AUTENTIČNOST KAO TEMELJ DIZAJNA

Ksenija Đorđević, osnivač i glavni arhitekta studija KDA (Ksenija Đorđević Architects), već godinama osvaja regionalnu a i svijetsku scenu dizajna enterijera svojim inovativnim i bezvremenskim pristupom. Studio KDA realizovao je više od dvije stotine projekata, uključujući luksuzne hotele, stambene i poslovne prostore, restorane, muzeje i škole. Rad Ksenije Đorđević prepoznatljiv je po svojoj sposobnosti da kombinuje estetski savršen dizajn sa funkcionalnošću, pri čemu svaki projekat priča jedinstvenu priču koja se savršeno uklapa u svoj kontekst. Njena filozofija dizajna evoluirala je od minimalističkog izraza do sofisticiranog “tender” minimalizma, zadržavajući fokus na visokokvalitetnim materijalima i autentičnim detaljima.
Kroz svoj bogat portfolio, Ksenija je postavila nove standarde u industriji, a projekti poput rekonstrukcije Hotela Moskva i Hotela Slon otvorili su vrata novim tržištima i učvrstili njen status u high-end hospitality industriji. Njena posvećenost kreiranju prostora koji izdržavaju test vremena, kao i sposobnost da uspostavi balans između funkcionalnosti i estetike, čine je jednim od najvažnijih glasova savremene arhitekture i dizajna enterijera. U intervjuu koji slijedi, Ksenija dijeli uvide o svom radu, filozofiji dizajna i ključnim principima koje smatra važnim za uspijeh u arhitekturi.

Možete li nam reći više o Vašem studiju KDA (Ksenija Đorđević Architects)? Koji je osnovni koncept vašeg studija?
Studio KDA (Ksenija Đorđević Architects) se bavi projektima enterijera različitih tipologija, veličine i kompleksnosti. U našem portfoliu postoji preko dvije stotine realizovanih projekata od luksuznih hotela, stanova, kuća, poslovnih prostora, kancelarija, restorana, klubova, prodavnica, butika, spa centara do škola, centara kulture i muzeja. Najveći broj naših projekata nalazi se u Sloveniji, Hrvastkoj, zatim Srbiji i Crnoj Gori, a imamo i projekte u Emiratima, Kini, Americi, Australiji, na Madagaskaru.

Kako definisati uspijeh u arhitekturi i dizajnu enterijera? Da li su to nagrade, zadovoljstvo klijenata ili nešto drugo?
Dobar projekat je onaj koji dobro korespondira sa kontekstom u kom se nalazi. Smatram da je nemoguće doći do dobrog dizajna ukoliko on nema utemljenje i nije čvrsto vezan za kontekst u kome nastaje. Dobar projekat je onaj koji priča priču, ima jak koncept, vizuelni identitet i svevremen karakter koji će izdržati test vremena. Finalno, dobar projekat je onaj koji unapređuje kvalitet života, odgovara na potrebe korisnika prostora, nešto sa čim oni mogu momentalno da se identifikuju. Nagrade i priznanja dolaze kao posljedica svega prethodno navedenog.

U PROJEKTIMA NE SMIJE DA POSTOJI KONFLIKT IZMEĐU FUNKNKCIONALNOSTI I ESTETIKE. I JEDNO I DRUGO JE JEDNAKO VAŽNO. NE MOŽETE INSISTIRATI NA FUNKCIONALNOSTI NA UŠTRB ESTETIKE I OBRNUTO. ČAK I KADA ODREĐENI ELEMENT U PROSTORU IZGLEDA POTPUNO POMJERENO, KAO NEKA UMJETNIČKA INSTALACIJA, KAO DA NEMA NIKAKVU FUNKCIJU, ON IMA ZADATAK DA VAS ŠOKIRA, ZAINTRIGIRA I INSPIRIŠE.

Kako se Vaša filozofija dizajna evoluirala kroz godine? Koji su ključni momenti ili projekti koji su oblikovali Vašu današnju perspektivu?
Od beskompromisno minimalističkog, monohromatskog izraza materijalizoavnog u čeliku i betonu sa početka moje karijere, sada se krećem u prostoru koji bih nazvala “tender” minimalizam. Uvijek mi je važno da stvorim jednostavnu anvelopu od visoko kvalitetnih materijala, a zatim dođem do upečatljivog vizuelnog identiteta upotrebom autentičnih detalja. Informbiro Filharmonije je moj prvi javni projekat koji je bio okidač za dalji razvoj moje karijere. Jako mnogo različitih kategorija ljudi se identifikovalo sa tim prostorom i odjednom su počeli da dolaze novi sve veći i kompleksniji projekti. Jednom (kada budem imala vremena) napraviću matricu koji projekti / klijenti su doveli nove projekte / klijente. Tu ima jako zanimljivih priča. Prekretnica u mojoj karijeri je svakako bio projekat rekonstrukcije Hotela Moskva na kome sam radila od 2009. do 2012. godine. Raditi na projektima koji su tako značajni spomenici kulture je izuzetna čast i velika odgovornost. Hotel Slon u Ljubljani na kome sam počela da radim 2015. godine, otvorio nam je čitavo novo tržiste, Hotel Bristol nas je učvrstio na poziciji dizajnera u high end hospitality industriji.

Da li postoje određene arhitektonske ili dizajnerske škole, mišljenja ili stilovi koji su posebno uticali na Vaš rad?
Renzo Piano je jedan od mojih omiljenih arhitekata. Njegov svaki projekat je istraživanje za sebe i iz tog raloga ima toliko potpuno različitih objekata. Peter Zumthor koji uvijek uspije da dođe do nečega iskonskog, nečega što je “primal” u svojim projektima. Najznačajniju stvar za moju karijeru sam naučila slušajuci jedan intervju sa Zahom Hadid. Pitali su je ono standardno pitanje, kako je ona kao žena tako uspiješna u muškoj profesiji i da li je to zbog toga što je talentovanija od drugih. Odgovorila je da se talenat podrazumijeva, ukoliko ste u prvih 50 ili 100 svijtskih arhitekata, ali da je ona uspiješnija od drugih zato što instinktivno zna da uspostavi balans između onoga što je fokus i “frame”. Zna da napravi zoom out i odluči kada je dosta, kada je projekat gotov. Dakle arhitekta je taj koji kaže ovo je dovoljno dobro, ne investitor, ne nadležne institucije i ostali “stake holderi”. Kakvo otkrovenje za mene koja sam u tom treutku bila “emerging” dizajner čija karijera se razvija prilično velikom brzinom. Imala sam utisak da stalno moram iznova da se dokazujem. Ovo saznanje došlo je u pravom trenutku za mene.

MORAŠ DA BUDEŠ AUTENTIČAN. AKO NIJESI, TO ĆE SE ODMAH VIDJETI U TVOJIM PROJEKATIMA. COPY PASTE SA PINTERESTA TE NEĆE DOVESTI U NEKE DOBRE POZICIJE, NITI ĆE TI POMOĆI DA TAMO OSTANEŠ. PRVO ĆEŠ DA BUDEŠ FRUSTRIRAN, POSLE ĆE TI POSTATI DOSADNO. STVARANJE. OD IDEJE NASTANE SKICA, OD SKICE PROJEKAT, OD PROJEKTA PROSTOR. OD NIŠTA NEŠTO. TO JE DRIVE, ADRENALIN, HYPE, SREĆA.

Šta za Vas predstavlja “timeless” dizajn?
Smatram da je obaveza arhitekata i dizajnera da stvaraju objekte i prostore koji će izdržati test vremena. To je na kraju krajeva jedino održivo. Imate stolicu koja je dizajnirana sredinom prošlog vijeka i aktuelna je i šik i danas, posle 70 godina, a biće i u narednih 70 godina. Te ikone savremenog dizajna zaista zaslužuju taj status. Ja duboko vjerujem da postoji nešto što je jako blizu onog što bismo nazvali “apsolutni” kvalitet. U muzici, arhitekturi, dizajnu, savremenoj igri, likovnim umjetnostima. Kada slušate Martu Argerić kako svira klavir, svjsni ste da ste svjedok nečega što je jako blizu savršenog. Umjetnost ima moć da vas povede u te “meta” nivoe života i to je ono što mene suštinski pomjera i inspiriše.

Kako birate materijale i teksture za svoje projekte? Imate li omiljeni materijal s kojim volite da radite?
Ukoliko se odlučim da radim sveden monohromatski enterijer trudim se da teksture budu upečatljive i kontrastne, kako prostor ne bi bio generičan. Sa druge strane određeni prostori poput restorana ili hotela mogu da podnesu smjelije akcente u bojama i dosta različitih tekstura. U toku rada na projektu neizbježan element sa kojim radim je “material board” gdje se nalaze svi materijali koje će se koristiti u prostoru od obrade površina (podovi, zidovi, plafoni) do detalja namještaja, rasvjete i dekoracije. Tu zaista možete da provjerite da li neki od materijala ne funkcioniše ili da odlučite kojim materijalom ćete da napravite akcenat u prostoru. Ovo tržiste se jako brzo razvija. Bez obzira na moje veliko iskustvo i dalje moram konstantno da učim o novim materijalima. Ukoliko ne poznajete materijale, ostaćete u nekom veoma skučenom prostoru za djelovanje. Omiljeni materijal sa kojim volim da radim je prirodan kamen. Uvijek me iznova fascinira šta je priroda sposobna da stvori.

SVAKI PROJEKAT PREDSTAVLJA NOVO ISTRAŽIVANJE. VELIKI PROJEKTI PODRAZUMIJEVAJU KOORDINACIJU VELIKOG BROJA LJUDI, MNOGO RAZLIČITIH STRUKA I NEKADA SE IZGUBITE U “MENADŽOVANJU” SVEGA TOGA. ONDA SE DESI TAJ TRENUTAK KADA SVE KOCKICE KRENU DA SE SKLAPAJU JEDAN NA JEDAN PRED VAŠIM OČIMA. ONO ŠTO JE BILA IDEJA / PROJEKAT, POSTAJE SITUACIJA/ PROSTOR.

Koliko je važno za Vas uključiti klijente u proces dizajniranja i kako to postižete?
Zadatak projektanta je da detektuje potrebe budućih korisnika prostora, postavi ključna pitanja i na ista da odgovore kroz arhitekturu i dizajn enterijera. U tom smislu veoma dinamična dvosmjerna komunikcija između dizajnera i klijenta mora da postoji u svim fazama projektovanja, a zatim izvođenja i opremanja. Ovo je posebno važno kada se bavite rezindcijalnim objektima. Vi kao dizajner morate da znate koje su potrebe, senzibiliteti i navike ljudi koji će živjeti u stanovima i kućama koje projektujete. Nekim klijentima je kuhinja apsolutni centar kuće i svih zbivanja, dok drugima treba jako mnogo prostora za odlaganje odjeće i uopšte im nije bitna velika kuhinja, pošto se uglavnom hrane u restoranima. Neki bi da esperimentišu sa bojama, neki žele da borave u svedenim monohromatskim enterijerima. Sve ovo morate da istražite i znate prije nego što krenete i sasvim sigurno prije nego što završite projekat. Najgora stvar koja može da vam se desi je da završite i predate projekat, 3D modele, predmjer i predračun i klijent vam kaže pa ja ovo uopšte nijesam htio i zamišljao. Onda morate čitav proces da vratite na početak. Dakle, veoma dinamična dvosmjerna komunikacija je ključna. Sa druge strane, vi niste crtači želja vaših klijenata. Oni da znaju sami (i ako mnogi vjeruju da znaju), ne bi angažovali vas. Treba da da ih slušate, postavljate pitanja i zatim vi date odgovore kroz dizajn.

Kako se nosite sa konfliktnim zahtjevima između funkcionalnosti i estetike? Možete li navesti primjer iz prakse gdje ste uspješno balansirali ta dva aspekta?
U projektima ne smije da postoji konflikt između funkcionalnosti i estetike. I jedno i drugo je jednako važno. Ne možete insistirati na funkcionalnosti na uštrb estetike i obrnuto. Čak i kada određeni element u prostoru izgleda potpuno pomjereno, kao neka umjetnička instalacija, kao da nema nikakvu funkciju, on ima zadatak da vas šokira, zaintrigira i inspiriše. To posebno važi za javne objekte. Hoteli npr. moraju da imaju onaj nepopularni “wow” efekat. Određeni prostor treba po nečemu da zapamtite. Ako uđete i izađete iz hotela i ne možete da se sjetite ničega što je upečatjivo za taj prostor, taj prostor nema identitet i to nije dobro. Uvijek se trudim da stvorim neku specifičnu situaciju, tako što u prostor unesem neki nesvakidašnji element kao što je drvo od šest metara za lobi Hotela Slon, zanimljive umjetničke instalacije za Hotel u Bristol ili ogromne parametrijske strukture kao za projekat Green Heart.

Možete li detaljnije opisati izazove i rješenja koja ste primijenili prilikom obnove Hotela Moskva? Šta smatrate najvažnijim lekcijama koje ste naučili iz tog projekta?
Hotel Moskva za mene je, prije svega, spektakularno profesionalno iskustvo. Tim od nekoliko mladih dizajnera dobio je zadatak da uradi projekat enterijera jednog od naših najznačajnijih spomenika kulture. Naravno, prihvatili smo izazov i entuziastično se bacilli na posao, ne sluteći kakva nas avantura čeka.
Na samom početku, kada smo trebali da definišemo osnovni koncept i pravac djelovanja, suočili smo sa velikim i kompleksnim pitanjem autentičnosti. Šta je autentično? Hotel Moskva iz 1906. godine kada je sagrađena? Moskva posle Drugog svjetskog rata, kada je njen enterijer značajno izmijenjen? Moskva posle rekonstrukcije iz sedamdesetih godina? Da li sačuvati autentičnost ovog spomenika kulture znači konzervirati specifičan izgled koji je proizvod različitih političkih, ekonomskih, društvenih uticaja i promjena koje su se dešavale od početka 20. vijeka do danas ili se odlučiti za rekonstrukciju i skinuti slojeve vremena dok ne dođemo do prvobitnog izgleda? U trenutku kada smo razmatrali moguće opcije, pojavljuje se investitor sa primjerima enterijera koje je vidio u Las Vegasu i predlaže da ih uvrstimo u projekat. Šta raditi u takvoj situaciji? Konzervacija, restauracija ili možda Las Vegas?
Tada shvatite da je vaš zadatak kao arhitekte i autora da imate jasan stav i da ga uz pomoć nadležnih institucija (koje su obično veoma pasivne) branite. Morate da otvorite dijalog koji ima za cilj da objasni da postoji referentna stilska karakteristika objekta, da je on neraskidivo vezan za kontekst u kome je nastao i da postoji zakon koji štiti graditeljsko nasljeđe i koji se mora poštovati. Ukoliko nemate energije za tu vrstu “spektakla”, stvari će izmaći kontroli i evoluirati u nešto što niste mogli ni da zamislite. To, budite sigurni, ne želite.

U NAREDNOM PERIODU PLANIRAM DA SE FOKUSIRAM NA DIZAJN POJEDINAČNIH KOMADA NAMJEŠTAJA I RASVJETE KOJI ĆE NOSITI POTPIS KDA. THE APARTEMENT BY KDA JE MIMO PLAFORME ZA OPREMANJE POSTAO VEOMA SPECIFIČAN „SOCIAL CLUB“ KOJI PLANIRAM DA DALJE RAZVIJAM ORGANIZOVANJEM VEOMA SPECIFIČNIH DEŠAVANJA.

Šta smatrate najvažnijim etičkim pitanjima u arhitekturi i dizajnu danas i kako se nosite s njima u svom radu?
Već sam pomenula da je u kontekstu održivosti apsolutna obaveza nas arhitekata i dizajnera da stvaramo objekte i prostore koji će da traju kroz vrijeme. Takođe treba da imamo stalno na umu da smo mi donosioci vrijednosti. Mi stvarmo okruženje u kome će dalje da se razvija određen kvalitet i stil života. Ukoliko to uradimo kako treba, imamo moć da dizajniramo i iniciramo pozitivne promjene u društvu. Naša uloga nije da zadovoljavamo prohtjeve investitora, već da pokušamo da unaprijedimo život. Naravno za to vam treba energije i neki profesionalni integritet. Ukoliko smatram da neki projekat nije dobro postavljen ja sam veoma spremna da kažem investitoru: “Ovo nije dobro, evo boljeg rješenja!” Smatram da je to moja obaveza. Sa druge strane ako kažete, nije dobro, a ne ponudite bolje rješenje, onda niste dorasli tom izazovu.

Koji su ključni principi koje smatrate najvažnijima za mlade arhitekte i dizajnere koji žele da izgrade uspješnu karijeru?
Budi autentična/autentičan.
Rad arhitekte ili dizajnera je u suštini rad na samom sebi. Tu ne mislim na “life coaches” i slično. Rad na sebi znači rad na vlastitoj koncepciji, da saznaš kako gledaš na stvari, da imaš stav i plaformu sa koje govoriš kao ličnost i kao profesionalac. Moraš da budeš autentičan. Ako nijesi, to će se odmah vidjeti u tvojim projekatima. Copy paste sa Pinteresta te neće dovesti u neke dobre pozicije, niti će ti pomoći da tamo ostaneš. Prvo ćeš da budeš frustriran, posle će ti postatati dosadno. Stvaranje. Od ideje nastane skica, od skice projekat, od projekta prostor. Od ništa nešto. To je drive, adrenalin, hype, sreća.
Zaključak: Radi na sebi. Budi autentična/ autentičan.

Kako održavate kreativnost i inspiraciju u dugotrajnim i ponekad zahtjevnim projektima? Postoje li posebne tehnike ili rituali koje koristite?
Veoma volim svoj posao. Svaki projekat predstavlja novo istraživanje. Veliki projekti podrazumijevaju koordinaciju velikog broja ljudi, mnogo različitih struka i nekada se izgubite u “menadžovanju” svega toga. Onda se desi taj trenutak kada sve kockice krenu da se sklapaju jedan na jedan pred vašim očima. Ono što je bila ideja/projekat, postaje situacija/prostor. To je momenat velike povratne satisfakcije i to me konstantno gura u nove avanture.

Kako vidite budućnost Vašeg studija? Imate li određene ciljeve ili projekte koje biste želeli ostvariti u narednim godinama?
Upravo ulazimo u fazu gdje moramo da skočimo na sledeći nivo u smislu kompleksnosti i veličine projekta koje radimo. Počela sam karijeru radeći stanove, klubove i restorane. Taman sam počela da se osjećam komforno u ovim tipologijama kada je stigao prvi projekat hotela. Taj projekat je bio nešto mnogo veće od mene tada. U trenucima kada vam se pruži šansa ili skočite i naučite da plivate i ostanete na obali i posmatrate. Biti preduzetnica je izazovan poduhvat. U poslu kao i u životu morate da naučite da donosite odluke, da stajete iza istih i da živite sa posljedicama tih odluka. Dobre odluke su posljedica iskustva, a iskustvo posljedica loših odluka. Nešto si uradila dobro. Bravo. Nešto si uradila loše. Nauči iz toga i idi dalje. Ta otporonost na frustraciju koja dolazi kao posljedica nekih promašaja je sastavni dio svake uspješne karijere. Moraš da naučiš da budeš u miru sa tim. Treba da shvatite da ćete većinu vremena biti van zone komfora. Svaki put kada osjećate da je nešto veće od vas, da vas možda plaši i imate hrabrosti da skočite, tada ćete porasti i doći do nekog novog nivoa. Dakle, radujem se novim izazovima. Jedan od značajnih projekata koji sam razvila je The Apartment by KDA platforma za opremanje prostora. Sada možemo da uradimo projekat, uz pozdršku naših partnera u regionu izvedemo projekat i zatim taj prostor opremimo. U narednom periodu planiram da se fokusiram na dizajn pojedinačnih komada namještaja i rasvjete koji će nositi potpis KDA. The Apartement by KDA je mimo plaforme za opremanje postao veoma specifičan „social club“ koji planiram da dalje razvijam orgenizovanjem veoma specifičnih dešavanja.