Jedan od najprestižnijih regionalnih događaja u oblasti arhitekture, Međunarodna manifestacija i kongres «Održiva arhitektura – ENERGETSKA EFIKASNOST», održan je od 07. do 09. oktobra 2022. po peti put u Beogradu. U multifunkcionalnim prostorima zgrade Jugoslovenske kinoteke, koja ima status spomenika kulture, posjetioci su mogli da prisustvuju predavanjima i radionicama priznatih arhitekata, da posjete izložbu radova II Međunarodnog arhitektonskog konkursa i tribinu «MIKRO EKO-KUĆA 2022», a takođe i da se informišu na štandovima sponzora koji su predstavili svoje proizvode, sisteme građenja i usluge.
- Hotel Bohinj, Slovenački biro OFIS, arhitekta Ð predavač Špela Videncek
Iz godine u godinu Međunarodna manifestacija i konges «Održiva arhitektura – ENERGETSKA EFIKASNOST» okuplja sve veći broj posjetilaca, stručnjaka, studenata i ljubitelja arhitekture, svjesnih važnosti očuvanja prirode i racionalnog korišćenja prirodnih resursa. Velika posjećenost Kongresa svjedoči o aktuelnosti teme, potrebi za prilagođavanjem projektovanja novim zahtjevima uslovljenim klimatskim i društvenim promjenama, a takođe potvrđuje važnost kreiranja regionalne platforme za razmjenu međunarodnog iskustva u oblasti održivog projektovanja.
Prvog dana Kongresa posjetioci su imali priliku da prisustvuju performansu slikarke i konceptulne umjetnice Biljane Cincarević i proglašenju pobjednika II Međunarodnog arhitektonskog konkursa «Mikro EKO-KUĆA 2022», a takođe da, tokom Kongresa posjete izložbu nagrađenih radova.
Autorski tim sa Arhitektonskog fakulteta u Podgorici - Nataša Raonić i Izabela Pepđonović podijelio je treću nagradu sa Petrom Rakočevićem, dok je jedno od specijalnih studentskih priznanja dodijeljeno autorskom timu, takođe sa Arhitektonskog fakulteta u Podgorici koji čine: Nađa Milaš, Ksenija Gomilanović i Andrija Kandić.
- Kuća na Grčkom ostrvu KeaBiro Cometa, arhitekte-predavači, Viktor Gonzales i Faidra Matziaraki
Studentkinje sa Arhitektonskog fakulteta u Podgorici, Nataša Raonić i Izabela Pepđonović ocjenile su da svojim projektom mogu doprinijeti ne samo podsticanju održive gradnje i upotrebi obnovljivih izvora energije već i oživljavanju lokacije sa bogatim kulturno-istorijskim naslijeđem. Koncept nagrađenog rada Nataše Raonić i Izabele Pepđonović zasnovan je na rekonstrukciji napuštene kamene kuće nedaleko od nekadašnje austrougarske tvrđave na Vrmcu u Kotoru, uz pomoću PLUG-IN structure i uz upotrebu obnovljivih izvora energije i pametnih sistema. Projekat se ističe izborom lokacije, bogate istorijsko-kulturnim naslijeđem i sintezom starog i novog kroz upotrebu prirodnih materijala i opeke od gline i algi iz Bokokotorskog zaliva.
Borina Andrieu: «Odnosite se prema javnom prostoru kao prema svojoj kući.»
Dvanaest predavača - istaknutih arhitekata, ujedinjeni zajedničkom idejom o smanjenju uticaja gradnje na životnu sredinu, predstavili su svoje projekte i stečeno iskustvo o primjeni principa održive arhitekture i o energetskoj efikasnosti. Istakli su važnost detaljne analize lokacije, lokalnih tradicija, resursa i tradicionalnih tehnika gradnje, a takođe i saradnju sa lokalnim graditeljima, osluškivanje potencijala lokacije i usklađivanje zahtjeva investitora sa «duhom mjesta». Složili su se da i pored toga što i sami konstantno uče, arhitekte imaju nezamjenjivu ulogu u edukovanju, kako novih pokoljenja, tako i investitora o važnosti energetske efikasnosti. Kroz svoje projekte potvrdili su dosljednost odgovornom projektovanju i ulogu spone koju imaju između postojećeg konteksta i investitora, prepoznajući specifičnosti i potencijal lokacije i projektujući bez kompromisa na štetu prirode.
- Ruski duhovni i kulturni centar u Parizu, Wilmotte&Associes, predavač Borina Andrieu
Veliku pažnju izazvalo je predavanje harizmatične Borine Andrieu, nosioca francuskog ordena Viteza umjetnosti i književnosti i Viteza francuske Legije časti. Ona je predstavila projekte arhitekte, urbaniste i dizajnera Žana Mišela Vilmota, osnivača Wilmotte & Associes, a takođe i djelatnost Fondacije, kroz koju se bave prepoznavanjem i podsticanjem mladih talenata u oblasti arhitekture.
Borina Andrieu definisala je «odgovornu arhitekturu» kao kolektivni odgovor na klimatske promjene i posljedice, izazvane pandemijom Covid. Istakla je, po njenom mišljenju i najvažniji zadatak arhitekata, a to je da učine grad prilagodljivim novim izazovima i boljim mjestom za život, ali i da novi koncepti stanovanja i rada «co-living» i «coworking», zahtijevaju adekvatan odgovor arhitekata.
Među projektima koje je Borina Andrieu predstavila, posebnu pažnju su privukli projekti realizovani u Parizu: Ruski duhovni i kulturni centar, Grand Palais Ephemere i Po kampus, a takođe i Dom UN u Senegalu. Kroz pomenute projekte, objasnila je kako vješto i stručno izlaze na kraj sa mnogobrojnim izazovima u projektovanju i specifičnim zahtjevima ili ograničenjima lokacije, a takođe i o odnosu sa investitorima i važnosti konstantne edukacije.
Špela Videnčik: «Klijenti ne poštuju održivost u arhitekturi. Naš zadatak je da ih edukujemo o važnosti odgovornog projektovanja za buduće generacije. »
- Kuća „Cocoon“ Nea studio, arhitekta-predavač Nina Edvards Anker
Predstavnica slovenačkog arhitektonskog biroa OFIS, arhitektica Špela Videnčik približila je posjetiocima Kongresa ideju održive arhitekture kroz projekte hotela Bohinj i stadiona u Bjelorusiji, ali i kroz eksperimentalne projekte - Staklena kuća u španskoj pustinji i Alpsko sklonište.
U osnovi biroa OFIS je prije svega istraživački rad, tj. stvaranje teoretske i praktične baze, ali i edukovanje mladih kroz predavanja i radionice na fakultetima u Evropi i Americi.
U birou OFIS teže prepoznavanju osobenosti postojećeg konteksta budućeg objekta, u čijoj realizaciji zatim koriste lokalne i reciklirane materijale, po mogućnosti lokalne građevinske tehnike i ornamente, stvarajući jedinstven i prepoznatljiv objekat i logičan nastavak postojeće sredine.
Osnivač i arhitekta američkog biroa za arhitekturu i dizajn enterijera Nea studio, Nina Edvards Anker izlaganje je započela ističući širok spektar oblasti u kojima su angažovani i veliki broj novih radnih mjesta koje za sobom povlače njihovi mnogobrojni i raznovrsni projekti.
- Alpsko sklonište, slovenački biro OFIS, arhitekta – predavač Špela Videncek
U svom radu Nina Edvards stavlja fokus na: održivost, odgovorno projektovanje, upravljanje projektima, izradu modela i eksperimentisanje sa materijalima i proizvodnim procesima. Na stvaralaštvo Nine Edvards i usmjeravanje u pravcu održivosti uticao je njen višegodišnji život i rad u Norveškoj, gdje je neposredno učila o principima održive arhitekture i spoju prirode i tehnike, a što danas primjenjuje u svojim projektima.
Nina Edvards je posjetiocima Kongresa objasnila uzročno-posljedični odnos obnovljivih izvora energije na primjeru kuće «Cocoon», baziranoj na solarnom dizajnu, prirodnoj ventilaciji, lokalnim tehnikama gradnje i smekšavanju granica između enterijera i eksterijera. Kroz projekat «Cocoon», Nina Edvards dala je dublje značenje upotrebi obnovljivih izvora energije povezujući ih sa tradicionalnim aktivnostima starosjedilaca: kretanjem sunčeve svjetlosti kroz prostor, stvara se efekat sunčanog časovnika, a element vode, osim što je estetski i unosi svježinu u ambijent, takođe podsjeća na jezero i pecanje.
Trećeg dana Kongresa, pravo je zadovoljstvo bilo slušati predavanje dekana Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, profesora Vladimira Lojanicu koji je podsjetio na pasivnu solarnu kuću ‘«Andromedu» iz 1982., zatim i na Hajdegerove riječi «stanovanje jednako bivstvovanje», Maslovljevu piramidu, a takođe je i upozorio na ubrzan rast populacije i važnost preduzimanja blagovremenih mjera pomoću kojih bi se adekvatno ispratile nadolazeće promjene.
Nina Edvards: «Klijent i arhitekta treba da budu spremni da zajednički naprave korak više.»
Profesor Vladimir Lojanica je naveo porodičnu vilu Maje i Saše Macanović u Beogradu kao uspješan primjer pasivne kuće. Ovaj izuzetan projekat koji troši upravo onoliko energije koliko proizvodi, jedini je tog tipa realizovan u regionu. Energetska efikasnost pomenutog projekta ogleda se u primjeni pasivnih elemenata i aktivnih sistema kroz: autonomni sistem fasadnih i krovnih solarnih panela, toplotne pumpe, podzemne tankove za sakupljanje kišnice, sistem pametne kuće za instalacije, prozori sa trostrukim staklom, pokretni krov itd., a takođe ostvaruje vezu sa prirodom kroz atrijum i transformacije prostora otvoreno-zatvoreno. Kuća Macanović dobila je brojna priznanja i predstavlja jedinstven primjer na našim prostorima na osnovu kojeg možemo mnogo da naučimo o uspješnom funkcionisanju pasivne kuće i sistemima koje obuhvata.
- Smart Park Matosinhos, Paulo Merlini Architects, arhitekta – predavač Paulo Merlini
Holandski arhitekta Ad Kil iz arhitektonskog biroa RO&AD usmjerio je pažnju posjetilaca Kongresa na regenerativni dizajn koji spaja ljude, životinje i prirodu. Projekat opservatorije ptica «TIJ» jedan je iz serije objekata namjenjenih unaprjeđenju ekosistema i stvaranju novih doživljaja u prirodi. Opservatorija je privremeni objekat u prirodnom okruženju do kojeg se dolazi posebnim tunelom, a čiji se materijali mogu reciklirati i ponovo koristiti bez štetnih efekata po prirodu ili čovjeka. Pokrivena je slamom i trskom, dok je drvena konstrukcija opservatorije «Tij» izgrađena od borovine i montirana na gradilištu. Zasvođeni krov sastavljen je od jednostavnih, standardnih segmenata koji formiraju romboidni uzorak («Zollinger» krov). Svojom ponovnom upotrebljivošću, modularnošću, prirodnim materijalima i doprinosom prirodnom okruženju, opservatorija predstavlja odličan primjer odgovornog projektovanja.
Tokom predavanja i radionice pod nazivom «Drvo i slama», osnivač biroa i arhitektica iz Hrvatske, Marina Zajec, na Kongresu u Beogradu objasnila je da posebnu pažnju posvećuje upotrebi održivih građevinskih materijala. Arhitektica je na primjeru izgradnje sopstvene kuće nedaleko od Zagreba stekla dragocjeno iskustvo koje je podijelila sa posjetiocima Kongresa. Marinina porodična kuća predstavlja drvenu konstrukciju (koju je sastavilo četvoro ljudi za 12 dana) na betonskoj platformi i koja je obložena bagremovim daskama.
Marina Zajec: «Savremena arhitektura treba da bude zasnovana na kružnoj ekonomiji, tj. od «kolijevke do kolijevke», a ne od «kolijevke pa do groba.»
Marina Zajec preporučuje upotrebu konstrukcija od poprečno laminiranog drveta (CLT) kao ekološkog rješenja sačinjenog od slojeva drveta, raspoređenih u suprotnim smjerovima čime se formiraju velike strukturne ploče i doprinosi estetici, akustici, održavanju toplote i održivosti.
Osnivači arhitektonskog biroa «Cometa», arhitekte Viktor Gonzalez Marti i Faidra Matziaraki su posjetiocima predstavili svoju privrženost načelima održive arhitekture i energetske efikasnosti kroz dva projekta: renovirani stan u Barseloni i realizovani projekat kuće na grčkom ostrvu Kea.
- Borina Andrieu i Velenka Herbez
Prilikom renoviranja stana u Barseloni, otpad nastao demoliranjem je klasifikovan, prečišćen i prerađen u pijesak za višekratnu upotrebu, npr. za samorazlivajući malter i podlogu za podno grijanje. Želeći da izbjegnu korištenje plastike, umjesto plastičnih cijevi koristili su bakarne. Takođe su koristili šperploču od lokalnih proizvođača, 100% reciklirano staklo (umjesto silicijum-dioksida) i prirodno hidraulično krečno vezivo (umjesto cementa).
Projektujući kuću na grčkom ostrvu Kea, zajedno sa investitorom, Viktor Gonzalez Marti i Faidra Matziaraki prošli su veoma složen put analize, učenja i primjene novostečenog znanja u izgradnji objekta sa ciljem uspostavljanja ravnoteže sa okolnim izgrađenim i prirodnim kontekstom.
Tokom proučavanja «arhitekture bez arhitekata» koje je prethodilo projektovanju objekta na grčkom ostrvu Kea, arhitekte su došle do saznanja o tradicionalnoj vještini suvozidane gradnje, lomljenja i oblikovanja kamena prema potrebama - «xerolithia»; tradicionalnom načinu odvajanju objekta od stijena - «kotounto» kao osobenosti pozicioniranja objekta u odnosu na padinu i dijagonalno postavljenim otvorima za unakrsnu ventilaciju.
Zahvaljujući slobodnom prostoru između stijene i objekta pod nazivom “kotounto”, koji se uglavnom koristi za odvod vode sa planina, zidovi i temelji ostaju suvi. Da bi smanjili uticaj projekta na okolnu sredinu, koristili su kamen dobijen prilikom iskopavanja temeljne jame.
Odgovorno projektovanje na primjeru kuće na grčkom ostvru Kea obuhvata: kišne i solarne kolektore - za snabdjevanje vodom i podno grijanje; kaminske konvektore - za dodatno zagrijavanje, male istočne i zapadne otvore - za unakrsnu ventilaciju; kontrolu potrošnje energije kroz pametne sisteme, tehniku suvog zidanja kamenom - «xerolithia», prirodnu izolaciju i odvod vode – «kotundo».
Faidra Matziaraki: «U cijenu projekta treba obavezno uključiti troškove detaljne analize s ciljem identifikovanja osobenosti lokaliteta, a takođe i stručni nadzor.»
Dr. Sonja Radović Jelovac, arhitekta i osnivač arhitektonskog biroa Synthesis, predstavila je više svojih projekata među kojima su posebnu pažnju privukli restoran Troglava. planinska kuća «Chalet Jelovac» u Kolašinu i «Dvije vile» u Đuraševićima. U svojim projektima arhitektica koristi lokalne materijale, kao što su drvo i kamen u cilju integracije objekta u postojeći kontekst, stvarajući autentičan izraz i balans između postojećih i novoizgrađenih objekata. Sonja Radović Jelovac vješto prepoznaje potencijal lokacije i na najbolji mogući način ga interpretira kroz projekat, čini da objekti postanu dio konteksta i da se razvijaju zajedno sa njim, a takođe usmjerava pažnju posmatrača na najljepše predjele.
Planinska kuća «Chalet Jelovac» je među prvim uspješnim primjerima pasivne kuće u Crnoj Gori: zidovi debljine 40cm, kvalitetna izolacija sa prozorima od troslojnog stakla, noseći profili u drvetu i aluminijumu i integrisani pametni sistemi upravljanja. Arhitektica je ostvarila ušuškanost objekta i njegovo jedinstvo sa prirodom.
Italijanski arhitekta Franćesko di Gregorio je, pričajući o svojim projektima porodične kuće Montićelo, renoviranju Lazanjana i paviljonu za izložbu u Bolonji, naglasio da održiva arhitektura odražava ljubav prema našoj planeti i da je potrebno staviti akcenat na etički pristup gradnji.
Franćesko di Gregorio svoje projekte vidi kao jednostavna, ali radikalna rješenja; modularne građevine sa funkcionalnim sadržajima, inspirisane prirodnim i društvenim kontekstom. Italijanski arhitekta smatra da je važno imati humanistički, a ne tehnički pristup arhitekturi i da je za buduće projekte od ključne važnosti osvrt na ruralnu gradnju uz multidisciplinarni pristup.
Portugalske arhitekte Paulo Merlini i Ruben Kalado su sa posjetiocima Kongresa podijelili svoju misiju u arhitekturi, a to je «prilagođavanje arhitekture ljudskoj biologiji». Filozofiju «stvaranje novih formi sa starim emocijama» pojasnili su kroz projekat «Smart Park Matosinhos» čiju bazu čine: rehabilitacija, tehnologija, zajednica, povezanost i priroda. Nekada je to bila fabrika, jedan od simbola regije, a nakon intervencije arhitekata iz biroa Merlini postalo je mjesto za budućnost koje donosi inspiraciju i dušu prošlosti, utočište za inovativne, pametne i održive načine rada koje promoviše Castro Grupa.
Međunarodna manifestacija i kongres «Održiva arhitektura – ENERGETSKA EFIKASNOST» značajno doprinosi širenju ideje o odgovornom projektovanju i upotrebi alternativnih izvora energije.
Svjesnost i promišljanje o ponovnoj upotrebi građevinskih materijala, ciklus koji se nastavlja, vraćanje tradiciji i zanatima, često zaboravljenim tradicionalnim građevinskim tehnikama, a sve to uz naučno-tehnički progres, predstavlja odgovorno projektovanje za buduće generacije.
Iz godine u godinu ovaj kongres poprima sve veće razmjere i postaje jedan od događaja koji obavezano treba da posjete svi koji se bave ili počinju da se bave arhitekturom, ali i oni koji vole arhitekturu i našu planetu, a sve u cilju informisanja o aktuelnim tendencijama, realizovanim projektima, širenju vidika i dobijanju informacija iz «prve ruke».