Crna Gora je, barem na papiru, definisana kao ekološka država. U stvarnosti, prirodni resursi se već decenijama rasprodaju bez vizije, javni prostor se tretira kao privatna svojina, a odluke koje oblikuju budućnost zajednica donose se iza zatvorenih vrata. Najnoviji primjer – plan za dugoročni zakup 12 kilometara Velike plaže u Ulcinju – još jednom potvrđuje koliko se brzo i olako pristaje na grandiozne, često neutemeljene investicione narative, bez uključivanja lokalne zajednice, stručne javnosti i ozbiljnog prostornog planiranja.

Vjerujem da ovakvi projekti ne smiju biti realizovani bez uključivanja svih relevantnih aktera – lokalnih vlasti, građana i stručne javnosti. Umjesto da se plaža preda u ruke privatnog investitora koji kroz fantastične AI vizualizacije projektuje novi, uniformisani pejzaž bez uporišta u stvarnosti tog prostora, potrebno je razviti ozbiljan plan razvoja koji uključuje održivo planiranje i poštovanje identiteta ovog izuzetnog dijela obale. Velika plaža ima neprocjenjivu prirodnu vrijednost i ljepotu, i kao takva zaslužuje da zadrži svoj duh i prepoznatljivost, ne da postane kulisa za kopije dalekih modela. Ulcinj zaslužuje pažljivo promišljen, dugoročni razvoj koji štiti prirodu, ali i interese ljudi koji tu žive.

U ovom broju Prostora bavimo se projektima koji su nastali kroz dijalog sa prostorom, sa zajednicom, i kroz poštovanje lokalne tradicije i prirode.
Na primjer, u Meksiku, arhitektica Fernanda Canales kreira kuću Casa 720, koja nije samo zaklon od spoljnog svijeta, već i mjesto za kontemplaciju, pozivajući prirodu da postane aktivni dio života. Smještena u pejzažu vulkanskih masiva, ova kuća rotira oko sebe i sve elemente uključuje u svoju kružnu strukturu. Ovaj pristup nas podsjeća da arhitektura može biti harmoničan susret između čovjeka i prirode, umjesto da se nameće kao dominacija nad njom.

Takođe, razmatramo važnost restoracije u kontekstu baštine. U Sijeni, Palata Rinučini, smještena u srednjovjekovnoj kuli, obnavlja se s posebnim poštovanjem prema vremenu i tradiciji. Ovaj pristup restauracije, koji ne samo da očuvava, već i nadograđuje baštinu, pokazuje kako se može usmjeriti razvoj koji balansira između prošlosti i budućnosti. Istovremeno, i u drugim gradovima širom svijeta, poput Ferare, na trgu Piazza Cortevecchia, osjeća se značaj pažljivog promišljanja prostora. Javne površine koje ne služe samo za prolazak, već aktiviraju zajednicu, pozivaju na boravak i interakciju – pokazuju kako prostor može postati istinsko srce grada. 

Pored ovih međunarodnih primjera, važan je i razgovor sa domaćim autoritetima. U ovom broju predstavljamo razgovor sa Dr Miljanom Zeković, redovnom profesoricom na Departmanu za arhitekturu i urbanizam u Novom Sadu, koja kroz svoj angažman i kustosku ulogu na XIX Bijenalu arhitekture u Veneciji pomjera granice arhitektonske  prakse. Tema izložbe “Terram Intelligere” otvara važna pitanja o transdisciplinarnosti, eksperimentu i odnosu između arhitekture i prirode, što nas dovodi do razmišljanja o tome kako naše vlastite javne politike prema prostoru, i specifično prema ambijentima poput Velike plaže, moraju odražavati iste te vrijednosti.

I dok se pojedini projekti u Crnoj Gori sve više orjentiše na luksuzne resorte i brzo ostvarive profite, pravi izazov je u tome kako saćuvati autentičnost i održivost prostora. Velika plaža, kao i mnoge druge lokacije, zaslužuju pristup koji se temelji na poštovanju prirodnog ambijenta, ali i potrebama lokalnih zajednica. Održivi razvoj mora biti utemeljen na dijalogu sa građanima i pažljivom integracijom prirodnih resursa u planiranje urbanih prostora.

Jedan od najzanimljivijih razgovora u ovom broju vodila sam sa Lejlom Nurković, čiji rad kao arhitektica i fotografkinja pruža poseban uvid u odnos između prostora i svjetla. Njena umjetnost nas podsjeća na važnost atmosfere i detalja u arhitekturi, kroz objektiv koji ne samo da dokumentuje, već interpretira prostor. Kroz razgovor s Lejlom, otkrivamo kako ona arhitekturi doprinosi na način koji ne slijedi klasične projekte i norme, već stvara dublje značenje u svakom kadru, svakom prostoru. Za sve nas, stanovanje se ne svodi samo na kvadrate i cijenu. U ovom broju predstavljamo tri inspirativna projekta koji dokazuju da stambena arhitektura može biti održiva, inkluzivna i emocionalno relevantna. Od drvene strukture u Bruklinu, preko urbane matrice u Barseloni, do nove fasade u Montpeljeu – ovi objekti pokazuju kako stanovanje može biti više od jednostavnog prostora za život; oni su modeli promjene koji nas podstiču da preispitamo šta zaista znači imati dom.

Big Architecture Festival 2025, koji se održava u Portorožu, bit će još jedna prilika za promišljanje arhitekture kroz prizmu regionalnih i globalnih izazova. Ovaj prestižni festival okuplja vodeće arhitekte, dizajnere i sve one koji  oblikuju budućnost izgrađenog prostora. On će biti platforma za razmjenu ideja i za slavlje arhitektonske inovacije
koja ne samo da koristi tehnologiju, već odgovara na stvarne društvene i ekološke potrebe.U ovom broju donosimo i promišljanje o ulozi riječnih tokova u savremenim gradovima, kroz tekst koleginice Danice. Rijeke i potoci, koji su nekada prirodno oblikovali život zajednica, danas su često potisnuti u zaborav ili ugroženi pritiskom urbanizacije. Njen tekst nas podsjeća koliko su ovi vodeni tokovi važni ne samo za prostornu strukturu, već i za svakodnevni ritam života – kao žive niti koje povezuju prirodu i grad, ali i kao podsjetnik na odgovornost u planiranju i očuvanju zajedničkog prostora.

Tekst koji je pripremila mag. arh. Aldijana Hodžić, doktorandkinja na Tehničkom univerzitetu u Grazu, pruža dubok uvid u arhitektonsku tradiciju Boke Kotorske, osvetljavajući kompleksne odnose između prirodnog ambijenta, istorije i graditeljskih tradicija. Kroz analizu razvoja tradicionalnih kuća, autorica prikazuje bogatstvo kulturnih slojeva koji čine ovu regiju posebnom, te izazove koje donosi savremeni kontekst. Tema očuvanja i reinterpretacije tradicije u savremenim uslovima, uz poštovanje kulturnog naslijeđa i održivosti, posebno je značajna, jer nas podsjeća na važnost arhitektonske odgovornosti prema prošlim generacijama i budućim.

Ovaj broj Prostora naglašava kako arhitektura može biti utemeljena na pažljivom balansiranju između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Razumijevanje svakog prostora i svakog projekta iz perspektive društvenih, ekoloških i kulturnih vrijednosti, umjesto isključivo kroz prizmu tržišta, osnovni je princip koji nas vodi naprijed.