Intervju: Vladimir Lovrić, glavni i odgovorni urednik EKO KUĆE /
Razgovarali smo sa glavnim i odgovorni urednikom EKO KUĆE mr Vladimir I. Lovrićem d.i.a, poznatim arhitektom enterijeristom, dizajnerom, multimedijalnim umjetnikom i teoretičarem. On je pionir u primjeni ekološki održivih i energetski efikasnih sistema u arhitekturi i utemeljivač primjene solarne energije u arhitekturi u svjetskim razmjerama.Na čelu je kompanije ARHISOLAR za projektovanje solarnih, energetski efikasnih zgrada. Učesnik je razvoja naučnih projekata i programa za primjenu i korišćenje solarne energije. Aktivni je učesnik velikog broja međunarodnih kongresa, simpozijuma i izložbi i dobitnik je brojnih priznanja i nagrada, uključujući i velika priznanja Srbije za primjenjenu umjetnost i dizajn.
Povod za razgovor je između ostalog i međunarodni kongres i izložba ODRŽIVA ARHITEKTURA – ENERGETSKA EFIKASNOST koja će se po četvrti put održati u Srbiji. u okveru kongresa Predstaviće se 10 eminentnih arhitekata i stručnjaka, predavača iz cijelog svijeta, autoriteta u ovoj oblasti. Kongre će se održati 8, 9. i 10. oktobra 2021. godine u izuzetnim, multifunkcionalnim prostorima Jugoslovenske kinoteke u Beogradu.
Urednik ste i izdavač časopisa Eko kuća, koji slavi 10 godina od osnivanja. Sigurno nije bilo lako istrajati toliki niz godina?
Prvo specijalno izdanje Magazina za eko arhitekturu i kulturu EKO KUĆA, koje je izašlo prije tačno 10 godina, bilo je moj autorski tekst, koji je zapravo predstavljao, svojevrsni omaž solarnoj, ekološkoj, bioklimatskoj, energetski efikasnoj i održivoj arhitekturi, prema kojima sam orijentisan još od studentskih dana. Bilo je to pionirski u svjetskim razmjerama i suštinski je definisalo moju profesionalnu karijeru. Uspjeh prvog broja me je gurnuo u izdavačke vode. Na promociji drugog broja, jedan poznati izdavač mi je rekao: Upustili ste se u veoma težak posao, jer izdavaštvo je hleb sa sedam kora. Poslije 10 godina mi je jasno šta je tada htio da kaže, ali mi je taj pređeni put potvrdio da ništa što volite nije teško i ako to radite sa nesmanjenom strašću, izdržaćete i ‘’pomjerićete kamen’’.
Uvijek treba imati na umu da radeći na poboljšanju svog okruženja, bez obzira koliko se to Vama činilo malo, doprinosite sopstvenom zdravlju i udobnosti, a takođe i zdravlju, blagostanju i zaštiti životne sredine koja održava nas, i koja će održavati buduće generacije. jer, i male stvari, kada ih radi dovoljan broj ljudi, dovode do velikih promjena!
Već četvrtu godinu za redom organizujete kongres arhitekture posvećen ovoj temi, recite nam nešto o ovogodišnjem konceptu.
Ovogodišnji tradicionalni četvrti međunarodni kongres i izložba ODRŽIVA ARHITEKTURA - ENERGETSKA EFIKASNOST, održaće se od 8. do 10. oktobra 2021. godine u cjelokupnom prostoru Jugoslovenske kinoteke u Beogradu.
Pored kongresa koji okuplja arhitekte iz svijeta i regiona, prateća izložba poznatih brendova iz ove oblasti na najbolji način će afirmisati spoj arhitekture sa građevinskom industrijom. Projekti mladih će uveliko definisati ovogodišnju manifestaciju kroz konkurs MIKRO EKO KUĆA 2021 i prateće radionice.
Koncept kongresa je zasnovan na ekološkoj, održivoj, energetski efikasnoj arhitekturi, što podrazumijeva i korišćenje obnovljivih izvora energije, posebno solarne, kao i upotrebu odgovarajućih sistema, ekoloških materijala i zelenih tehnologija.
Nulta kuća u Novom Sadu
Kako birate predavače?
Ono što suštinski definiše svaki kongres u svakom slučaju je izbor predavača i moderatora radionica.
Iskustvo biranja predavača je izuzetno i potvrđuje da gotovo u svim zemljama svijeta postoje arhitekti posvećeni održivom, ekološkom, energetski efikasnom projektovanju zgrada, a isto tako afirmiše i njihovu posvećenost primjeni tradicionalnih sistema građenja i izboru klasičnih materijala za gradnju objekata. Njihov misionarski rad uveliko je omogućio da neke zemlje postanu zelena ostrva svijeta, kao na primjer skandinavske zemlje ili Austrija.
U svakom slučaju, pri izboru predavača primarni kriterijum je da predavač bude i snažna autorska ličnost koja će svoje stavove sugestivno prenijeti prisutnima na predavanjima i radionicama. Kvalitetnom selekcijom u mogućnosti smo da održimo osnovni koncept za njihov izbor: deset eminentnih arhitekata, dizajnera, pejzažnih arhitekata ili teoretičara iz deset zemalja svijeta.
Na kongresu će biti proglašeni i pobjednički radovi međunarodnog arhitektonskog konkursa MIKRO EKO KUĆA 2021 koji ste ove godine raspisali.
Međunarodni arhitektonski konkurs MIKRO EKO KUĆA 2021 prvi je konkurs ove vrste koji su raspisali Udruženje Ekokultplus i Arhitektonski fakulteti Univerziteta u Beogradu, Podgorici i Zagrebu, uz podršku kompanija GROHE i ALUMIL.
Konkurs je namijenjen mladim arhitektima, dizajnerima, pejzažnim arhitektima, dizajnerima i studentima iz odgovarajućih oblasti koji treba da odgovore na zahtjev konkursa da pored ekoloških i održivih pristupa, razmotre i veoma značajno pitanje za budućnost, pitanje egzistencijalnog minimuma za život u prirodi.
Savremeni trenutak uslovljen pandemijom korona virusa povećao je interesovanje za boravak u prirodi i otvorio mogućnost da se na ovakav kreativan način utiče i unaprijedi pristup zelenim tehnologijama i pospješi ukupna industrija montažnih i prefabrikovanih kuća u regionu, kao jednog od modela održive gradnje u budućnosti, a da se uz to afirmiše i stvaralaštvo mladih.
Savremena civilizacija je osvojila, dostigla i otkrila mnoge naučne tajne i otvorila nove puteve prema kosmosu i nebeskom prostranstvu, ali je izgubila vlastiti put u kome je, kroz kolektivno ubrzanje i umrežavanje života, potisnuta individualnost čovjeka i njegovo pravo na bezbjedan i prirodan način života. Neprirodan odnos sa prirodom doveo je čovjeka do neprirodnog života, onog u kome su pokidane univerzalne veze upravo na relaciji čovjek - priroda.
Potpuno ste se posvetili održivom i energetsko efikasnom građenju, zašto ste se baš otišli u tom pravcu?
Značaj očuvanja životne sredine i primjene ekološko-energetskih principa u arhitektonskoj formi, kao i uvođenje čiste tehnologije i novih vrsta energije kod novoprojektovanih i postojećih zgrada, trajno su odredili moj pristup arhitekturi, a on sugeriše odbacivanje ego-motivisanih ekscesa 20. vijeka u korist socijalno odgovornih i ekološki integrisanih postupaka. To u suštini podrazumijeva da arhitektura ima primarnu misiju progresa od ego-centričnog ka eko-centričnom.
Da li mislite da su ljudi svjesni uticaja loše arhitekture na efekat staklene bašte i koliki je uticaj?
Mnogi mediji i institucije imaju različite interpretacije o uticajima na povećanje efekta staklene bašte, koje ne odgovaraju činjenicama o negativnom uticaju loše arhitektonske prakse, koje su između ostalog rezultat nedovoljnog znanja i različitih globalnih materijalnih interesa, vezanih za eksploataciju i upotrebu konvencionalnih vidova energije i upotrebu prljavih tehnologija.
Rekla bih da je zabluda da su automobili najveći zagađivači.
Zgrade su najveći potrošači energije i najveći zagađivači!
Takva tvrdnja je sadržana u činjenici da su upravo zgrade i gradovi zbog ukupnih kompleksnih energetski neefikasnih i neodrživih procesa koji se odvijaju u njima, postali najveći potrošači energije i zagađivači životne sredine, kao i emiteri CO2 u atmosferu, što ima za posljedicu povećanje efekta staklene bašte koji prouzrokuje sve veći globalni rast srednje temperature vazduha i klimatske promjene sa nesagledivim posljedicama na životnu sredinu i život na zemlji.
Kada govorimo o zgradama kao velikim potrošačima energije, obično se podrazumijeva da se to odnosi na potrebe grejanja i hlađenja prostora, za ventilaciju, rasvjetu i pogon uređaja u domaćinstvu. Međutim, u to razmatranje treba dodati i energiju koja je poznata kao “siva” ili “sadržajna” i definiše se kao primarna energija - ugrađena u materijale, a potroši se prilikom njihove proizvodnje. Takođe, treba uzeti u obzir i energiju potrebnu za njihovo održavanje, kao i uklanjanje i reciklažu, kada neki element zbog rušenja objekta ili nekog drugog razloga postane građevinski otpad.
Dobrota/ Eko rehabilitacija kuće u Dobroti
Šta mislite da je potrebno da se uradi kako bi se više gradilo na ovaj način?
Ključna je edukacija svih učesnika u procesu planiranja gradova i projektovanja i izgradnja zgrada kroz multidisciplinaran pristup. Ona podrazumjeva kontinuiranu nadgradnju kroz ovladavanje svim aspektima energetske efikasnosti, korišćenje obnovljivih izvora energije, primjenu savremenih tehnoloških sistema i aparata i upotrebu prirodnih ekoloških materijala i svih elemenata zelene arhitekture. Takav pristup će omogućiti da sve zgrade budućnosti budu energetski ‘’nulte’’ kategorije i karbonski neutralne.
Edukacija podrazumijeva ekološku orijentaciju u svakom smislu i zbog toga ona mora da bude imperativ za sve uzraste, oblasti i nivoe.
Da li mislite da je već u u fazi urbanističkih planova potrebno razmišljati na ovaj način?
Kada govorim o zgradama i nesmanjenom razvoju i rastu gradova, o njihovom značaju za zdravlje ljudi, kao i o činjenici da se i na globalnom nivou za zadovoljenje potreba njihovog funkcionisanja nekontrolisano troše velike količine konvencionalnih izvora energije, i o tome da se kroz prljave energetske i tehnološke procese u atmosferu emituju, nesmanjenim tempom, ogromene količine CO2, što je rezultiralo zagađenjem životne sredine i globalnim klimatskim promjenama sa nesagledivim štetnim uticajem na floru u faunu, mislim prvenstveno na opstanak čovjeka na planeti.
Odgovor na Vaše pitanje krije se u pitanju koje moramo ponavljati kao mantru. Da li su vizija naše budućnosti gradovi pustih ulica ili su to zeleni gradovi u kojima želimo da se bezbjedno igraju naša djeca?
Da li se stvari zaista kreću u pozitivnom smjeru kada je energetsko efikasna gradnja u pitanju, i da li se stvari mijenjaju dovoljno brzo, kako bismo ostavili što bolje mjesto za generacije koje dolaze?
Globalni procesi u ovim oblastima su alarmantno spori i ne prate procese u prirodi, koja nam očigledno i svakodnevno šalje alarmantne signale.
Zato uvijek treba imati na umu da radeći na poboljšanju svog okruženja, bez obzira koliko se to Vama činilo malo, doprinosite sopstvenom zdravlju i udobnosti, a takođe i zdravlju, blagostanju i zaštiti životne sredine koja održava nas, i koja će održavati buduće generacije. jer, i male stvari, kada ih radi dovoljan broj ljudi, dovode do velikih promjena!
Kao arhitekta sa ozbiljnim brojem objekata iza sebe, postoji li neki koji biste posebno izdvojili i zbog čega?
Pored velikog broja arhitektonskih i urbanističkih projekata, total dizajna enterijera različitih namjena i industrijskog dizajna, teško je favorizovati neki određjeni projekat. Moj solarni put je ipak u stanovitom smislu određen projektom pasivne solarne kuće ‘’Andromeda’’, koja je davne 1982. godine osvanula na naslovnoj strani specijalnog izdanja ‘’SOLARNE KUĆE’’ čiji je autor bio nuklearni fizičar i solarista svjetskog glasa Prof. dr Branko Lalović. SOLARNE KUĆE su doprinijele da se ‘’Andromeda’’ realizuje na velikom broju lokacija širom svijeta i gotovo na svim kontinentima.
Fotografije njene realizacije u brdima iznad Jesenica u Sloveniji označila je i naslovnicu specijalnog izdanja Magazina za eko arhitekturu i kulturu EKO KUĆE.
‘’Andromeda’’ je utvrdila moju filozofsku orijentaciju prema univerzalnim vrijednostima i činjenici da je sunce izvor našeg života.
Moja rana opredjeljenost za solarnu opciju sa početaka solarnog pokreta, dobija danas sve jaču potvrdu u argumentaciji na svjetskom planu, za posvećenost ekološkim principima u dizajniranju objekata i građenju u skladu sa prirodom.
Između ostalog, ‘’U harmoniji sa prirodom’’ je slogan ‘’ARHISOLAR’’-a, prvog preduzeća za projektovanje i inženjering ekoloških, održivih, energetski efikasnih, solarnih i bioklimatskih objekata, kojim rukovodim 30 godina. To dovoljno govori o mojoj trajnoj ‘’solarizovanosti’’ i odlučnosti da opravdamo i potvrdimo visok rejting jednog od ‘’najsunčanijih regiona’’ na svijetu, zahvaljujući između ostalog projektima prema kojima je do danas realizovano preko 1.300 solarnih kuća na prostorima ex Jugoslavije i širom svijeta.
Da li su vizija naše budućnosti gradovi pustih ulica ili su to zeleni gradovi u kojima želimo da se bezbjedno igraju naša djeca?
Da li mislite da je situacija sa Covidom na neki način osvijestila ljude i vratila ih koliko toliko prirodi? Da li će se odraziti na način planiranja i gradnje?
Mislim da će se ova pandemija useliti u individualno i kolektivno pamćenje i svijest o ranjivosti ljudske civilizacije.
Savremena civilizacija je osvojila, dostigla i otkrila mnoge naučne tajne i otvorila nove puteve prema kosmosu i nebeskom prostranstvu, ali je izgubila vlastiti put u kome je, kroz kolektivno ubrzanje i umrežavanje života, potisnuta individualnost čovjeka i njegovo pravo na bezbjedan i prirodan način života. Neprirodan odnos sa prirodom doveo je čovjeka do neprirodnog života, onog u kome su pokidane univerzalne veze upravo na relaciji čovjek - priroda.
Svakako da korona virus nije dobrodošao, ali je izgleda bio potreban da čovjeka navede da se vrati na ishodište svog postanka i da baš u vrijeme pandemije redefiniše sve aspekte svog postojanja - od istorije, preko savremenog trenutka, do projekcije održive budućnosti, sa uvažavanjem pravila prirode i njenih univerzalnih zakona.
Redefinisanje stava prema životu i prirodi upozorava da će i arhitektonsko stvaralaštvo u budućnosti morati da odgovori na dramatične procese u prirodi i da će kroz održiv pristup projektovanju i planiranju obezbijediti kvalitetan život budućim generacijama, što podrazumijeva održivu i efikasnu upotrebu izvora na planeti.
Ovaj se zahtjev odnosi na arhitekturu i na urbanizam, kao i na upotrebu Zemlje. Danas i u budućnosti, cilj mora biti postizanje arhitektonskih rješenja najboljeg mogućeg kvaliteta u svim njenim segmentima, pri čemu se istovremeno mora obezbijediti maksimalna zaštita prirodnih izvora.
Da li je zahtjevno izgraditi samoodrživu kuću? Da li je teško približiti investitorima da takva kuća ne znači manjak komfora?
Gradnja samoodržive kuće će postati globalni imperativ u očuvanju životne sredine, jer takve kuće omogućavaju povećanje komfora života u unutrašnjem prostoru.
Održiva arhitektura podrazumijeva sve načine izgradnje koji koriste obnovljive izvore energije i upotrebu čistih i energetski efikasnih tehnologija i metoda u projektovanju, održivom razvoju i poštovanju tradicionalnog pristupa građenju, kao i korišćenje prirodnih, zdravih, nezagađujućih i recikliranih materijala. To podrazumijeva i odnos prema zelenilu, spoljnom i unutrašnjem vazduhu, vodi, upotrebi kišnice, termalnoj, higijenskoj i vizuelnoj udobnosti, medicini stanovanja i svemu onome što nam omogućava opstanak na planeti. Ovakvi postupci se integrišu sa prirodom kao živ organizam, ne narušavajući je i tražeći od nas stalan razvoj ekološke svijesti, koja nas obavezuje da razmišljamo o životu u skladu sa prirodom.
Ipak vjerujemo da ćemo kroz buduću zajedničku, ovoga puta obavezno ekološku orijentaciju i edukaciju, graditi ekološke, karbonski neutralne čovjekomjerne zgrade sa zelenim fasadama i krovovima i stvarati održive gradove budućnosti sa velikim zelenim i vodenim površinama i šetalištima obogaćenim ljudskim susretima, jednostavno - gradove za ljude.
Šta mislite da je budućnost gradova, pošto smo svjedoci preizgrađenosti i velikih saobraćajnih gužvi?
Odgovor na ova pitanja daje nam istorija civilizacije i potvrđuje da je porijeklo grada neizvjesno, budući da je veći dio njegove prošlosti zakopan ili izbrisan, te se ne može rekonstruisati. Teško je izvući zaključak kakva će biti njegova budućnost i da li će njegov dalji razvoj i neprestano širenje praćeno nekontrolisanim tehnološkim i infrastrukturnim razvojem dovesti do njegovog nestanka tako što će se cijela planeta pretvoriti u ogromnu urbanu košnicu koja će potpuno ugroziti prirodne resurse - zemlju, vodu i vazduh.
Ipak vjerujemo da ćemo kroz buduću zajedničku, ovoga puta obavezno ekološku orijentaciju i edukaciju, graditi ekološke, karbonski neutralne čovjekomjerne zgrade sa zelenim fasadama i krovovima i stvarati održive gradove budućnosti sa velikim zelenim i vodenim površinama i šetalištima obogaćenim ljudskim susretima, jednostavno - gradove za ljude.