Pejzažna arhitektura /
Prije nekoliko nedelja zapanjila nas je nedvosmislenost izjave radne grupe UN (Međuvladin panel za klimatske promjene), koja je analizirala preko 14 000 naučnih radova- „ Ovo je crveni alarm za čovječanstvo“, poručio je tada Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Guteraš. Požari, poplave u Grčkoj, Njemačkoj kao i generalno ekstremni uslovi neprevaziđenih ljetnjih temperatura kojima svjedočimo upravo u poslednjih nekoliko mjeseci, govore u prilog ovoj smjeloj, i možda po prvi put eksplicitno izgovorenoj tvrdnji. I dok se decenijama unazad o globalnom otopljavanju, i generalno klimatskim promjenama, govorilo kao o nekoj dalekoj, nama neuhvatljivoj budućnosti, zgarišta grčkog ostrva Evija, stotine izgubljenih života u Njemačkoj, veoma su opipljiva, neposredna, osjetljiva i vrlo direktna upozorenja da je ta budućnost već uveliko stigla.
Iako je pomenuti izvještaj pružio zaista apokaliptičnu viziju budućnosti, ukoliko se naša Zemlja ne trgne iz okvira brutalnog kapitalističkog dogmatizma, završna riječ generalnog sekretara UN ukazala je da ã...nema vremena za odlaganje, niti mjesta za izgovore“, što ipak ukazuje na nadu da još uvijek ima načina da se nešto učini.
Pejzažna arhitektura, struka koja je tijesno povezana sa prostornim suprotnostima - priroda naspram grada, šuma naspram betona, mora biti na liniji pomirenja ovih suprotstavljenih strana, jer to je naša profesionalna, ali i moralna obaveza. U tom smislu, mnogo naprednije zemlje od naše izradile su akcione planove, kao i strateška opredjeljnja ka ovim težnjama, prije svega Ujedinjeno kraljevstvo, koje tradicionalno postavlja ciljeve protiv globalnih klimatskih promjena. U skladu sa smjernicama UK Climate Change Risk Assessment (2017), Institut Pejzažnih arhitekata (Landscape Institute UK) predstavio je studiju Landscape for 2030, koja na osnovu više studija slučaja ukazuje na vrlo praktične ideje kako pejzažni arhitekti i slične struke mogu direktno pozitivno uticati na promjene u našoj klimatskoj budućnosti.
Nema sumnje da je promjena klime već počela, te će se jednostavno i cio svijet i način na koji je do sada bivstvovao promijeniti, ali to za nas kao struku znači, da moramo maksimalno iskriviti, presložiti i ponovo vrijednovati sadašnje funkcionisanje prakse, u kojoj smo više bili vođeni estetikom modernog i lijepog nego korisnog.
Landscape for 2030
Akcije i stručni prijedlozi pejzažnih arhitekata nisu usmjereni samo ka suočavanju i prevazilaženju problema klimatskih promjena, već su, sekundarno, posljedično orjentisani i ka drugim dobrobitima predloženih akcija. Osnovni principi koje treba zastupati u tim aktivnostima su mitigacija, odnosno ublažavanje negativnih promjena i posljedica, i adaptacija. Adaptacija je širok pojam koji se ne odnosi samo na adaptaciju našeg životnog prostora, i sivog i zelenog, nama, već i adaptaciju nas samih na novonastale i očekivane promjene. Kao što smo navikli da jaje koje kupimo uvijek bude čisto, postavlja se pitanje da li je bitnije da ono bude čisto ili zdravo, odnosno hoćemo li se baviti suštinskim problemom ili samo spoljašnjom manifestacijom?
Kator park, Kidbruk, UK/HTA design, London
Ono što nas često udaljava od kvalitetnih rješenja jeste nesposobnost da na integralan, sveobuhvatan način tretiramo našu okolinu i životni prostor kao kompleksnu tvorevinu prirodnih, ekonomskih i socijalnih entiteta.
Strateški ciljevi su:
- Blagovremeni integrativni pristup naše i srodnih struka u ranim fazama planerskog procesa - već u fazama Prostornog plana države, a zatim i na nivoima veće detaljnosti potrebno je definisati strateške ciljeve koji će se dosljedno poštovati kroz dalje procese prostornog planiranja. U ovom procesu odlučivanja od strateškog ka operativnom se značajni ciljevi najčešće i gube, slučajno ili češće tendenciozno.
- Posmatrati širu sliku ekološke dobiti u planerskom procesu - Na konretnim rješenjima uz integrativni, pa i holistički pristup obezbijediti veću ekološku dobit.
- Vrijednovati projekte i akcije kroz procjenu prirodnog kapitala, odnosno procjenu ekološke i ekosistemske dobiti nekog projekta. Ovo je u našoj praksi skoro i nepostojeći način vrijednovanja, ekonomska dobit je još uvijek primarna vodilja.
- Planerski pristup u kome će se kroz konkretne projekte favorizovati upravo oni projekti koji pružaju najviše dobiti sa stanovišta smanjenja emisije CO2 i ublažavanje negativnih posljedica prethodnih agresivnijih i pogubnijih planerskih opredeljenja.
Kator park, Kidbruk, UK/HTA design, London
Mitigacija/ublažavanje
- Smanjenje emisije ugljen - dioksida postiže se kroz smanjenje karbonskog otiska, odnosno njegovo smanjenje u svim procesima proizvodnje, ugradnje i održavanja materijala i načina korišćenja objekata i slobodnih površina koje se planiraju. To se može postići kroz: implementaciju zelene i plave infrastrukture primarno u odnosu na tradicionalne inženjerske mjere, odabir materijala koji su ekološki prihvatljiviji, reciklaža materijala i upotreba već korišćenih materijala, i na kraju odabir biljnih vrsta karakterističnih za dato podneblje u ekološkom smislu.
- Racionalna upotreba i raspored energije.
Zelene fasade i krovovi kao termoizolaciona rješenja, iako su ovo diskutabilna rješenja jer iziskuju izuzetne aktivnosti i potrošnju vode, pesticida i energije u procesu održavanja.
Favorizovanje lokalno proizvedene hrane - time se smanjuju troškovi transporta i fokus se usmjerava na lokalnu samoodrživost..
East India Docks, London/ Foto: Dirk Linder
Smanjenje efekta toplotnog ostrva i formiranje posebnog mikroklimatskog okruženja
Solarna i energija vjetra - isto mogu biti diskutabilna rješenja jer mogu negativno uticati, pogotovo vizuelno na okolinu i pejzaž.
- Favorizovanje obnovljivih izvora energije kroz strateška rješenja na kopnu i moru
- Izolacija CO2 prirodnim putem - uvećanje pokrovnosti pod šumama i zelenilom u gradskoj i prigradskoj sredini, smanjenje zastrtih površina, i izbor vegetacijskog pokrivača koji će maksimalno apsorbovati štetne gasove.
Nema sumnje da je promjena klime već počela, te će se jednostavno i cio svijet i način na koji je do sada bivstvovao promijeniti, ali to za nas kao struku znači da moramo maksimalno iskriviti, presložiti i ponovo vrijednovati sadašnje funkcionisanje prakse, u kojoj smo više bili vođeni estetikom modernog i lijepog nego korisnog.
Adaptacija
Čak i sa savršenim strategijama ublažavanja, adaptacija je proces koji mi kao društvo moramo da usvojimo i implementiramo u domenu onih promjena klime i okolnosti koje nećemo moći da izbjegnemo. Suština je u adaptaciji naših životnih prostora klimatskim promjenama onda kada obrnuto nije moguće.
Kokkedal, Danska/ Schonherr/ Foto: Carsten Ingemann
Klimatska adaptacija
Adaptacija na erozione i poplavne procese
- Sposobnost adaptacije na povećanu mogućnost poplava i erozionih procesa kroz implementaciju bioloških vidova zaštite-wetland i, biološki sistemi prečišćavanja i sl.
- Ublažavanje posljedica zagađenja biološkim mjerama
- Unapređenje površinskog oticanja i erozije kroz sistemska rješenja visoke bioekološke vreijdnosti
Povećanje otpornosti na efekat toplotnih ostrva u gradovima
- Implementacija strategija za obnavljanje i povećanje gradskih šuma i zelene infrastrukture i koordinacija ovih strategija sa plavom infrastrukturom
- Umrežavanje parkovskih sistema kao mikroambijenata sposobnih za smanjenje efekta toplotnog ostrva
Prilagođavanje promjenama u vodnom režimu
- Adaptacija biljnih vrsta u ozelenjavanju na kserotermne uslove - nove vrste postaju dominantne jer samo one mogu biti optimalne u novim uslovima
- Korišćenje stečenih i unapređenih znanja iz srodnih oblasti (ekologija, entomologija, fitopatologija, pedologija) kako bi se unapredila biotehnička i biološka rješenja u budućem planiranju gradova i ruralnih oblasti, a u cilju sprečavanja napada štetočina i bolesti. Kako se habitati mijenjaju usled promjena u klimi, tako oni postaju osjetljiviji i ranjiviji prema dosadašnjem načinu upravljanja - adaptacija omogućava reorganizaciju i uspostavljanje novih snaga u novim ekosistemima.
Landscape for 2030 studija jasno prikazuje da djelovanje prakse nije ograničeno samo na megalomanske projekte koji su zahtjevni u svakom pogledu, već je prikazom različitih studija slučaja pokazala da se i u vrlo skromnim poduhvatima može pokrenuti promjena. Jasno je da je promjena malih razmjera, koja je vidljiva svakom pojedinačnom posmatraču, katalizator promjene svijesti o našoj budućnosti, te pokretač onih krupnih koraka koji nam predstoje, ukoliko želimo da preokrenemo stihiju klimatskih promjena koja nas izvjesno čeka.
