LA PIGNA RESIDENCE/KOTA STUDIO - MAJA DAPČEVIĆ/ PODGORICA
U trenutku kada se savremena stambena arhitektura često iscrpljuje u ponavljanju tipologija i neutralnih estetskih rješenja, projekat LA PIGNA Residence iz Podgorice nameće se kao snažan, promišljen i dosljedan odgovor na pitanje odnosa arhitekture, prirode i svakodnevnog života. Nominacija za EU Mies van der Rohe Award 2026 dodatno potvrđuje njegov međunarodni domet, dok treća nagrada na svjetskom nivou – Cemex Award – svrstava ovaj projekat među najrelevantnije savremene realizacije u kategoriji arhitekture i urbanog dizajna.
Polazište projekta LA PIGNA Residence nije bila forma, već iskustvo mjesta. Šetnja kroz susjednu šumu, složena geometrija parcele i specifična energija lokacije postali su temelj arhitektonskog koncepta. Naziv projekta, vizuelni identitet i prostorna organizacija razvijani su paralelno, kao dijelovi jedinstvenog sistema, u kojem arhitektura ne nastaje kao izolovani objekat, već kao nastavak postojećeg ambijenta.
POČETAK PROJEKTA NIJE BIO CRTEŽ, VEĆ ŠETNJA KROZ ŠUMU. ARHITEKTURA LA PIGNA RESIDENCE NASTAJE IZ ENERGIJE MJESTA, A NE IZ ŽELJE ZA ORIGINALNOŠĆU.
Smješten na ivici prirodnog parka, kompleks je organizovan kroz dva volumena koji se izdižu iz terena i međusobno povezuju centralnim komunikacionim jezgrima. Inspiracija šišarkom nije formalna metafora, već prostorna logika – fragmentisana masa, promjenjive proporcije i jasno artikulisani odnosi punog i praznog. Cilj nije bio da se priroda imitira, već da se njeni principi prenesu u izgrađeni prostor.
Poseban akcenat stavljen je na biofilni pristup projektovanju. Stanovi su višestruko orijentisani, sa velikim otvorima od poda do plafona koji omogućavaju direktan kontakt sa zelenilom, prirodno osvjetljenje i provjetravanje. Granica između unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora namjerno je ublažena, naročito na prizemlju, gdje privatne bašte i zeleni pojasevi produžavaju životni prostor ka spolja. Ambicija projekta nije bila da se stvori standardizovana stambena tipologija, već osjećaj stanovanja bliži kući nego kolektivnoj zgradi.
Izazovna, uska parcela uslovila je volumetrijsku razradu kroz više manjih cjelina, čime su postignute optimalne proporcije, ali i visok nivo privatnosti. Zeleni džepovi, terase i krovne bašte mijenjaju se po etažama, uvodeći dinamiku rasta i promjene kroz vrijeme. Vegetacija postaje ravnopravan element arhitekture, ne kao dekor, već kao prostorni korektiv.
ODRŽIVOST OVDJE NIJE SAMO ENERGETSKA, VEĆ PROSTORNA I KULTURNA – ZGRADA KOJA MOŽE DA SE MIJENJA ZAJEDNO SA SVOJIM KORISNICIMA.
Konstrukcijski koncept zasnovan je na armirano-betonskom sistemu velikih raspona, koji omogućava potpunu fleksibilnost unutrašnje organizacije. Stan je zamišljen kao arhitektonski „kontejner“ – nosiva struktura ostaje konstantna, dok se unutrašnji raspored može prilagođavati potrebama korisnika, bez značajnih građevinskih intervencija. Ovaj princip omogućava spajanje ili razdvajanje stanova, kao i promjene u broju prostorija, bez narušavanja osnovne logike objekta.
Fasade su obložene lokalnim prirodnim kamenom, čija tekstura i nepravilnost dodatno učvršćuju vezu sa okruženjem. Materijal je biran ne samo zbog estetskih, već i zbog vremenskih kvaliteta – sposobnosti da stari dostojanstveno i da se mijenja zajedno sa objektom. Arhitektura ovdje ne teži bezvremenosti kroz neutralnost, već kroz prihvatanje promjene.
LA PIGNA Residence predstavlja primjer stambene arhitekture koja promišlja trajanje – ne samo kroz energetsku efikasnost i materijalnost, već kroz prilagodljivost, odnos prema kontekstu i mogućnost da prostor ostane relevantan kroz različite životne faze. Upravo u toj sposobnosti da se mijenja, a da pritom zadrži identitet, leži njena dugoročna vrijednost.
Tekst koji je objavljen podržan je sredstvima iz fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija koje raspoređuje Ministarstvo kulture i medija.
