Srđan Laković je na funkciji predsjednika inženjerske komore Crne Gore od marta 2019. godine. Elektrotehnički fakultet u Podgorici završio je 1993. godine. kada je započeo radnu karijeru u firmi EMI koja je slovila za vodeću u Crnoj Gori kada je u pitanju primijenjena elektronika. Godine 1996. osnovao je svoju firmu sa željom da još više unaprijedi znanje i menadžerske sposobnosti, a 2004. dolazi do spajanja sa firmom Televex iz Podgorice gdje je preuzeo funkciju tehničkog direktora. Pored profesionalnog angažmana i sjajnih referenci koje je ostvario, posebno je ponosan na doprinos u profesionalnom razvoju mladih inženjera. Taj profesionalni angažman nagrađen je 2016. godišnjom nagradom IKCG. I pored zavidne karijere želja za profesionalnim razvojem nije prestala. Tako je u januaru ove godine dobio sertifikat Direktor projekta koji izdaje međunarodna asocijacija projekt menadžera IPMA koja u Crnoj Gori ima svoj ogranak MPMA.
Koliko je zahtijevna pozicija predsjednika IKC?
Pozicija predsjednika IKCG je veoma zahtjevna i odgovorna jer komora je okupljala preko dvije hiljade inženjera koji svoj profesionalni angažman ostvaruju u oblasti izgradnje objekata. Aktuelni zakon o planiranju i izgradnji objekata je prilično izmijenio status komore tako da trenutno komora okuplja oko 500 inženjera. Prvu godinu svog mandata sam dominatno koristio da se redefiniše status komore i mislim da sam u tome, svakako uz podršku strukovnih komora i Generalnog sekretara, uspio. Planira se donošenje izmjena i dopuna postojećeg zakona gdje očekujemo da se komori vrate ovlašćenja koje je ranije imala uz čak neka nova, a po meni veoma važna, koja se tiču stručnog usavršavanja.
Aktuelni zakon o planiranju i izgradnji objekata ide na ruku investitorima ali izaziva prilične probleme našim kolegama. Jedan od primjera je da investitor određuje firmu koja će sprovesti tehničku kontrolu projektne dokumentacije. Dešava se da revident pošalje negativan preliminarni izvještaj i tada investitor šalje projekat drugoj firmi a ne izmiri obaveze prema prethodnoj. Ovome se mora stati na put. Ima po meni i težih slučajeva neodgovornog ponašanja investitora i tu komora mora da pomogne svojim članovima. Ovdje očekujemo saradnju sa Privrednom komorom i nadležnim ministarstvom.
Koji su zadaci Inženjerske komore, šta ona predstavlja?
Komora predstavlja strukovno udruženje inženjera koji se bave izgradnjom objekata. Komora je sastavljena od pet strukovnih komora i to SK arhitekata, SK građevinskih inženjera, SK elektro inženjera, SK mašinskih inženjera i SK ostalih inženjerskih struka. Zbog jasnih razlika između pojedinih struka kao i drugačijeg viđenja organizacije stručnog usavršavanja strukovne komore imaju veliki stepen autonomije u svom radu. Komora prije svega brine o stručnom usavršavanju svojih članova odnosno unapređenju stručnosti kao i zaštiti njihovih interesa. Osim ovoga komora se brine o zaštiti javnog interesa u oblasti izgradnje objekata, unapređenja uslova za obavljanje djelatnosti u oblasti izgradnje objekata i vrši javna ovlašćenja utvrđena zakonom. Vidi se da je veliki broj zadataka kojima komora treba da se bavi. U narednom periodu najveći dio mojih aktivnosti biće usmjeren na zaštiti interesa mojih kolega i popravljanju pozicije inženjera u Crnoj Gori. Komora ne može sama mnogo da uradi po ovim pitanjima ali sam siguran da ćemo u Univerzitetu Crne Gore, Privrednoj komori i Vladi Crne Gore odnosno nadležnim ministarstvima imati partnere i podršku da popravimo položaj inženjera, stvorimo povoljan ambijent za njihov rad uz očekivanje da ćemo na taj način smanjiti odliv naših mladih kolega. Nažalost, svjedoci smo da nam je i inženjerska struka sve starija u Crnoj Gori i potrebna je hitna reakcija svih gore pomenutih činilaca.
Kolika je uloga Inženjerske komore Crne Gore u stvaranju i jačanju obrazovnih, stručnih i iskusnih kadrova?
Osnovno prenešeno ovlašćenje koje komora ima je stručno usavršavanje svojih članova. I ja prepoznajem to kao veoma važan segment djelovanja komore. Ima kolega koji donekle ne razumiju značaj cjeloživotnog obrazovanja i stalnog usavršavanja. Jasno je ipak da je stručno usavršavanje veoma važno i to u dva segmenta. Jedan segment je stručni dio u kojem je neophodno da inženjeri prate napredak u svojim strukama prije svega kada je u pitanju razvoj tehnologije i novih materijala. Ne treba da živimo u uvjerenju da je demit fasada čudo tehnologije i da previđamo činjenicu da se ona praktično ne koristi na zapadu osim za individualne stambene objekte. Ovakvih primjera je dosta i mislim da čitava stručna javnost treba da uloži napor da nam se izgled i kvalitet objekata koji se grade mijenja na bolje. Drugi segment usavršavanja je poznavanje zakona, podzakonskih akata i standarda koji prate određenu oblast. Ovaj segment je ne manje važan od prethodnog. Insistiram na tome da inženjer ne bi smio pristupiti gradilištu ako ne poznaje crnogorsku zakonsku regulativu iz oblasti građenja i standarde koje je Crna Gora usvojila a tiču se izgradnje objekata. Komora puno ulaže u stručnu edukaciju članova. Za poslednjih godinu dana je organizovano preko 30 stručnih predavanja i prezentacija, od čega dobar dio nije bio dobro posjećen iako su i teme i predavači bili veoma interesantni. Tu ponovo dolazimo do otpora pojedinih kolega prema stručnom usavršavanju. Moram istaći da ima i dobrih primjera, a to je stručno usavšavanje koje zajednički organizuju strukovna komora građevinskih inženjera i Ministarstvo održivog razvoja i turizma. U pitanju je primjena euro kodova prilikom projektovanja različitih tipova konstrukcija. Primjena ovih standarda je obavezujuća i zato je posebno važno da se što više kolega građevinskih inženjera obuči za njihovu primjenu. Do sada je uspješno obučeno preko 80 građevinskih inženjera, a obuka se i dalje organizuje. Osim stručnog usavršavanja komora mora da radi i na podizanju nivoa etike među svojim članovima. Lažna solidarnost i nizak nivo etike ne smiju da budu odlike jednog inženjera. Ovo je proces koji je jako spor ali se na etičnosti mora insistirati. Moram da pohvalim primjer jedne renomirane projektantske kuće u Crnoj Gori koja je uspjela da se izbori sa zahtjevom investitora da u srcu nacionalnog parka Durmitor projektuje turističke sadržaje sa grijanjem na mazut, iako crnogorska regulativa to, gle apsurda, dozvoljava. Ono što mi smeta je da ti isti investitori ne bi ni pomislili da tako nešto traže u Švajcarskoj ili Austriji. Zato mi inženjeri moramo biti na prvoj liniji odbrane naše zemlje, jer prostorom može da upravlja jedino država uz pomoć struke, a ne neodgovorni investitori.
Koliko ste konkurentni sa sličnim udruženjima u regionu i šire?
Teško da se može upotrijebiti izraz konkurentni jer jednostavno cilj svih inženjerskih komora je isti ali su specifičnosti sredina jedini faktor koji utiče na različit način organizacije komora. Interesantan je podatak da je IKCG jedna od deset evropskih inženjerskih komora koja je osnivač evropskog savjeta inženjerskih komora ECEC. Jesmo najmanja zemlja članica ali smo potpuno ravnopravni. Evropski savjet pomaže svojim članicama da prihvate primjenu standarda i novih tehnologija, kao što je BIM tehnologija koja se sve više koristi u procesu projektovanja izgradnje i održavanja objekata.
Komora puno ulaže u stručnu edukaciju članova. Za poslednjih godinu dana je organizovano preko 30 stručnih predavanja i prezentacija, od čega dobar dio nije bio dobro posjećen iako su i teme i predavači bili veoma interesantni
Kako ocjenjujete saradnju sa istim i da li druga iskustva mogu pomoći?
Saradnja sa svim članicama ECEC je odlična ali moram posebno da istaknem formiranje inicijative za regionalnu saradnju (IRS) koju čine Slovenija, Hrvatska, Crna Gora, Srbija, Makedonija i Bugarska. Najveći broj zemalja iz ove inicijative dijeli iste probleme i suočava se sa istim izazovima. Tako da je praktično kod svih u toku proces primjene eurokodova, početak na primjeni BIM tehnologija, a dosta se razgovara i o migraciji mladih inženjera i šteti koju to nanosi zemljama okruženja. Zajedničke sjednice IRS se dešavaju nekoliko puta godišnje i tu priliku koristimo da razmijenimo iskustva, pružimo podršku slabije organizovanim komorama.
Koliko je Inženjerska komora uključena u svakodnevnu praksu u oblasti inženjerstva? Šta tu možemo konkretno očekivati?
Komora je najprije preko svojih članova uključena u svakodnevnu praksu. Tu vidim dva pravca djelovanja komore. Jedan je da pružamo prije svega stručnu podršku svojim članovima koja se ogleda u organizaciji stručnih usavršavanja, dovođenja eksperata iz pojedinih oblasti koje su interesantne našim članovima. Jedan od primjera je i izgradnja autoputa u Crnoj Gori. Sledeće aktivnosti će biti tehnički prijem svih radova na autoputu u šta je uključen veliki broj naših članova. Komora je otvorila mogućnost da se posjeti neka dionica autoputa u okruženju i održi sastanak sa njihovim komisijama koje su učestvovale u tehničkom prijemu kako bi se podijelila iskustva. Moramo priznati da mi iskustva sa autoputevima u Crnoj Gori nemamo i siguran sam da je ovakav pristup ispravan. Drugi pravac djelovanja komore je da pružimo podršku članovima kada su u pitanju njihovi odnosi sa neodgovornim investitorima. Aktuelni zakon o planiranju i izgradnji objekata ide na ruku investitorima ali izaziva prilične probleme našim kolegama. Jedan od primjera je da investitor određuje firmu koja će sprovesti tehničku kontrolu projektne dokumentacije. Dešava se da revident pošalje negativan preliminarni izvještaj i tada investitor šalje projekat drugoj firmi a ne izmiri obaveze prema prethodnoj. Ovome se mora stati na put. Ima po meni i težih slučajeva neodgovornog ponašanja investitora i tu komora mora da pomogne svojim članovima. Ovdje očekujemo saradnju sa Privrednom komorom i nadležnim ministarstvom.
Koliko će trenutna situacija uticati na rad komore i na koji način?
Situacija sa pandemijom koja je zadesila svijet svakako će se odraziti i na rad komore. Sve naše aktivnosti koje podrazumijevaju okupljanja naših članova su obustavljene. Budno pratimo kako će se situacija sa virusom u Crnoj Gori odraziti na naše članove. Operativno organi i tijela komore funkcionišu. U toku su usvajanja planova i programa rada za ovu godinu koja moraju pretrpjeti korekciju u odnosu na inicijalne verzije planova. Komora je kao društveno odgovorna organizacija donirala određeni iznos za pomoć u prevenciji širenja virusa.
Koji su planovi komore, konkretno kada se radi o arhitekturi i građevini?
Planovi su nastavak stručnog usavršavanja naših kolega, usvajanje pozitivnih primjera i kvalitetnih rješenja iz komora bližeg i daljeg okruženja. Sa Institutom za standardizaciju Crne Gore pokrenuli smo projekat da se našim članovima stave na uvid svi standardi koje je Crna Gora usvojila iz oblasti izgradnje objekata. Crna Gora je usvojila preko 10.000 ovakvih standarda. Prije ulaska u EU svi ovi standardi moraju biti obavezni i moraju se primjeniti tako da je jasno da nas očekuje veliki posao.
Aktuelni zakon o planiranju i izgradnji objekata je prilično izmijenio status komore tako da trenutno komora okuplja oko 500 inženjera. Prvu godinu svog mandata sam dominatno koristio da se redefiniše status komore i mislim da sam u tome, svakako uz podršku strukovnih komora i Generalnog sekretara, uspio. Planira se donošenje izmjena i dopuna postojećeg zakona gdje očekujemo da se komori vrate ovlašćenja koje je ranije imala uz čak neka nova, a po meni veoma važna, koja se tiču stručnog usavršavanja.
U februaru i martu ste organizovali dva važna skupa kada su u pitanju teme iz građevinarstva i održivog razvoja. Šta možete reći o tome?
Imali smo dvije zaista sjajne manifestacije. Prva je bila obilježavanje prvog svjetskog dana inženjera održivog razvoja. Ovu manifestaciju smo u obliku konferencije organizovali pod pokroviteljstvom Ministarstva održivog razvoja i turizma. Imali smo tri sjajna predavanja naših članova i to prof. dr Srđana Jankovića, dipl.inž.građ., na temu “Seizmički rizik u Crnoj Gori danas”. Kolika je uloga i značaj inženjera u promociji principa održivog razvoja i implementaciji standarda kvaliteta govorio je dr Dragan Žarković dipl.inž.građ., dok je o BIM tehnologijama (Building Information Modeling) izlaganje imao mr Novica Mitrović, dipl.inž.arh. Na panel diskusiji MORiT-a “Kako dostići cilj održivog razvoja 11: Učiniti gradove i ljudska naselja inkluzivnim, bezbjednim, prilagodljivim i održivim u Crnoj Gori?” govorili su Dragana Čenić, Miodrag Maraš, Aneta Kankaraš i predstavnica UNDP-a.
Druga manifestacija je naučno-stručni skup „Građevinarstvo, nauka i praksa 2020“, u organizaciji Inženjerske komore Crne Gore - Strukovne komore građevinskih inženjera i Građevinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Okupilo se oko 250 učesnika iz regiona i Evrope, a na skupu je prijavljeno 138 naučnih i stručnih radova. Samo ime govori da je skup bio prilika da se razmijene iskustva, i pokaže da nauka i praksa žive u simbiozi i da je njihova veza neophodna za razvoj nauke i struke.
razgovarala: Aleksandra Zečević Malović
