To nisu krivci primitivci

Što su pokupili mast

Korov nikne di god stigne

Ma svaka njima čast

Krivi smo mi….

Ovih dana kada je aktuelna priča spašavanje brda Ljubović vrti mi se samo ova pjesma Balaševića u glavi. I zaista mislim da uvijek treba krenuti od sebe, sebe kao arhitekte, da li je moglo više da se uradi, da li je moglo bolje…Brdo Ljubović je samo simbol za mnogo sličnih stvari koje smo propuštili i dopuštili mi arhitekte, svak na svoj način. Vječito začarani krug arhitekta-investitor-institucije kreće od arhitekte. Da li je vrijeme da se probudimo iz zimskog sna? Mislim da svi moramo priznati da sve ovo može bolje, ne mora se uvijek ići linijom manjeg otpora. Jedan po jedan dobar projekat, jedna po jedna dobra kuća, jedna po jedna dobra zgrada ili čak cijeli blok.

Tiče se svih nas, jer živimo u zajedničkom prostoru na koji treba da budemo ponosni.

Ubijeđena sam da masovna gradnja stanova i blokova sa minimalnim zelenim površinama može izgledati bolje i ispuniti sve uslove koje investitor traži. Vrijeme je za arhitekte da kažu NE! lošoj arhitekturi i pokažu da može i ljepše i bolje…U prilog tome Valenka je napisala sjajan tekst o socijalnoj gradnji u Beču, mogu vam reći da bih radije življela u bilo kom od tih “socijalnih “ blokova i zgrada nego u nekoj našoj najluksuznijoj lokaciji tik uz bulevar ili ulicu…

U razgovoru sa jednom prijateljicom došle smo do zaključka da je naš zadatak da svim mogućim silama preplavimo društvene mreže - okružimo ljude dobrim i kvalitetnim informacijama, kako bi se odmakli od svakodnevnice. I tako ona i ja se trudimo da svakog dana pokažemo neku dobru, lijepu kvalitetnu priču iz života: od arhitekture do lijepog cvijeta, dobre knjige, lijepog zalaska sunca. Zaboravljamo na lijepe stvari oko nas i u životu, pa nam je fokus u pogrešnom smjeru. Bolje stvaramo ako smo okruženi dobrim društvom. Budite slobodni da nam se pridružite i date sebi zadatak da svaki dan ukažete na nešto lijepo.

Pored ovog imala sam i jedan divan online razgovor sa arhitektom Srđanom Marlovićem koji je dobitnik nagrade za najbolji enterijer na čak 3 salona arhitekture koji je organizovao SACG. Ovaj put u pitanju je Paviljon gradske muzike u Herceg Novom, koji je zaista nesvakidašnji i po mnogo čemu specifičan projekat za naše podneblje. Jedan odličan primjer koliko ozbiljno se mora postupati sa objektima od istorijske važnosti i koliko se njihova vrijednost u tom slučaju povećava. Odavno nijesam bila u Herceg Novom, a sada zaista imam želju da prošetam ovim gradom i uživo doživim projekte o kojima smo govorili.

U razgovoru sa jednom prijateljicom došle smo do zaključka da je naš zadatak da svim mogućim silama preplavimo društvene mreže - okružimo ljude dobrim i kvalitetnim informacijama, kako bi se odmakli od svakodnevnice. I tako ona i ja se trudimo da svakog dana pokažemo neku dobru, lijepu kvalitetnu priču iz života: od arhitekture do lijepog cvijeta, dobre knjige, lijepog zalaska sunca. Zaboravljamo na lijepe stvari oko nas i u životu, pa nam je fokus u pogrešnom smjeru. Bolje stvaramo ako smo okruženi dobrim društvom. Budite slobodni da nam se pridružite i date sebi zadatak da svaki dan ukažete na nešto lijepo.

Tema broja ovog puta bila su objekti mješovite namjene, poseban vid arhitektonskog projektovanja, koji je u svijetu zastupljen u velikom obimu, mada se može primjetiti i na našim prostorima. Izdvojili smo neke neobične objekte koji su dobili prenamjenu i zauzimaju neobične lokacije što posebno daje na kvalitetu.

Alisa nam je pripremila odličan tekst o zidnim lajsnama koje su se ponovo vratile na velika vrata i skoro da se enterijer ne može zamisliti bez njih. Skoro da ne postoji enterijerski stil u kojem one neće dati dodatnu dimenziju.

Mislim da smo svi željno iščekivali proljeće i da smo svi željni malo sunca. A čim stigne sunce prvo za čim potežem je sređivanje moje male, ali slatke terase. Imati veliki balkon ili terasu je odlično, međutim i da to nije slučaj, ona može izgledati predivno uz malo truda i par trikova. Podijelila sam sa vama neke moje omiljene komade namještaja, koje se predivno uklapaju na terasama, a koji će vam poslužiti kao inspiracija. Dodaću još i to da smo nakon ovako ružne zime svi zaslužili šoljicu kafe u prvim jutarnjim časovima ili na kraju dana uz neko lijepo osvijetljenje.

Ema je žena od akcije pa je po ko zna koji put obišla Skadarsko jezero i selo Godinje, prenijela nam je dio atmosfere, ispričala koji su problemi na koje je naišla, a na kraju i dala prijedloge, rješenja kako su takva mjesta iskoristile neke obližnje zemlje.

Ja sam veliki ljubitelj prirode i zelenila, nadam se da je to do sada svima jasno…Zato uvijek sa velikom pažnjom čitam tekstove koje piše Danica kada je u pitanju pejzažna arhitektura.

“Agroekologija pejzaža” je naziv njenog teksta a govori o fenomenalnim poljoprivrednim sistemima koji mogu biti i turistička atrakcija. Stvaraju sjajne pejzaže, unapređuju ekosisteme, samo još da te vrijednosti prepoznamo i počnemo da implementiramo u našoj divnoj i bogatoj zemlji.

Bliži se Vaskrs pa smo kao i uvijek obezbijedili jednu lijepu nagradnu igru u saradnji sa La mia Casom. Budite kreativni, uljepšavajte svoj prostor sitnim dekoracijama koje će vam popraviti raspoloženje - garantujem.

Samo jedan cvijet čini čuda. Može i u običnoj čaši. Dijelite sa mnom lijepe i kvalitetne stvari na društvenim mrežama i uživajte u čitanju ovog proljećnjeg izdanja.

Piše: Aleksandra Zečević Malović, urednica