Intervju: Anja Tadić/ Kokoro /
Da je spoj japanske i crnogorske umjetnosti moguć pokazala nam je Anja Tadić, dizajnerka iz Nikšića koja je kreirala brend ,,Kokoro” 2017. godine. Brend obuhvata izradu unikatnih proizvoda, prije svega torbi od kože, sofisticiranog i jedinstvenog dizajna. Svoju inspiraciju pronašla je u kulturi dalekog Japana i u crnogorskoj prirodi. Otkrila nam je kako nastaju njene kreacije, šta je to što je čini srećnom u tom procesu i gdje se mogu pronaći njeni proizvodi…
Kada je osnovan studio ,,Kokoro”? Koja je njegova osnovna ideja?
Kokoro je dizajn studio osnovan 2017. Kokoro na japanskom znači Srce. Srce kao srž stvari. Studio Kokoro je zvanično posvećen otkrivanju dodirne tačke minimalnog i intimnog u životu. Studio je za sada najviše posvećen dizajnu svakodnevnih predmeta. Pojavio se kao tema koja bi trebala biti moj odnos prema životu, nekako sam zaključila da sve stvari treba pojednostaviti do samog srca i eto trudim se da idem u tom pravcu.
Otkrij nam tu čuvenu vezu Kokoro dizajn studija, Japana i Crne Gore? Svaka torba i aksesoar su dizajnirani na veoma poseban način. Da li je teško pronaći inspiraciju?
Kokoro moglo bi se reći na određeni način pokušava da spoji kulture Crne Gore i Japana, pa su Japan i Crna Gora česta inspiracija. Ne kao nešto veliko nacionalno, više su to ljudi i posebna mjesta. Kokoro je posvećen minimalanom izrazu, trudim se da izgradim imidž “tihog luksuza” brenda, koji svojom estetikom jasno, ali nenametljivo to pokušava doseći. To pokušavam prikazati kroz fotografije svakodnevnih inspiracija. Znači minimalistička estetika sa dozom sentimentalnosti izvučene iz svakodnevice u koju nekako treba uplivati da bi se radovalo i fino živjelo - Sentimentalni modernizam. Modernizam u smislu apstrakcije, esencije, neke srži stvari, a ne prosti dizajn lijepe stvari.. oko toga se trudim.
Kokoro je posvećen minimalanom izrazu, trudim se da izgradim imidž “tihog luksuza” brenda, koji svojom estetikom jasno, ali nenametljivo to pokušava doseći. To pokušavam prikazati kroz fotografije svakodnevnih inspiracija. Znači minimalistička estetika sa dozom sentimentalnosti izvučene iz svakodnevice u koju nekako treba uplivati da bi se radovalo i fino živjelo - Sentimentalni modernizam. Modernizam u smislu apstrakcije, esencije, neke srži stvari, a ne prosti dizajn lijepe stvari.. oko toga se trudim.
Otuda, iz te životne potrebe, dizajn Kokora traži organsku vezu sa crnogorskom prirodom. Tu možda nalazim najveću inspiraciju. Nju jesmo svakako dužni da zaštitimo, ali mislim da treba štititi najprije ljubav prema njoj. Prema velikoj, božanstvenoj prirodi kao majci i utjehi tijela i duše. Inspiraciju, koju crpim iz prirode, trudim se da ne bude previše bukvalna, mislim da se Japanci nikada nisu previše trudili da budu apstraktni, a opet njihova je kultura iznjedrila najapstraktnije nasleđe i u arhitektonskom i modnom smislu. Pogledajte njihove tradicionalne kuće, ko na svijetu ima takvu staru kuću? Oni u mnogo čemu izgledaju neopisivo naivno, a na kraju iz te naivnosti ne dođu do naturalizma i podražavanja već do vrhunske apstrakcije. Kao što znate njihova je tradicionalna arhitektura bila na izvoru, inspiracija za cjelokupan moderni pokret (posebno slikarstvo). Da ne pričamo o haiku minimalizmu ili o gastronomiji ili o ikebani ili o, ma ne znam, na šta god njihovo pomislite, shvatite da je to neki vječni minimalizam sa dušom.
Priroda ima veoma važnu ulogu u kreacijama Kokoro proizvoda ?
To bih voljela da se nekako dubinski ta priroda osjeća i da iz te inspiracije nešto važno poteče.
Može se reći da to jeste neka vrsta omaža crnogorskoj prirodi. Etičnoj i patetičnoj kako to jedan putopisac reče. Ona jeste vrijedna posebne brige i naša posebna i svakako velika stvar koju možemo ostaviti za budućnost je upravo taj neki odnos prema njoj, neka pažnja.
U tom smislu, je ta ambicija, ustvari misija brenda. Mislim da je važno imati odnos, refleks prema toj i takvoj prirodi. Ja se trudim da ne bude taj odnos naturalističke predstave već neki nagovještaji duše prirode, nije lako to opisati. To je u vibrirajućoj vodi, u sutonu iza crnogorskih planina, u sumraku na morskom horizontu. To su manje ili više apstraktne kompozicije i fotografije koje se kasnije nekako prenose na predmete koji trebaju tako biti i umjetnički predmeti uz funkciju. Npr. kožna jakna-kimono, kao vrsta jakne koja jasno ima svoju funkciju ali ta dodata vrijednost koja bi je trebala napraviti umjetničkim predmetom jeste upravo u takvim inspiracijama. Istovremeno i umjetnost i modni predmet, da se ode dalje od mode same po sebi. Kokoro je zaista posvećen običnim stvarima, običnim vibracijama u prirodi i običnim ljudskim potrebama i stvarima koje nas okružuju, a koje bi nas trebale oplemenjavati. Može se i tako reći, mi se toga bojimo, kao da ne vjerujemo da se oko svega trebamo potruditi da bude ljepše i plemenitije, tako ponekad pomislim, možda nisam u pravu. Ipak osjećam da po tome se razlikujemo od zapada tamo mnogo više ima promišljensoti oko svake stvari, uzmite recimo danski dizajn svakodnevnih predmeta koliko tu ima maštovitosti i skromnosti.
Šta spada u brend Kokoro? Kako nastaju Kokoro torbe?
Kokoro pravi male kolekcije sa naglaskom na sporoj modi, tako da je svaki komad gotovo jedinstven. Torbe koje pravim ručno su rađene od visoko kvalitetne italijanske kože, trudim se oko izbora materijala. Kada je materijal kvalitetan odmah se sve lakše sklapa, cijela inspiracija progovori sama.
Tu se pojavljuje više modela tj. konstrukcijskih rešenja koja su stilski drugačija, a opet veoma nosiva i za svaku priliku. Napravljeni su od kože jer se vodim principom “Made to Last“. Ručke za torbe se izrađuju od hrastovog drveta, inoksa, mesinga. Sarađujem sa lokalnim zanatlijama, stolarima, metalcima, lakerima, čije su ručke izrađene ručno,volim da radim sa ljudima jer taj proces je važan za život. Za šivenje imam samo jednog majstora koji takođe sve izrađuje ručno.
Napravljeni su od kože jer se vodim principom “Made to Last“ ? Ručke za torbe se izrađuju od hrastovog drveta, inoksa, mesinga. Sarađujem sa lokalnim zanatlijama, stolarima, metalcima, lakerima, čije su ručke izrađene ručno,volim da radim sa ljudima jer taj proces je važan za život. Za šivenje imam samo jednog majstora koji takođe sve izrađuje ručno.
U poslednjoj kolekciji “Jesenje srce” dizajnirala sam jakne / kimona od kože koja je ostala od izrade torbi. Posebno je zanimljiv proces spajanja kolaža. Preklapanje slika iz prirode na kimonu je izazov. Razmišljam o bojama, vrstama kože koje će se miješati, divno je raditi na ovom procesu, jer me često iznenadi ono što sam dobila kao završni rad. Eto zašto to ne može biti industrija, ali ja bih voljela da može :), voljela bih da bude možda i malo komercijalnije. Moj poseban zen osećaj je taj zanatski, npr. sama izrađujem Origami torbe-novčanike.
Ponekad kada neko traži model stari i trudim se da napravim nešto slično. Neke torbe sa specifičnom kožom se uopšte i ne mogu replicirati. Svakako sve torbe su ograničene. U jednoj kolekcije obično bude maksimum 10 modela. Svaka ima svoju priču, a svaka torba ima svoje ime. To su umjetničke torbe, tako su i zamišljene i imenovane.
Da li si zadovoljna uspjehom Kokoro brenda u Crnoj Gori? Gdje se proizvodi mogu pronaći?
Uvijek sam zadovoljna, jer do sada su svi zadovoljni sa tim predmetima koje vole. Mislim da su rijetke osobe koje imaju samo jednu stvar od Kokora, to me posebno raduje i inspiriše.
Proizvodi Kokoro se mogu naći online na zvaničnim Facebook i Instagram stranicama brenda, na sajtu www.kokorodesign.me, “Koka koncept store”, u Podgorici, “Stories shop”, Porto Montenegro u Tivtu i takođe online na www.superegoshop.com gdje izlaže više regionalnih dizajnera.
Da li je brend predstavljen i izvan granica Crne Gore?
Kokoro je imao šansu da se predstavi na Fashion Week-u u Lillu, izložbi u Parizu, na Fashion Week-u u Skoplju, izložbi Zen Garden Ð Delta City. Takođe na jednoj od najpoznatijih dizajnerskih platformi NOT JUST A LABEL Kokoro se pojavio dva puta sa kolekcijama kao brend nedelje i izabran je za njihov Shop.
Kokoro i njegova budućnost?
Blisku budućnost Kokoro brenda vidim u dizajnu jakni / kimona ( A sada u Novoj kolekciji na kojoj radim ima još nekih zanimljivih predmeta). Pomenula sam to je neka vrsta sofisticirane toga-jakne, koja je istovremeno umjetnost i modni predmet. Dizajn tih jedinstvenih jakni sa autentičnim apstraktnim slikama - apstraktnih slika crnogorskog pejzaža na njemu, ili nekog motiva,vjerujem da ima posebnu budućnost. To me nekako sada najviše uzbuđuje. Radujem se radu. Radu na pravljenju još uvijek malih održivih kolekcija. Kokoro u budućnosti vidim poput duboke spore rijeke, voljela bih da bude tako mirno i plodno. Radujem se uvijek podršci ljudima, zanatlijama. Radujem se saradnji sa raznim umjetnicima.
Vi ste časopis u kom ima dosta arhitekture, to me isto puno zanima ali ne na način kao arhitektu, previše tu ima žurbe i stresa ...Mada moram reći da mi se japanska arhitektica Sedjima (SANAA) mnogo sviđa, nadam se da ona nije pod stresom. Možda Japanci imaju te zen mehanizme iz kojih crpe energiju i tihu senzitivnu kreaciju kao što su njene. Nje sam se sjetila i zbog toga što je kao djevojčica maštala da postane Baka, to ima veze sa Kokorom i tihom rijekom.
