa na što toplijem izrazu njenih boja u jednom čvrstom i hladnom materijalu. Kako su u fakultetskim danima oboje “pretrčali“ bavljenje grnčarijom, sve što znaju danas – naučili su sami. U početku su Bogdanove na kamen naviknute ruke nesrećno presudile mnoštvu tanjira, trebalo je doći i do prave vremenske i temperaturne mjere u procesu pečenja, pronaći neku novu uredniju metodu spajanja, ošmirglati ivicu “pod konac“ – ali vrijeme je ustanovilo spokojnu dinamiku ateljea kojom su sada ovladali.
Tajna imena Šimmpo (u prevodu “vječni točak“) i nije tajna, već više simbolika: atelje je ime dobio po čuvenom proizvođaču točkova za grnčariju, dok mu je Snežana dala lik kreiranjem oštrog ćiriličnog logotipa sa duplim “M“.
Male poteškoće cijele pastelne priče koncentrisane su na nabavku neophodnih sirovina. Koncentrisana je na države iz okruženja: posebne vrste i boje glina, kao i glazure koje proizvodu daju finalnu formu nisu dostupne u Crnoj Gori, a uz to i u inostranstvu imaju visoke cijene. Jedino su pitanje ambalaže uspješno regulisali sa lokalnom štamparijom, pa drugom prostorijom, pored grnčarske peći, dominiraju ( sada već očekivano “pod konac“ ) naslagane kutije sa dominantnim logotipom štampanim na poklopcu.

Od bloka gline do upotrebnog predmeta

Svjesni činjenice da su izabrali jako skup poziv, pokušali su da ustanove našim standardima prihvatljivu cijenu i tako kreiraju pristupačan i dostupan proizvod – a publika je iznenađujuće pozitivno reagovala. Da bi njihov osnovni set od tri tanjira bio spreman za prodaju, potrebno je i do mjesec dana u vlažnom zimskom, nešto kraće u ljetnjem periodu.

Tajna imena Šimmpo (u prevodu “vječni točak“) i nije tajna, već više simbolika: atelje je ime dobio po čuvenom proizvođaču točkova za grnčariju, dok mu je Snežana dala lik kreiranjem oštrog ćiriličnog logotipa sa duplim “M“.

Modelovanje, sušenje na vazduhu, biskvitno pečenje, hlađenje, glaziranje, visoko pečenje – delikatni je slijed procesa i svaka pogrešna procjena vremena ili temperature može dovesti do pucanja proizvoda. Konkurenciju u Crnoj Gori i okruženju – nemaju, budući da se slični ateljei više fokusiraju na porcelan.
Nisu pristalice porcelana iako je tehnologija proizvodnje sa izlivanjem u kalupe jednostavnija, isplativija i masovnija, što zbog koncentracije otrovnih gasova koja se skuplja u vazduhu tokom procesa pečenja, što zbog velike količine toplotom oštećenih i iskrivljenih tanjira nakon proizvodnog procesa. Takođe, upotrebom oštećeni porcelanski tanjiri momentalno postaju neupotrebljivi. Sa druge strane, glina je prerađena zemlja – potpuno prirodan proizvod sa beskonačnim rokom trajanja, i kao sirovina i kao gotov proizvod.

Planovi za budućnost

Kreiranje sajta sa online prodavnicom i dostavom za sada je na nivou teme za razmišljanje, a realizuju se i dogovori za prodaju u nekoliko podgoričkih radnji orjentisanih ka autentičnim dizajnerskim komadima. Najaktivniji su i dostupni na instagram nalogu shimmpo.me čija besprekorna estetika već na prvi pogled izlazi van granica Crne Gore i ide do nekih viših standarda.
Dok listam fotografije na profilu, precizni Snežanini prsti utiskuju Šimmpo logo u dno budućeg “Skadar lake“ seta. Ostavljam je u kreativnom zanosu i čekam nove nijanse modrog i vanile.

tekst i foto: Irena Bajčeta