Tekst: Aleksandra Zečević Malović
Foto: Vito Corvasce
U samom srcu Sijene, unutar zidova istorijske Palate Rinučini, nalazi se stan čija je nedavna restauracija i enterijersko uređenje spojila drevno nasljeđe i savremenu estetiku. Smještena u strukturi koja datira iz 11. vijeka, ova intervencija otkriva skriveno bogatstvo zidova srednjovjekovne kule i pretvara prostor u sofisticirani, ali tihi dijalog prošlosti i sadašnjosti.
Palata Rinučini sastoji se od jezgra srednjovjekovne kule-kuće, izgrađene između 11. i 13. vijeka, kojoj je kasnije pripojena rezidencijalna struktura. Stan se nalazi na drugom spratu i obuhvata dnevni boravak sa trpezarijom, prostranu kuhinju sa centralnim ostrvom, dvije spavaće sobe, dva kupatila i ostavu.
Posebnu vrijednost nosi dnevni boravak, u potpunosti smješten unutar nekadašnje kule. Tokom restauracije pažljivo su uklonjeni slojevi maltera koji su skrivali originalne kamene zidove, pa su ponovo otkrivene monofore — uski prozori koji su nekada predstavljali jedini izvor svjetlosti u kuli. Zidovi otkrivaju ritam slojeva krečnjaka i opeke, stvarajući dvohromni efekat koji je istovremeno konstruktivan i dekorativan.
Tiha savremenost
Kako bi se naglasila autentičnost zidova, svi novi elementi zadržani su u minimalističkom ključu. Podovi su izvedeni u svilenkastom, mat bež rezinu, a strop od drvenih greda i terakote tretiran je vapnom radi vizuelne neutralizacije boja. Skrivena vrata vode ka gostinjskom kupatilu, pažljivo uklopljenom u debljinu zidova kule. Stari zazidani monofor sada je reinterpretiran kao osvijetljeno ogledalo, dok se lavabo od narandžastog stakla sa plutanim postoljem i podnom baterijom ističe kao skulpturalni akcent.
Kamen i opeka pažljivo otrkiveni unutar zidova kule oblikuju dvobojnu kompoziciju koja je istovremeno konstruktivna i dekorativna - Autentična arhitektonska gesta srednjovjekovnog zanata.
Kuhinja između epoha
Kuhinja je smještena u proširenju iz 12. vijeka, koje se naslanja na prvobitnu kulu. Unutrašnje kameno zidanje nekadašnje spoljne fasade kule i danas je vidljivo. Dominantni element je centralno ostrvo dimenzija 360x120 cm, sa keramičkom pločom u bež boji i bočnim panelima od tamnog toskanskog brijesta. I ovdje se ponavlja motiv reziniranog poda i plafona sa obrađenim gredama i terakotom.
Centralno mjesto kuhinje zauzima veliki ostrvski element, dok se iza njega nazire nekadašnja vanjska fasada kule, sada unutrašnji zid – prostor u kojem se svakodnevno susreću epohe.
Mir i tekstura spavaće zone
Spavaći trakt čine glavna i dječja soba, te kupatilo između njih. Glavna spavaća soba ima pod od prirodnog hrastovog parketa, zidove obrađene pigmentom na bazi vapna i plafon sa gredama. U dječjoj sobi, uz slične završne obrade, ističe se zid od kamena – ostatak nekadašnje spoljne fasade kule – koji donosi poseban karakter prostoru.
Ova restauracija ne samo da oživljava skriveni identitet istorijskih slojeva, već i pokazuje kako arhitektura može oblikovati emocionalni prostor u kojem savremeni život ne briše tragove prošlosti, već ih pažljivo otkriva i reinterpretira.
Monofore, uski prozori kule, vraćeni su u život – svjetlost sada ulazi istim onim putem kojim je prolazila kroz vijekove.
