Intervju: Aleksandra Džaković arhitektica i osnivačica/Akka Design
U svijetu modnog dizajna, AKKA se ističe kao brend koji ne samo da prati trendove već ih i postavlja, spajajući arhitektonsku logiku s estetskom inovacijom. Razgovarala sam sa osnivačicom, Aleksandrom, o njenom putu od rane strasti za crtanje do stvaranja održivog i jedinstvenog brenda. Otkrivamo kako je AKKA uspješno integrisala tradicionalne elemente u moderni dizajn, podstičući svijest o održivosti na Balkanu. Uz priče o kolekciji “Convergence” i iskustvu u zaštiti kulturne baštine, istražujemo Aleksandrino jedinstveno viđenje mode, gdje se tradicija i tehnologija susreću na izuzetno kreativan način.
Kako ste se odlučili da pokrenete AKKA i počnete da se bavite dizajnom?
Od sedme godine sam, gotovo svakodnevno, sve do srednje škole crtala modele. Ne sjećam se odakle je proisteklo interesovanje. Kasnije me je interesovala likovna umjetnost, a u konačnom sam se odlučila za studije arhitekture. Arhitektura uspješno sintetizuje sve stvaralačke porive, a ujedno je i umjetnost i tehnologija, pa mi je pružila široku podlogu za kreativno ispoljavanje. AKKA je proizašla iz arhitektonske logike koju odlikuje preciznost, geometrijsko poravnanje, estetika koja proizilazi iz funkcionalnosti, primjena tehnologije, važnost proporcija.
Šta se krije iza koncepta, šta je ideja?
Ideja je bila da se odstupi od standarda u načinu kreiranja odjeće, što iziskuje veće napore kad ne idete po inerciji. To je podrazumijevalo primjenu savremene tehnologije, čija je uloga da skrati i pojednostavi proizvodni proces, i time olakša dostupnost proizvoda. Sa druge strane, bez očuvanja tradicije nemamo zdravo društveno utemeljenje, pa se kulturno nasljeđe na nivou principa transponuje kroz estetski izraz. Združeno – spoj tehnologije i tradicije je osnovna ideja iz koje proizilazi koncept.
AKKA JE PROIZAŠLA IZ ARHITEKTONSKE LOGIKE KOJU ODLIKUJE PRECIZNOST, GEOMETRIJSKO PORAVNANJE, ESTETIKA KOJA PROIZILAZI IZ FUNKCIONALNOSTI, PRIMJENA TEHNOLOGIJE, VAŽNOST PROPORCIJA.
Vaš dizajn nosi snažnu poruku o održivosti i inovaciji. Kako ste uspjeli da integrišete tradicionalne elemente u moderni dizajn?
Sa idejom o održivosti sam počela još kad se o tome kod nas (i globalno) nije mnogo razmišljalo. Sada se već formira i legislativa koja će nametnuti standarde u proizvodnji i konačno definisati termin „održivosti“.
Nedvosmisleno je da tehnologija u tome igra važnu ulogu, doprinoseći formiranju cirkularnomg sistema (otpad ponovo postaje sirovina), koji je osnov za održivo djelovanje. Priroda najbolje zna kako da se regeneriše, pa je, po mom mišljenju, biorazgradivost nužna kategorija u definisanju održivosti.
Crnogorsko (i šire balkansko) kulturno nasljeđe je za mene posebno inspirativno. Narodna nošnja je dio kulturnog identiteta našeg naroda, i zavrjeđuje pažnju koju joj savremeno društvo ne udjeljuje dovoljno. Kroz transponovanje njene estetike, usklađenosti boja i materijala, ornamentike, tekstura, dužina pojedinih elemenata, preklopa, slojevitosti, i, u krajnjem, dostojanstvenog izgleda iz kojeg ta nošnja emanira, nastojim da formiram savremeni izraz, utemeljen u lokalnoj kulturi.
Možete li nam reći više o materijalima koje koristite? Kako su ti materijali doprinijeli priči koju želite da prenesete kroz dizajn?
U osnovi su to biorazgradljivi materijali. Namjera je bila da se koriste isključivo biosintetički (organska sirovina od koje se laboratorijski formira novi materijal), ali njihova primjena je još uvijek nedovoljno razvijena, pa u nedostatku koristim arhaične materijale (vuna), iako su reciklirani materijali najpodobniji za lasersko rezanje, ali ih izbjegavam jer nemamo razvijen sistem ponovne reciklaže.
Kako vidite uticaj vašeg rada na promociju održive mode, posebno na Balkanu? Imate li nadu da će održivost postati standard u modnoj industriji?
Klimatske promjene su aktivno pokrenule problematiku funkcionisanja modne industrije, pa se radi na uvođenju standarda u proizvodnji i kvalitetu proizvoda. Vjerujem da će se i kod nas početi primjenjivati uskoro. Naša modna scena je još uvijek „neodrživa“ ali s obzirom na malu produkciju, ne predstavlja ekološku prijetnju.
Nominovani ste i za Green Product Award. Koju važnost vidite u priznanju koje promoviše održive inovacije?
Važno je da postoje organizacije i institucije koje promovišu nove prakse, jer upravo je to mehanizam koji će ubrzati promjenu na bolje.
Koliko je važno da dizajneri i arhitekte danas imaju ekološku svijest i kako ta svijest utiče na Vaš kreativni proces?
U arhitekturi gotovo da i ne postoji. Nije dovoljno primjenjivati održive izvore energije, ako vam je kuća i dalje od betona, koji je veliki zagađivač. Sve više ćemo se baviti pitanjem otpada, koji nas polako zatrpava. Možemo ići putem eliminisanja otpada tokom proizvodnje, ili njegove ponovne upotrebe. Ja vjerujem da dobar odjevni predmet ne zaslužuje da se nađe na otpadu, pa je najbolje ulagati u kvalitet.
Kako publika reaguje na vaš dizajn koji integriše tradicionalne elemente narodne nošnje u savremeni dizajn? Koliko su komadi odjeće nosivi, praktični za upotrebu?
Naišla sam na veoma pozitivne kritike u tom pogledu. Najviše interesovanja je za vunenu đilad, naročito za korete (haljetke). Uglavnom ih nose u posebnim prilikama.
Sa kolekcijom “Convergence” ste nastupili na nedelji mode u Parizu, kao i u Londonu. Možete li objasniti koncept kolekcije? Kako ste uspjeli da spojite suprotnosti kroz Vaš dizajn?
“Convergence” je nova kolekcija predstavljena tokom Paris Fashion Weeka, kao evolucija prethodnog rada, uglavnom inspirisana lokalnom kulturnom baštinom i njenom jedinstvenom estetikom. Svi komadi su napravljeni od jednog materijala - vunenog filca u crnoj i bijeloj boji, uz upotrebu 3D štampanih biorazgradivih dugmadi. Crno i bijelo simboliziraju suprotnosti - jedno reflektira, drugo upija. Konvergencija znači ravnotežu, susret u jednoj tački, integraciju suprotnosti. Krojevi su digitalni, tako da je kompletna kolekcija laserski rezana i šavovi se sklapaju ručno, bez upotrebe šivaće mašine.
Kako Vaše iskustvo arhitekte utiče na pristup dizajniranju odjeće? Da li postoje elementi arhitekture koji se reflektuju u Vašim modnim kreacijama?
Osnovna razlika između projektovanja objekta i odjevnog predmeta je u proporcijama. Podudarnost se dešava uglavnom na nivou principa. Jedan od tih principa je da je ornamentika u nekoj funkciji (kopčanje, ventilacija i sl.). Drugi bi bio volumen, odnos puno-prazno, geometrijske forme i sl.
Kako se Vaš rad u zaštiti spomenika preklapa s vašim angažmanom u modnoj industriji? Da li postoji inspiracija koju crpite iz istorijskih elemenata za svoje modne kreacije?
Bavim se uglavnom zaštitom arhitektonske (nepokretne) baštine, u području pod UNESCO-vim patronatom. Do sad je inspiracija poticala iz nematerijalne kulturne baštine (vještina izrade narodne nošnje, dobrotska čipka i sl.) ali određeni elementi sekundarne plastike na objektima svakako zavrjeđuju pažnju i osvrt.
Možete li nam reći više o Vašem iskustvu rada u zavodu za zaštitu spomenika? Kako to iskustvo oblikuje Vašu perspektivu kada je u pitanju očuvanje kulturnog nasljeđa?
Savremena urbanizacija predstavlja veliku prijetnju po očuvanje kulturne baštine, koja je svojevremeno bila zaštićena u drugačijem kontekstu. Neodvojiv kontekst kulturne baštine je prirodna baština, koje zajedno formiraju kulturni pejzaž, najvažniju kategoriju naše baštine. Odnos prema tradiciji je ključan za poštovanje i njegovanje našeg identiteta, kao i za nadograđivanje, usavršavanje i formiranje jedinstvenog izraza. Upravo je autentičnost najveća vrijednost nekog stvaralaštva.
Kako planirate dalje širiti svijest o održivosti kroz svoj rad? Koje su Vaše buduće ambicije u domenu održive mode i dizajna?
Nastaviću da radim kao i do sad. U planu je uvećanje proizvodnje i uvođenje novih mašina, ali sve u skladu sa njihovom trenutnom dostupnošću. Dalji razvoj brenda će podrazumijevati i proširenje digitalnih potencijala, i eventualno veću globalnu dostupnost.
