Prostor_66

PROSTOR BANNER

OLGIATI & ZUMTHOR NA MAPI

Nastavak skitalačkog dnevnika od Venecije do Valsa, novembar 2023.

Nevjerovatno je koliko fenomenalnih arhitektonskih referenci na tako malom prostoru. Nakon nezaboravnog iskustva iz Chura, nastavljamo dalje ka Zumthorovim termama, jureći da ih stignemo vidjeti dok traje dan. Ipak do njih smo mapirali nekoliko zanimljivih stvari koje trebamo obići. Na redu je malo planinsko mjesto Flims, na svega dvadesetak kilometara od Chura. Ulazak u grad ostavlja utisak da je gradić potpuno napušten, i da niko već dugo ne živi tu. Jedva smo sreli jednog slučajnog prolaznika, koji nam nije znao reći gdje možemo popiti kafu. 

Flims je poznat kao skijaško turističko mjesto, koje je reklo bi se potpuno neaktivno van turističke sezone. Ulica koja vodi kroz naselje, ne razlikuje se previše od onih u okolini naših predgrađa. Ipak, razlika je upravo u onome zbog čega smo tu. Sa desne strane, interpoliran u dosta neugledno okruženje, između stambenih kuća raznolikih arhitektonskih ideja i realizacija, uz uzani sokak, nazire se studio jednog od poznatijih imena ovovremene svjetske arhitektonske scene -studio Olgiati koji predvodi švajcarski arhitekta Valerio Olgiati. Iako studiji djeluju u Švajcarskoj i Portugaliji, njihove realizacije se nalaze širom svijeta. Izlazimo da obiđemo objekat, u nadi da ćemo sresti barem nekog od zaposlenih ko bi nas uveo u studio, čiji enterijer volimo. Objekat besprekorno realizovan u betonu, sa crnim drvetom, tradicionalnim krovom transponovanim u pocrtanu arhitektonsku formu, sa velikim staklenim otvorima, koji radni proces ostavljaju vidljivim i transparentnim. Bila je to jedna savršena, skromna i veoma kontekstualna arhitektonska interpretacija naslijeđa, koja sažima svu onu filozofiju koju njeguju mnogi švajcarski arhitekti. Koliko je nekako fascinantna jednostavnost kojom je dogovoreno na temu kuće. Čini se toliko moguće primijeniti takav pristup mišljenja i u našem kontekstu, ali ipak smo miljama daleko. 

image00038

Kroz veliki stakleni otvor smo viđeli spektakularan enterijer, onaj o kome mašta svaki student arhitekture. Genijalan dizajn u svakom potezu, nepretenciozan, čist i upućen na proces. Ipak, ovog puta, prazan. Djelovalo je da smo pogodili ferije, i da su svi na zimskom portugalskom suncu dok ne započne sezona skijanja. Okolo, staze u snijegu dokaz su da neko ipak živi blizu. Činjenica da baš tu, u toj skromnoj ulici, nastaju sjajni projekti kao što su: Plantahof Auditorium, njihova genijalna porodična Villa Além u Alentejo, House for the Musician/Atelier Bardill in Scharans, Baloise Insurance Building u Baselu, i mnogi drugi…


SAMO NEKOLIKO STOTINA METARA OD OLGIATIJEVOG STUDIJA, ODMAH PORED PUTA, NALAZI SE NEKADAŠNJA KUĆA U KAMENU SA ZAVRŠNOM ŽUTOM ŽBUKOM (PO ČEMU JE KUĆA DOBILA  NAZIV YELLOW HOUSE) A KOJA JE 80IH GODINA TREBALA BITI SRUŠENA. 


Moramo dalje. Flims ima još jednu kuću koju moramo vidjeti. U pitanju je Yellow House (1995-1999), objekat koji koristimo kao primjer dok studentima govorimo o transponovanju tradicije. Samo nekoliko stotina metara od Olgiatijevog studija, odmah pored puta, nalazi se nekadašnja kuća u kamenu sa završnom žutom žbukom (po čemu je kuća dobila naziv Yellow House) a koja je 80-ih godina trebala biti srušena. Rudolf Olgiati, inače otac Valeria Olgiati-ja, lokalni arhitekta koji je skupljao predmete tradicionalnih regionalnih artefakata, ponudio se donirati svoju kolekciju pod uslovom da se ova zgrada reciklira u kulturni centar u kojem će se smjestiti. Nakon očeve smrti, Valerio Olgiati preuzeo je projekat, donoseći svježu arhitektonsku perspektivu. Transformacija je uključivala potpuno čišćenje unutrašnjosti, otkrivanje prirodnih kamenih zidova i zamjenu krova kamenim pločama. U konačnom izgledu, objekat je apstrahovan i sveden na apstraktni, čisto bijeli kubus sa naznačenim – utisnutim betonskim otvorima, i kao takva stoji u oštrom kontrastu sa svojim alpskim okruženjem. Maestralna arhitektonska igra dešava se na krovu, gdje se novi krov utapa u kubičnu formu, i čitljiv je samo sa distance. Ovakav otklon od tradicionalnih arhitektonskih normi, koji je sa druge strane u dubokoj povezanosti i kontinuitetu sa naslijeđem, savršen je primjer transponovanja tradicionalnog arhitektonskog izraza u savremeni jezik. Danas, Žuta kuća nije samo muzej, već narativ arhitektonske evolucije, povezujući prošlost i sadašnjost i ilustrujući dubok uticaj promišljenog dizajna. Ni ovog puta nismo mogli obići unutrašnjost objekta, jer smo očigledno odabrali pogrešan dan za vizitu. Ostavši bez opcije da popijemo barem kafu u Flimsu, zadovoljili smo se lokalnim sirevima i pivom za ponijeti iz jedva pronađenog marketa. Uvijek u takvim situacijama pomislimo kako je lagodan život u Crnoj Gori. 

Untitled 1

Nastavljamo dalje ka Valsu za koji navigacija kaže da je na nekih 35km udaljenosti. Kratak zimski dan već najavljuje suton, i sada već nemamo vremena za dodatne pauze. U tom smislu, propustili smo priliku da vidimo još jednu fenomenalnu Olgiatijevu kuću u mjestu Laax, koji se nalazi na par kilometara od Flimsa. To je još jedan primjer, koji ukazuje da za dobru kuću nije neophodan idealan kontekst (House in Laax, 2016), i u kojoj bih mogla živjeti. Ona je sjajan primjer kako tradicija može poslužiti kao najbolji argument u kreiranju savremene forme, i da je kontinuitet u prostoru ostvariv.


I KONAČNO NAS EVO TU, U PODNOŽJU OBJEKTA ZBOG KOGA JE VELIKI ZUMTHOR UŠAO U ONO ŠTO NAZIVAMO ANTOLOGIJOM SVJETSKE ARHITEKTURE (THERME VALS, 1993-1996). VEĆ TU, NA PRVOM SUSRETU SA OBJEKTOM SVE JE TOLIKO VANVREMENSKI, I UZVIŠENO DOBRO, DA VAS TJERA DA ŠAPUĆETE KAKO NE BISTE POREMETILI MIR I IDEALNU SINERGIJU U TOM PROSTORU. 


djdkjyfk

Put do Valsa me podsjeća na naše krajeve. Ništa što nemamo ili nismo vidjeli. Ništa ne nagovještava da idemo do jednog neprevaziđenog remek djela i pravog reprezenta misleće arhitekture, koja je nagrađena Pritzkerovom nagradom (2009). Putujući, pričamo o tome kako sam svoj diplomski rad upravo radila na termalnim vodama koje su pronađene u blizini Bijelog Polja, a čiji potencijal i resurs naravno nismo iskoristili. Danas su tamo bušotine kao podsjetnik da smo pokušali da im damo šansu, ali smo se tu i zaustavili. Uvijek me nanovo rastuži činjenica da baš ništa ne umijemo da dovedemo do kraja na valjan način. 

Tabla nas informiše da smo stigli u Vals. Vrlo je čudan bio taj prvi susret i utisak. Uski seoski put koji vodi u jednom pravcu, pored je potok, a na padinama sa lijeve i desne strane kuće. Opet svuda ona njihova autentična pastirska koliba koja se ne mijenja. I ovo mjesto djeluje napušteno, ništa manje nego naš Šavnik. Pokušavamo prepoznati ambijent termi sa fotografija i iz literature, koji nam se činilo da veoma dobro poznajemo. Iako navigacija pokazuje da smo stigli, zbunjuje nas činjenica što se nalazimo u podnožju veoma nezgrapnog i arhitektonski veoma neuglednog hotela, nalik onim tranzicionim hibridima kod nas, kojih imamo na pretek. Jasno nam je da su se stvari od početka do danas poprilično promijenile. Turizam i profit očigledno pobjeđuje i visoke švajcarske standarde. Kako se objekat nalazi visočije iznad tog na svim nivoima pogrešnog hotela, odlučili smo mu prići sa gornje strane kako bismo ga bolje sagledali. Odjednom, ispred nas, jedna od najfotogeničnijih kuća popularnih pinterest pretraga – Villa Vals. Dizajnirali su je arhitekti Bjarne Mastenbroek i Christian Müller iz SeARCH-a i CMA-a, a kuća je bila životna vizija arhitekte, nastala kao rekonstrukcija sna iz djetinjstva da ima podzemnu jazbinu. Arhitekt je susjednu staju pretvorio u ulaz u vilu, ostavljajući njene zidove, pod i plafon u izvornom stanju. Savremena intervencija počinje s potpuno golim betonskim tunelom koji vodi do nove kuće. Ništa me tu nije specijalno taklo, valjda jer je kuća prilično izrabljena na internetu i kao takva vam ne nudi ništa više pri prvom susretu. Ipak, dala bih joj šansu da se bar jednom probudim u sobi sa pogledom na Alpe, ili na Zumthorove terme, koje su u neposrednoj blizini.

ffjf


ZUMTHOR JE ARHITEKTA ISTINE O MATERIJALIMA, TAKO DA NE PRESTAJE DA IZNENAĐUJE NI ZATAMNJENIM, MISTIČNIM PROSTORIMA ZA TUŠIRANJE, ČIJA JE VISINA ČAK NEKOLIKO PUTA VEĆA OD OČEKIVANE, SA TUŠEM NA ISTOJ VISINI.


I konačno nas evo tu, u podnožju objekta zbog koga je veliki Zumthor ušao u ono što nazivamo antologijom svjetske arhitekture (Therme Vals, 1993-1996). Već tu, na prvom susretu sa objektom sve je toliko vanvremenski, i uzvišeno dobro, da vas tjera da šapućete kako ne biste poremetili mir i idealnu sinergiju u tom prostoru. Na prvi pogled odaje utisak snažnog monolita, građen lokalnim specifičnim kamenom (Valser Quarzite), koji autor bira za gradivni materijal objekta kako spolja tako unutra. Imao je neprepričljivo dobru teksturu, boju i slog, i nije ni čudo što svi prvo žele da ga dodirnu. Kroz velike staklene otvore vidjeli smo ljude koji uživaju, dok je terasa bila nedokučiva, iako je bila odmah tu, iznad. Od samog ulaska u svlačionicu, sve postaje čisti ekspirience, i sada sve ono što smo čitali u Zumthorovoj Thinking architecture (1998) i Atmospheres (2006), biva tu. Svlačionica upakovana u teški bordo draper, i drvene mahagoni obloge, povezala me je sa nekim prostorom iz djetinjstva, ili iz podsvijesti, i već tu vam je nekako dobro. A onda slijedi iskustvo hodanja po toplom kamenom podu, dok se čuje samo zvuk vode i apsolutno ništa više. Ceremonijalnom rampom silazite u hram meditacije, dovoljno sporo da možete da upijete sve maestralne detalje i geometrije, pri čemu perspektiva djeluje svjesno kontrolisana i dozirana. Stvari tek morate otkriti sami. Gotovo je nadrealan i neponovljiv taj mir. Ta elementarna materijalnost postignuta upotrebom lokalnog kamena, usmjerena je na čisti meditativni doživljaj, dok lavirintske kupke, koje simuliraju pećine, ostavljaju nezaboravno multisenzorno iskustvo. Sve je tu pod kontrolom, i ništa nije suvišno. Ležaljke savršenog dizajna u istom onom mahagoni drvetu, njih svega četiri, pozicionirane su uz veliki stakleni otvor koji je pažljivo biran kako bi kadrirao pejzaž. To je onaj najsnažniji i najpublikovaniji kadar. Ovog puta je ipak skandalozno oštećen nezgrapnim i lošim hotelom koji se, čini se namjerno, desio baš tu, ispred. Bronzani držači za peškire, savršena rasvjeta, i samo jedan sat koji morate namjenski potražiti, kako vas vrijeme ne bi opterećivalo, jedini su elementi u prostoru. Ostalo su samo smjenjivi doživljaji kupke sa laticama, u kombinaciji sa hladnim, vrelim a potom aromatičnim kupkama, ali i tamnim sobama za meditativno iskustvo i za relaksaciju. Ipak, najveći izazov bio je vanjski bazen od 36 stepeni Celzijusa, dok temperatura vazduha iznosi ne više od 4 stepena. Vodena veza, ohrabruje vas da zaplivate u to zaista nezaboravno iskustvo, u kome se maestralnost objekta iščitava u direktnom vizuelnom kontaktu sa prirodom. Temperaturni šok vas tjera da se krećete sporo i lagano i da upijate svaki kadar i pored sve želje, izostala je hrabrost da izađemo iz vode i odemo do ravnog zelenog krova, koji je još jedan važan arhitektonski argument. 

fjhfjhf

image00010


TA ELEMENTARNA MATERIJALNOST POSTIGNUTA UPOTREBOM LOKALNOG KAMENA, USMJERENA JE NA ČISTI MEDITATIVNI DOŽIVLJAJ, DOK LAVIRINTSKE KUPKE, KOJE SIMULIRAJU PEĆINE, OSTAVLJAJU NEZABORAVNO MULTISENZORNO ISKUSTVO. 


image00026

image00027

Zumthor je arhitekta istine o materijalima, tako da ne prestaje da iznenađuje ni zatamnjenim, mističnim prostorima za tuširanje, čija je visina čak nekoliko puta veća od očekivane, sa tušem na istoj visini. Biće ovo jedno rezonantno sjećanje povezano sa zvukom vode, dodirom kamena, mirisom termalne vode, jer on se zalagao za tu vrstu ,,ćutljive” arhitekture, koja ne mora nužno da komunicira korisnika, samo da je tu, kao dodir i senzor. Arhitektura je tu kao okvir, i da povremeno napravi prekid u plafonu i propusti svjetlo, kako biste baš tu zastali i obratili pažnju na nju prije nego odete.  

Vjerujem da sam vas kroz ovaj dnevnik dovoljno ubijedila da je vrijedjelo proći sva ova mjesta da bismo se okupali na terasi termi Vals, ali isto tako, nemoj da vas zbuni što ćete ga u pretragama sada naći pod novim nazivom 7132 hotel, koji je vjerovali ili ne, sada integralni dio kompleksa, koji čini pritzkerovsko djelo i onaj skandalozni hotel ispod.

 LOGO WHITE

Časopis za Arhitekturu, građevinarstvo, enterijer. dizajn i ličnosti.

Kontakt


Tel: +382 (0) 20 653 271

Tel: +382 (0) 69 429 375

Tel: +382 (0) 67 210 904

E-mail: casopisprostor@gmail.com

Podgorica

 

Časopis Prostor u inboxu

PRIJAVA ZA NEWSLETTER:

We do not spam!