Vinarija i pomoćni objekat u Bandićima: LXXVI Studio

Foto: Lejla Nurković

Na rubu naselja Bandići, u neposrednoj blizini Podgorice, realizovan je projekat vinarije i pratećih objekata koji na promišljen način objedinjuje savremeni arhitektonski izraz, lokalnu graditeljsku tradiciju i funkcionalnost poljoprivrednog gazdinstva površine veće od 5 hektara. U pitanju je prostorna intervencija koja ne samo da odgovara zahtjevima proizvodnje, već i jasno afirmiše ideju o arhitekturi kao integralnom dijelu pejzaža.

Kontekst i koncept

Pejzažno gledano, lokacija projekta nalazi se na razmeđi dvaju karakterističnih elemenata – široke horizontalnosti Bjelopavlićke ravnice i blagih uzvišenja koja poput ostrva izranjaju iz obradivog zemljišta. Arhitektonski odgovor nastao je iz potrebe da se ovaj spoj artikuliše logički i prostorno: projektantska ideja počiva na uspostavljanju simbolične „obalne linije“ između „kopna“ i „mora“, odnosno između izgrađenih sadržaja i poljoprivrednih površina.

Projektovani objekti pažljivo prate konfiguraciju terena i naglašavaju prirodnu dinamiku prostora. Njihova pozicija i forma govore u korist suptilne, tihe integracije sa pejzažom.

Ta zamišljena linija postaje okosnica koncepta, funkcionalno i ambijentalno razgraničavajući zonu uzvišenja – namijenjenu objektima – od južnog polja predviđenog za uzgoj vinove loze. Saobraćajna šema je pažljivo projektovana tako da podrži logiku gazdinstva i omogući neometanu cirkulaciju, uz minimalne intervencije u obradive površine.

Projekat slijedi načela savremene interpretacije tradicionalnih formi. Svi sadržaji su pozicionirani tako da formiraju harmoničnu prostornu cjelinu, gdje razuđena obalna linija doprinosi slikovitosti pejzaža i doživljaju prostora. Idejno rješenje predviđa savremeno poljoprivredno imanje ukupne površine od skoro 30.000 m², sa sadržajima koji uključuju pomoćni objekat, vinariju, ugostiteljske prostore i joga paviljon. U prvoj fazi realizovani su upravo vinarija i pomoćni objekat.

Pomoćni objekat

Smješten uz internu saobraćajnicu, na ivici poljoprivredne parcele, pomoćni objekat čine dva jednostavna pravougaona volumena sa dvovodnim krovovima. U jednom krilu nalaze se prostorije za garažu, selekciju plodova i komore za skladištenje, dok drugo obuhvata prostore za zaposlene – garderobe, prostor za odmor i boravak. Objekat posjeduje i ograđeno dvorište koje, pored osnovne funkcije parkiranja poljoprivredne mehanizacije, tokom sezone berbe postaje i prostor za okupljanje, radne pauze i neformalne susrete zaposlenih. Arhitektonska artikulacija objekta dodatno je naglašena kontrastnom materijalizacijom: jedno krilo, obloženo lomljenim kamenom, asocira na težinu, stabilnost i tradicionalnu gradnju, čime se naglašava njegova uloga kao prostora za boravak ljudi; dok je drugo, tehničko krilo, jednostavnije izraženo tamnim, glatkim površinama koje upućuju na funkcionalnost i racionalnost radnog procesa.

Vinarija

Vinarija je projektovana kao poluukopani dvospratni volumen sa ravnim ozelenjenim krovom. U njenom podrumskom dijelu nalaze se prostori za preradu i odležavanje vina, magacini, tehnička i servisna zona, dok se na gornjem nivou nalaze prostor za degustaciju, bar i mini kuhinja. Degustacijska sala orijentisana je ka zapadu, s izlazom na gumno – vanjski prostor za okupljanje, isprobavanje vina i boravak u prirodi.

Objekat posjeduje dvorišta na više visinskih kota, omogućavajući fleksibilnost u eventualnim budućim adaptacijama i prilagođavanje novim tehnološkim zahtjevima. Racionalna organizacija omogućava jasnu hijerarhiju prostora: od proizvodnje i skladištenja, preko administracije i stručnog rada, do prostora za komunikaciju s posjetiocima.

Materijali i prostorna logika

Materijalna paleta objekata pažljivo je birana kako bi se postigao visok stepen uklopljenosti u lokalni pejzaž. Lokalni lomljeni kamen koristi se za oblaganje fasada, potpornih zidova i popločanja, čime se uspostavlja kontinuitet sa suhozidima karakterističnim za crnogorski ruralni kontekst. Na spratu vinarije dominira fasadna opeka u terakot tonovima – vizuelno odvojena od kamenog podnožja, ali ujednačena u tonu i strukturi.

Lokalni lomljeni kamen i fasadna opeka u zemljanim tonovima čine osnovu arhitektonske izražajnosti. Kroz njih se gradi odnos između forme, strukture i prirodnog okruženja.

Glavni objekat i pomoćni sadržaji komponovani su horizontalno, u jasne funkcionalne cjeline. Arhitektonska logika kombinuje racionalnu podjelu, lokalne tipologije i savremenu formalnu ekspresiju. Ravni krov sa naglašenim strehama dodatno pojačava osjećaj vodoravnosti i štiti enterijere od ljetnje insolacije. Staklene površine otvaraju poglede prema vinogradu, dok vanjske staze i terase omogućavaju lagan prelaz između izgrađenog i prirodnog.

Prirodna tipologija terena

Položaj i oblikovanje objekata uvažavaju prirodnu topografiju terena i usmjeravaju pažnju korisnika ka pejzažu. Umjesto da dominira prostorom, arhitektura u ovom projektu bira da ga prati, da bude tihi partner ambijentu koji već ima svoju vrijednost.

Objekti su oblikovani kroz savremeni arhitektonski jezik, ali u snažnoj vezi sa graditeljskim nasljeđem i pejzažnim karakteristikama Bjelopavlićke ravnice. Time se postiže ravnoteža između izraza i pripadnosti mjestu.

Vinarija u Bandićima predstavlja promišljen odgovor na zadatke savremene arhitekture u ruralnom kontekstu. Uspješno kombinujući tradicionalne materijale sa savremenim oblikovnim principima, projekat doprinosi očuvanju prostornog identiteta i unaprijeđenju kulture gradnje i proizvodnje vina u Crnoj Gori.

Ovaj tekst je napisan u sklopu projekta Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.