IZLOŽBA O NASLJEĐU JADRANA I BOKOKOTORSKOG ZALIVA U BARSELONI “AT THE BEACH”
APSS autorski tim: Dijana Vučinić, Ana Dobrašinović, Luka Bošković, Snežana Zlatković, Milica Kavedžić, Slavica Danilović, Nikolina Đukanović, Srđan Tomović
RAZGOVARALI SMO SA DIJANOM VUČINIĆ I ANOM DOBRAŠINOVIĆ POVODOM NJIHOVE IZLOŽBE “NA PLAŽI”, ISTRAŽUJUĆI DUBLJE SLOJEVE NASLJEĐA JADRANA I BOKOKOTORSKOG ZALIVA. PROJEKAT, MOTIVISAN POTREBOM ZA DETALJNIM SAGLEDAVANJEM INFRASTRUKTURE I MARITIMNOG NASLJEĐA, RAZVIO SE IZ RADIONICE APSS REINFORCE I PROŠIRIO NA ŠIRE JADRANSKE VODE. OVAJ DIJALOG OTKRIVA INSPIRACIJU IZA PROJEKTA, IZAZOVE U ORGANIZACIJI IZLOŽBE, TE KAKO SU INTERAKTIVNI ELEMENTI IZLOŽBE POMOGLI U PRENOŠENJU VAŽNE PORUKE O UTICAJU ČOVJEKA NA JADRAN.
Šta je bila inspiracija da započnete projekat “Na plaži” i istražujete nasljeđe Jadrana i Bokokotorskog zaliva?
Prije negoli inspiracija u smislu nekog nadahnutog poduhvata, ovo istraživanje je motivisano prosto potrebom da stvorimo istraživačku bazu za mnogo konkretnije sagledavanje infrastrukturnog nasljeđa Jugoslovenske ratne mornarice na našoj obali, a koje je započelo na APSS REinFORCE radionici u maju prošle godine, kada je fokus istraživanja bio na tunelima za podmornice na Luštici. I ta tema je bila prirodan nastavak svih istraživanja kojima se APSS Institut bavi 12 godina od svog nastanka odnosno RE-USE istraživačkim projektima, a prije svega sa fokusom na Boku Kotorsku i našu obalu uopšte. Istraživanje luštičkih tunela, koje je započelo na APSS radionici, njemački studenti su nastavili u okviru master studija na Arhitektonskom fakultetu (Karslruhe Institute of Technology) tokom cijelog semestra koji smo vodili mi – Dijana je bila profesor a Ana asistent.
- Foto: Luka Bošković
Shvativši da potencijal tih podmorničkih tunela ne možemo posmatrati samo u kontekstu Luštice, Boke Kotorske ili samo ovog dijela obale – naše istraživanje se proširilo na cijeli Jadran, i to ne samo obalu, već i otvoreno more i podmorje. Zanimalo nas je koje su strategije uticale na kreiranje mreže vojnih objekata i tačaka na Jadranu, a i koje su to strategije koje su danas važne. Namjera je bila da stvorimo narativnu i kompleksnu mapu Jadranskog mora, sa svim maritimnim, biodiverzitetskim, kulturno-istorijskim i infrastrukturnim slojevima, a najprije smo se fokusirali na antropološke – na uticaj odnosno tragove čovjeka u Jadranskom moru.
Koji su bili izazovi sa kojima ste se suočili tokom istraživanja i organizacije izložbe?
Za potrebe organizovanja ove izložbe usredsredili smo se na 200 lokacija/tragova u Jadranu, iako je sirova baza našeg dosadašnjeg istraživanja višestruko veća. Kako je i sama naša prva motivacija bila to što te informacije ne postoje nigdje objedinjene i prosto servirane, potvrdilo se da se nekad dolaženje do istorijskih podataka i precizne lokacije samo jedne olupine broda iz Prvog svjetskog rata čini kao sizifov posao – i zbog toga smatramo da je jedan od najvećih izazova bio, kao i u svim istraživanjima, odgovornost prema svakoj pojedinoj informaciji koju želimo predočiti posjetiocima. Prije svega to se odnosilo na to da ona bude provjerena kroz više zvaničnih ili relevatnih izvora.
Naravno, tu je i odgovornost prema prostoru u kojem smo organizovali izložbu – u ikoničnom djelu evropske moderne arhitekture. Izabrana pozicija izložbe unutar Paviljona Barselona je bila u vanjskom plitkom bazenu, a naš pristup je bio da ne izgubimo informativnu strukturu istraživanja i da ga na interaktivan način damo posjetiocima, ali sa druge strane da vizuelno ne savladamo taj izuzetni prostor. Time smo ispunili i naš doživljaj (nedovoljnog) znanja o Jadranu, i dobili izložbu koja skoro da je nevidljiva ukoliko ne priđete bazenu sa željom da istražujete, onako kako smo i mi željeli na početku. Upravo noću, nakon zatvaranja paviljona, sve te „informacije“ svijetle u vodi – govoreći nam da su one ipak uvijek tu ispred nas, u moru, iako ih mi nismo svjesni.
- Foto: Ana Mass
TI ELEMENTI SIMBOLIČKI NASUKANI UZ IVICU BAZENA SU PODSJETNIK NA SVE TRAGOVE KOJE ČOVJEK OSTAVLJA U MORU, A KOJIH ČESTO NISMO SVJESNI SVE DOK SE NE MATERIJALIZUJU BAŠ TU ISPRED NAS, NA OBALI.
Kako QR kodovi i interaktivni elementi izložbe pomažu u prenošenju poruke o uticaju čovjeka na Jadran?
Izložba At the Beach predstavlja inovativan tehnološko-vizuelni pristup i kroz postavku od 200 svijetlećih 3D elemenata – školjki, posjetioci su bili podstaknuti da razmišljaju o neprimjetnim tragovima čovjekove aktivnosti u Jadranskom moru. Svaka „školjka“ kao svoju vrijednost nosi pojedinačne informacije o Jadranu, koje su podijeljene u više kategorija: od zaštićenih prirodnih sredina do naftnih i gasnih platformi, olupina brodova i aviona, telekomunikacionih kablova, vjetrofarmi, plantaža mikroalgi itd. Ti elementi simbolički nasukani uz ivicu bazena su podsjetnik na sve tragove koje čovjek ostavlja u moru, a kojih često nismo svjesni sve dok se ne materijalizuju baš tu ispred nas, na obali. Tako doživljajna izložba postigla je razvoj svijesti kod posjetilaca o složenim i važnim antropološkim i ekološkim pitanjima i izazovima s kojima se Jadran suočava, a koji nisu uvijek isključivo negativni.
Interaktivnost izložbe podstiče se mogućnošću da se izložba uopšte dotakne tj. da se svaka „informacija“ simbolički otkrije, skenira QR kod odštampan na elementu, i opet vrati u vodu – čime posjetioci pristupaju konkretnoj lokaciji na veb sajtu discoveradriatic.me, a mogu i nastaviti dublje istraživanje svih dimenzija Jadrana. Iako je za potrebe izložbe izabrano 200 lokacija, virtuelna mapa na sajtu će se kontinuirano dopunjavati kako iz naše istraživačke baze i u komunikaciji sa međunarodnim partnerima i institucijama, a tako i od strane posjetilaca.
- Foto: Ana Mass
Budući da se izložba održava u paviljonu fondacije Mies van der Rohe, bilo bi zanimljivo čuti više o tome kako lokacija utiče na percepciju i prijem izložbe?
Iako to nije bilo relevantno za iniciranje istraživanja, jeste značajno što su i Jadransko more i grad Barselona dio šireg mediteranskog konteksta. Čak smo i od posjetilaca na izložbi bili pitani da li smo se na taj način bavili i „njihovim morem“. Zainteresovanost za univerzalnu i vječnu temu maritimno-antropoloških uticaja, u oba smjera, bila je evidentna kod svih posjetilaca.
Činjenica da se izložba događala u bazenu Mies van der Rohe paviljona je samo po sebi ostavljalo snažan utisak, jer smo time postigli preglednost „nevidljivih“ informacija o Jadranskom moru, koje kao da je izloženo ispred vas, a koje do tada niste doživljavali na taj način. Potencijal ovog izuzetnog objekta je iskorišćen inovativnim i simboličkim objedinjavanjem konkretnog prostora i same teme, čime smo dali novi značenjski sloj intervenciji.
- Foto: Luka Bošković
JEDNA OD IDEJA BILA JE DA POKAŽEMO DA NAS JADRANSKO MORE SPAJA, DA PRIPADA SVIMA NAMA I DA SVI NOSIMO ODGOVORNOST U ODNOSU NA TO ŠTO PREDSTAVLJA MORE I SVE U NJEMU.
Kako projekat “Na plaži” doprinosi ideji ponovne upotrebe i očuvanja vojne infrastrukture i prirodnog nasljeđa Jadrana?
U prvom redu tu je pitanje svijesti o postojanju ne samo nasljeđa, kako vojnog tako i kulturnog, istorijskog i prirodnog, već i svijest o zagađivačima, otpadu, prirodnim resursima i njihovim granicama. Ovaj projekat podrazumijeva ne samo podatke koji se tiču ovih „nevidljivih“ informacija već i veoma specifične narative. Ako redom prođete kroz listu na vebsajtu vidjećete da se iza nje kriju i priče o ovim otkrićima, lokacijama, ima i fotografija. Sve te informacije ukupno grade bazu koja bi trebala biti od pomoći svim budućim istraživačima, piscima, umjetnicima, a u krajnjem istoričarima, konzervatorima, institucijama koje se bave zaštitom kako na nacionalnom tako i na međunarodnom nivou. Jedna od ideja bila je da pokažemo da nas Jadransko more spaja, da pripada svima nama i da svi nosimo odgovornost u odnosu na to što predstavlja more i sve u njemu.
- Foto: Luka Bošković
Koliki je značaj saradnje sa različitim evropskim institucijama i organizacijama, kao i o podrška koju su dobili od programa kreativna Evropa i Planovi za nastavak projekta “The New Temporality”?
Program Kreativne Evrope je najznačajnija podrška kod ovog projekta odnosno kod cjelokupnog istraživanja. Kroz tu podršku ponovo smo pokrenuli i APSS ljetnje škole, čije naredno izdanje će biti na Skadarskom jezeru ovog ljeta. Kad je u pitanju međunarodna saradnja moramo pomenuti da je saradnja sa Arhitektonskim fakultetom u Karlsruheu bila od posebnog značaja jer smo sa studentima uradili veliko istraživanje i napravili pomake u adaptive reuse pristupu kroz istraživanje ponovne upotrebe tunela u Boki. U cjelokupnom New Temporality istraživanju imali smo priliku da sarađujemo sa partnerima iz Španije, Njemačke, Portugala, Ukrajine, Gruzije, Albanije i idalje radimo na tom projektu.
Činjenica da se izložba događala u bazenu Mies van der Rohe paviljona je samo po sebi ostavljalo snažan utisak, jer smo time postigli preglednost „nevidljivih“ informacija o Jadranskom moru, koje kao da je izloženo ispred vas, a koje do tada niste doživljavali na taj način.
Sa nekim od partnera pripremamo i nove projekte u ovom trenutku. Nakon 10 godina, poslije Kotor APSS škole, poslije istraživanja i izložbe o Kani, vjerujemo da je APSS stasao u jednu dobro pozicioniranu međunarodnu instituciju i veoma smo uzbuđeni što su pred nama i neke nove teme i novi istraživački projekti.
