Arhitekta: Wutopia Lab
Projektanti iz studija Wutopia Lab arhitekturu ne posmatraju kao tehnički akt izgradnje objekata, već kao kulturni i filozofski čin. Njihov rad je često prožet metaforama, simbolima i aluzijama na umjetnost, književnost i svakodnevni život. Za njih je arhitektura “čitljiva” – poput knjige, ona treba da nudi slojeve značenja, asocijacije, priče i prostor za maštu. Ona je, takođe, i živo biće – ona stari, transformiše se, raste zajedno sa biljkama, ljudima i sjećanjima. Njihova vizija budućnosti nije futuristička u tehnološkom smislu, već poetska i humane prirode – arhitektura kao alat za usporavanje vremena, produbljivanje iskustva i ponovno uspostavljanje odnosa čovjeka i prostora.
Eight tenths Garden je umjetnički muzej posvećen umjetnosti i zanatima, koji u mirnijim satima funkcioniše i kao konferencijski prostor. Pored muzeja, kompleks uključuje kafeteriju, biblioteku, kancelarije, prostor za noćenje sa doručkom, restoran, sobe za učenje i prostorije za igranje šaha.
Wutopia Lab je multidisciplinarni arhitektonski studio sa sjedištem u Šangaju, koji je od osnivanja postao jedno od najprepoznatljivijih imena savremene kineske arhitekture. Osnovan od strane arhitekte Yu Ting - a, Wutopia Lab se ne uklapa lako u konvencionalne kategorije – njihov rad kombinuje narativnost, poetičnost i funkcionalnost u izrazito prepoznatljiv i inovativan arhitektonski jezik.
Studio je osnovan sa idejom da arhitektura ne bude samo prostorna praksa, već i sredstvo pripovijedanja, kulturnog izražavanja i društvenog dijaloga. Yu Ting, kao osnivač i glavni arhitekta, polazi iz ličnog iskustva života u Šangaju i iz duboke svijesti o višeslojnoj istoriji Kine. Njegovo obrazovanje i radno iskustvo u Kini i inostranstvu doprinijeli su njegovom hibridnom pristupu: kineska tradicija i svakodnevica reinterpretirani su kroz prizmu savremene globalne estetike.
Projekti Wutopia Lab - a nastaju kao rezultat pažljive analize konteksta, emocija i značenja prostora. Njihov pristup se ne bazira isključivo na funkcionalnim dijagramima, već na kreiranju “arhitektonskih narativa” – arhitektura kao forma pripovijedanja u kojoj svaki element ima simboličko značenje. Wutopia Lab često koristi poluprozirne, lagane materijale (kao što su čelične mreže, perforirani aluminijum, staklo), čime stvaraju efekat slojevitosti i poetične neodređenosti.
Wutopia Lab je 2019. godine realizovao projekat Sinan Books Poetry Store unutar istorijskog kompleksa Crkve Svetog Nikole u Šangaju, sa konceptom „crkve unutar crkve“. U prostoru je smješteno preko 1.000 knjiga poezije na više jezika, dok dizajn koristi 45 tona čelika u magično - realističkoj postavci: perforirane čelične ploče, pažljivo projektovano osvjetljenje i poetska dramaturgija.
Oni ne bježe od ograničenja – naprotiv, ograničenja pretvaraju u dio poetike. Kroz projekte kao što su Fengxian Qixian Jesus Church ili rekonstrukcija Shanghai Book City, jasno se vidi njihova sposobnost da integrišu stroge tehničke norme, ograničenja budžeta, kolektivnu memoriju i estetske težnje u jedinstvenu cjelinu.
Projektanti iz studija Wutopia Lab arhitekturu ne posmatraju kao tehnički akt izgradnje objekata, već kao kulturni i filozofski čin. Njihov rad je često prožet metaforama, simbolima i aluzijama na umjetnost, književnost i svakodnevni život. Za njih je arhitektura “čitljiva” – poput knjige, ona treba da nudi slojeve značenja, asocijacije, priče i prostor za maštu.
U fokusu nije samo forma, već i emocionalni efekat prostora: kako se čovjek osjeća unutar strukture, kako svjetlo ulazi, kako prostor diše, kako prošlost utiče na sadašnjost. U tome se ogleda njihova duboka inspiracija tradicionalnom kineskom estetikom – poštovanje prema prirodi, sjenkama, neodređenosti i tišini.
The Aluminum Mountain – izložbeni centar industrijskog parka tradicionalne kineske medicine. Inspiracija dolazi iz trenutka kada se planina, obavijena maglom i kišom, iznenada pojavila pred očima autora – poput božanske palate iz kineske mitologije.
Wutopia Lab snažno vjeruje da arhitektura mora da ostane kulturna praksa u vremenu kada tržište, tehnologija i algoritmi sve više oblikuju prostor. Oni arhitektu vide ne samo kao projektanta, već kao autora, kritičara društva, čuvara sjećanja i inovatora svakodnevice. Njihove intervencije u javnom prostoru često imaju edukativnu, provokativnu i inkluzivnu funkciju – poput pristupačnosti za osobe sa invaliditetom u novoj Šangajskoj knjižari ili reinterpretacije pergole kao žive, rastuće arhitekture u projektu Emerald Screen Pergola.
U Wutopia Lab - u arhitektura je živo biće – ona stari, transformiše se, raste zajedno sa biljkama, ljudima i sjećanjima. Njihova vizija budućnosti nije futuristička u tehnološkom smislu, već poetska i humane prirode – arhitektura kao alat za usporavanje vremena, produbljivanje iskustva i ponovno uspostavljanje odnosa čovjeka i prostora.
Eight tenths Garden je umjetnički muzej posvećen umjetnosti i zanatima, koji u mirnijim satima funkcioniše i kao konferencijski prostor. Pored muzeja, kompleks uključuje kafeteriju, biblioteku, kancelarije, prostor za noćenje sa doručkom, restoran, sobe za učenje i prostorije za igranje šaha. U suštini, ovo je mikro kulturni kompleks.
Originalno zamišljen kao prodajni centar, objekat se nalazi na uglu ulice i ima dvije etaže sa kružnim holom u četiri sprata iznad. Ulaz je pozicioniran u unutrašnjem uglu trougla, dok su sa ostalih strana smješteni kvartovski komitet i radnje.
„Cilj nam je bio da objekat odrazi duh Šangaja – duh života koji je istovremeno bogat i suzdržan. Zato prostor od 2.000 m² ne smije biti pretjerano minimalistički niti teatralno razmetljiv, već bogat varijacijama i međusobno povezan. Kontrast je bio naš ključni princip: spoljašnjost – kompleksna i bogata, unutrašnjost – pročišćena i tiha.“
Muzej je snažan i koncizan, dok su restoran i prostor za učenje meki i topli. Kancelarije na trećem spratu su grublje obrade, a prostori za boravak na četvrtom spratu vraćaju se eleganciji i suzdržanoj estetici. Na krovu se nalazi vrt, omaž tradicionalnim kineskim baštama učenjaka.
Skriveni dragulj kompleksa su BnB jedinice, svaka sa sopstvenim “dvorštem u vazduhu” i centralnim atrijumom koji podsjeća na tradicionalni koncept “četiri vode se slivaju ka dvorani”. Inspirisani slikama umjetnika Zhou Ying - a, ovi prostori simbolizuju vertikalni grad i pokušaj stvaranja vile na nebu.
Fasada kompleksa koristi perforirane aluminijumske ploče u formi lepeze, stvarajući veo između unutrašnjeg dvorišta i spoljašnjeg svijeta. „Koristili smo tamnu boju i djelimičnu prozračnost kako bismo stvorili kontrast sa okolinom, čime se simbolizuje arhitektonska i kulturna “preporodnost” prostora.“
Prednji vrt ima funkciju oživljavanja urbanog mikrosistema – bivši neugledni prolaz sada je postao aktivan gradski ćošak. Ovo je jedan od rijetkih primjera kada je lokalna zajednica poslala pismo zahvalnosti za arhitektonski projekat.
Klijent je bio posljednji upravnik poznate šangajske fabrike emajla, a njegov sin se nakon povratka iz Milana uključio u projekat, osnovavši brend emajliranih proizvoda. Tako je nastala sinteza porodične tradicije i savremene arhitekture.
Ime objekta Eight tenths Garden (Bašta Osam Desetina) potiče od činjenice da vrt zauzima 80% ukupne površine – simbolički poziv na umjerenost, život koji je „dovoljno ispunjen, ali ne i prepun“.
Wutopia Lab je 2019. godine realizovao projekat Sinan Books Poetry Store unutar istorijskog kompleksa Crkve Svetog Nikole u Šangaju, sa konceptom „crkve unutar crkve“. U prostoru je smješteno preko 1.000 knjiga poezije na više jezika, dok dizajn koristi 45 tona čelika u magično - realističkoj postavci: perforirane čelične ploče, pažljivo projektovano osvjetljenje i poetska dramaturgija.
Crkva iz 1932. godine, zapuštena i višestruko rekonstruisana kroz decenije, pretvorena je u poetski hram savremenog čovjeka. Uslovi konzervacije su nalagali da se očuva postojeća fasada i struktura. Iz prostora su uklonjene suvišne pregrade, a visina glavnog broda vraćena je prvobitnoj.
Koncept „crkve unutar crkve“ izveden je kroz čeličnu konstrukciju polica, koje su otvorene sa zadnje strane da bi se kroz njih nazirala istorijska patina zidova. Svjetlost iz kupole pada direktno na knjige. Zidne freske, tragovi prošlih funkcija (uključujući i restoran), ostavljene su kao svjedočanstvo protoka vremena.
Kafeterija sa završnom obradom zidova u boji čokolade nalazi se u istočnom i zapadnom krilu, kao kontrast „srebrnoj“ knjižari. Plavi film na prozorima zamjenjuje originalno staklo, unoseći nježno, beskrajno svjetlo koje ističe vertikalnost glavne dvorane.
Izgradnja čelične konstrukcije knjižare, površine 388 m² i visine 9,9 metara, trajala je 80 dana. Sve je prefabrikovano i sastavljeno na licu mjesta, sa razmakom od 50 cm između nove i stare strukture. Balkon je pretvoren u zlatnu propovjedaonicu – simbolički prostor za poetske recitacije. Na dan završetka projekta, autor se popeo spiralnim stepenicama, pogledao svjetlost i rekao: „Volim poeziju. Njome oblikujem svijet.“
Ova knjižara je dar „onima koji su beskonačno rijetki“. Njena duša je Šangaj, a njen jezik – poezija.
U podnožju planine Luofu, na jugu Kine, Wutopia Lab je projektovao The Aluminum Mountain – izložbeni centar industrijskog parka tradicionalne kineske medicine. Inspiracija dolazi iz trenutka kada se planina, obavijena maglom i kišom, iznenada pojavila pred očima autora – poput božanske palate iz kineske mitologije.
Taj trenutak pretočen je u arhitektonski narativ: vještačka planina postaje treći vrh u ansamblu „jedno more i tri planine“, u kojem se refleksije stvarnih planina (Luofu i Taiping) stapaju sa arhitekturom. Osnovna forma projekta je krug – geometrija taoističke ravnoteže.
Planina je izvedena od perforiranih aluminijumskih ploča u tri gustine (45%, 60%, 70%). Tokom dana djeluje masivno, a noću, uz osvjetljenje iznutra, planina postaje prozračna svjetlosna forma. Osnovna struktura oslonjena je na šest betonskih stubova, sa lebdećim krovom koji „odvaja“ objekat od tla.
Podzemni prostori, oblikovani kao mjehurići u lavirintu, sadrže galerije, izložbene zone, konferencijsku salu, umjetnički prostor i kancelarije. Centralni dio je troetažni, kao najviša od tri „planine“. Kroz spiralno stepenište posjetioci se penju do vrha, prolazeći kroz maglu i svjetlost.
Materijalna paleta je suptilna: siva dominira, evocirajući tradicionalne kineske pejzaže u tušu. Voda, staklo, svjetlo i magla čine narativnu osnovu – prostor gubi definisane granice, a vrijeme se usporava.
Ova planina, nazvana „Treća planina“, nije prodajni centar koji dominira pejzažom, već savremena interpretacija duhovnog utočišta – simbol života izvan tempa urbanog svijeta. U spoju moderne tehnologije i tradicionalne filozofije, nudi viziju srećnijeg života: arhitektonski ekvivalent taoističkog raja.
U junu 2023. godine, nakon osam godina rada, završena je Fengxian Qixian Jesus Church, koju je projektovao studio Wutopia Lab. „Trebalo mi je malo vremena da se prisjetim razloga iz kojih sam tada oblikovao ovaj prostor, jer sam se i sam promijenio, a tadašnja inspiracija postala je zamućena. Ipak, sjećam se da me tada fascinirala ideja o korišćenju transparentnosti kao savremenog izraza suzdržane ljepote južnog regiona Jiangnan i unutrašnje borbe koju nosi.
Zahtjev je bio da glavni i pomoćni objekti budu odvojeni. Tako je centralni dio glavnog objekta projektovan kao velika sala visine 16,7 metara, uz kancelarije i dodatne sadržaje sa njene zapadne i sjeverne strane. Mala sala (auditorijum) smještena je na najvišem nivou administrativnog bloka, čime je stvorena vertikalna zajednica. Pomoćni objekat je kantina. Ključni pristup bio je da se čitav prostor tretira kao „mjesto“ – zatvoreno transparentnom „zavjesom“ koja vizuelno definiše granicu, unutar koje se nalaze svi objekti. Ta „zavjesa“ čini mjesto potpunim.
U okviru objekta je zadržan osjećaj simetrije, ali se u osnovi jasno čitaju asimetrična pomjeranja – glavni objekat i auditorijum imaju paralelne, ali pomjerene osnove. Ovaj pristup izbjegava strogoću klasične simetrije, ali zadržava svečanost tamo gdje je potrebna. Istovremeno, omogućio je da se auditorijum otvori ka jugu i spoji sa spoljašnjim prostorom, čime se enterijer i eksterijer pretapaju.
Providna „zavjesa“ simbolizuje nejasnu svjetlost Jiangnan - a – kroz nju svjetlost stvara sjenke koje se mijenjaju u toku dana, filtrirajući prirodnu i vještačku svjetlost. Time unutar ove vizuelne granice nastaje novo, cjelovito mjesto.
U auditorijumu je projektovana gusta rešetkasta struktura koja, u kombinaciji sa svjetlarnicima, formira svjetlosnu zavjesu nalik kiši. Ljudi u toj „zavjesi svjetlosti“ pronalaze smirenje. Vertikalne površine glavnog objekta obojane su u pet nijansi sive – boje mastila koje se u Jiangnan - u mirno razlivaju u izmaglici.
„Zavjesu“ je izvedena od proširene metalne mreže, jeftinije i otpornije na vjetar od perforiranog aluminijuma. Da bi se obezbijedila njena stabilnost, u fazi projektovanja su povećane dimenzije nosećih stubova i uvodena dijagonalna ojačanja u vidu spregova. Takođe, uvedeni su i stubovi sa obje strane glavne sale radi izbjegavanja velikih raspona. Neki kompromisi u arhitekturi i konstrukciji su i ostali samo „na papiru“, poput predloga da se struktura „zavjesa“ oslanja na spoljne oslonce, jer su aprojektanti imali zamisao da objekat ima jasne arhitektonske granice.
U junu 2023. godine, nakon osam godina rada, završena je Fengxian Qixian Jesus Church, koju je projektovao studio Wutopia Lab. „Trebalo mi je malo vremena da se prisjetim razloga iz kojih sam tada oblikovao ovaj prostor, jer sam se i sam promijenio, a tadašnja inspiracija postala je zamućena.
„Tokom osam godina naučio sam značenje riječi „opuštanje“ u kontekstu tradicionalne kineske arhitekture, koju je spominjao Zhuang Shen – fleksibilno prilagođavanje detalja radi očuvanja ukupne vizuelne harmonije. I pored svih prilagođavanja, izgrađeni objekat ostao je vjeran renderima koji su pobijedili na konkursu. Danas sam sposobniji da se nosim sa izazovima. Kada stojite u sred glavne sale, pod se prostire ka zemlji napolju, a svjetlost sa neba pada tiho poput sitne kiše – tada osjećate da svijet pulsira kao more.“
„U Kini je broj ljudi koji redovno čitaju znatno manji od onih koji ne čitaju. Samo čitaoci ne mogu spasiti knjižare – zato ih moramo osmišljavati i za one koji ne čitaju, da ih privučemo unutra i tako im damo novu svrhu.“
Od kraja 2021. godine, nakon što je najavljena rekonstrukcija objekta Shanghai Book City, došlo je do nesporazuma da se trajno zatvara. Ljudi su hrlili da se oproste sa njim, ignorišući činjenicu da je bio prvi knjižarski kompleks u Kini koji se suočio sa padom korisnika zbog interneta. Umjesto toga, stvoren je idealizovani kolektivni mit. Upravo ta idealizovana sjećanja predstavljala su najveći izazov za projektante.
Shanghai Book City iz 1998. godine nije imao značajnu arhitektonsku vrijednost. Zato su odlučili da ga transformišu u vertikalni kulturni kompleks, zasnovan na razmjeni znanja, i da od njega stvore mikrograd – simbol Šangaja.
Tokom rekonstrukcije nije bilo dozvoljeno da se izmjeni više od 10% postojeće konstrukcije. Nije bilo dozvoljeno ni da se poveća, ni da smanji površina, a podrum više nije pripadao knjižari. Uz sve to, bilo je potrebno uvesti komercijalne sadržaje koji ne narušavaju atmosferu knjižare.
Tako je u prizemlju osmišljen poluotvoreni kulturni trg koji povezuje zgradu sa trotoarima Fuzhou ulice, vraćajući joj pješački duh. Tu se uzdiže „Knjigobrdo“ – platforma odakle posjetioci mogu čitati, šetati, sjedjeti i razmišljati. Jarko crvena boja brda stvara prvi vizuelni akcenat i vodi ka unutrašnjem „vertikalnom gradu“.
Objekat sadrži tri atrijuma duple spratne visine – trg, auditorijum i pozorište – povezana eskalatorima koji prate slojevitu strukturu. Grad se širi vertikalno od drugog do sedmog sprata – kao lavirint koji podstiče lutanje i istraživanje.
Fasada grada je u stvari polica duga 10.000 metara, koja sadrži više od 470.000 knjiga. Na spratovima su smještene i radionice, kafići, pozorišta, prodavnice, galerije, a iza knjiga – „kuće u kući“. Time je stvoren „grad od knjiga“ u kom poslovanje kao zasebna funkcija ne ruši identitet prostora.
Od kraja 2021. godine, nakon što je najavljena rekonstrukcija objekta Shanghai Book City, došlo je do nesporazuma da se trajno zatvara. Ljudi su hrlili da se oproste sa njim, ignorišući činjenicu da je bio prvi knjižarski kompleks u Kini koji se suočio sa padom korisnika zbog interneta.
„Insistirao sam na inkluzivnosti – rampa za osobe sa invaliditetom vodi direktno ka glavnom ulazu, a rukohvati su oblikovani prema mojim iskustvima nakon povrede leđa – kružni, prečnika 4 cm, za lakše oslanjanje.“
Originalna fasada ostala je netaknuta, ali je sada obavijena perforiranim aluminijumskim panelima koji simbolizuje riknu knjiga. Uz unutrašnje osvjetljenje stvaraju efekat svjetlećeg grada – fasada koju su građani nazvali „Kristalna palata“. Iako su se pojavile žalbe zbog jačine svjetla, projekat je ispunio sve standarde i usklađen je zahvaljujući preciznom podešavanju ugla osvjetljenja.
U martu 2024. godine Wutopia Lab je predstavio projekat Emerald Screen Pergola na Ekološkom ostrvu Bogong u gradu Wuxi. Ova vijugava struktura, nalik zmaju, inspirisana je tradicionalnim kineskim baštenskim hodnicima obraslim biljkama.
Knjižara je ostala „čitljiva“ – spoljašnja i unutrašnja scena spajaju se u teatarski ambijent. Na „nebeskom mostu“ između spratova, posmatrač vidi panoramu grada kao spoj prošlosti i budućnosti, simbolizovanu kroz svjetla Šangaja.
U martu 2024. godine Wutopia Lab je predstavio projekat Emerald Screen Pergola na Ekološkom ostrvu Bogong u gradu Wuxi. Ova vijugava struktura, nalik zmaju, inspirisana je tradicionalnim kineskim baštenskim hodnicima obraslim biljkama.
Prethodna čelična pergola dužine 1,2 km bila je zapuštena i opasna. Nova struktura koristi zaobljene čelične profile i bijelu metalnu mrežu kao osnovu za puzavice. Prije nego što biljke prekriju konstrukciju, ona izgleda poput magle u pejzažu.
„Na ulazu sam stvorio cvjetni paviljon – slojevitu, bijelu, prozirnu strukturu bez krova, svoju verziju „Panteona“. Prva faza projekta je završena – bijela, providna konstrukcija. U drugoj fazi biljke će je prekriti, a u trećoj će cvijeće u raznim bojama procvjetati. Tako će ovaj „zmaj“ oživjeti i kao umjetnička i prirodna instalacija. Time Wutopia Lab modernizuje tradiciju koristeći savremene materijale i oblike, čuvajući duh kineskog pejzaža.“
Wutopia Lab je primjer kako arhitektura može biti istovremeno lokalna i univerzalna, funkcionalna i simbolična, racionalna i emocionalna. Njihov rad podsjeća da arhitektura nije samo pitanje estetike, već i pitanje identiteta, kulture i svakodnevnog života. U vremenu kada se mnogi projekti svode na brzinu i spektakl, Wutopia Lab ostaje postojani podsjetnik da su najvažniji prostori oni koji nas neprimjetno mijenjaju iznutra.
Ovaj tekst je napisan u sklopu projekta Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.
