Vaš potpis u dvorištu

Svako godišnje doba ima svoje ljepote. Igre boja i raznih oblika stvaraju posebna osjećanja i jedinstven i neponovljiv doživljaj. Čarolija boja kasnog ljeta i jeseni dolazi do izražaja rasplamsali sjaj jesenjih cvjetova. Jutarnji pogled u baštu ostavlja utisak koji nas prati tokom cijelog dana. Ta naša bašta-naš mali raj je naš porodični uspijeh i zajednički rad. Tu se družimo sa prirodom i ona sa nama. Ovo čarobno doba godine kada lišće mijenja boju i cvjetaju kasne hrizanteme upozorava da stiže hladno vrijeme. Saksijske biljke unosimo u toplije prostorije, a osjetljive baštenske biljke štitimo opalim lišćem, granama četinara, raznim asurama. Ako želimo da šarm i ljepotu cvijeća i biljaka sačuvamo do proljeća onda moramo imati staklenu baštu. 

Staklene bašte produžavaju sezonu. One prave dobru izolaciju za omiljeno cvijeće i biljke. Mnoge biljke potiču iz suptropskih krajeva, pa tokom zime zahtijevaju ujednačenu blagu temperaturu. Znamo i da postoji mnogo kolekcionara kojima su jedino rješenje staklene bašte. Mnogim baštovanima je bitno da nemaju zimske pauze. Tako biljke moraju biti ušuškane u velikim ili malim prostorijama što zavisi od više razloga. Prije svega zaavisi od raspoloživog prostora, biljnih vrsta, zahtijeva biljaka itd. Prije svega treba dobro osmisliti namjenu staklene bašte da ne bi bili razočarani lošim potezima. Motivi mogu biti različiti. Za neke je riječ o dodatnoj svijetloj prostoriji, za neke je to proširenje terase kao prostor za sjeđenje u zelenilu. Drugi opet stvaraju pravi zeleni raj sa egzotičnim biljkama. Najbitnije je isplanirati pravu namjenu staklenika, jer od toga zavisi način gradnje i opremanja. 

Za projektovanje staklenika i njegovu gradnju važna je maksimalna svjetlost jer materijal za gradnju zauzima malo prostora. Regulisanje temperature je od izuzetne važnosti naročito u zimskom periodu. Provjetravanje je obavezno jer se sa njim podešava temperatura, vlaga i svjež vazduh u stakleniku. 

Spoljašnji elementi staklenika su: temelj, coklo, bočni zastakljeni zidovi, krovna konstrukcija i sistem za sjenčenje. Unutrašnji elementi staklenika su: hodnik, stolovi za saksije, police, rezervoari za vodu, ventilacioni uređaji. Ako hoćemo staklenih sa svim standardima onda mora imati prateće objekte kao: kotlarnica, radionica, skladište, mehanizacija i drugi elementi. 

Kad iskopamo temelj u zemlji izgradit ćemo ga od kamena, betona, cigle i sl. Coklo nosi nadzemni dio i mora se dobro izolovati od hladnoće i vlage. Bočni zidovi su vertikalni i obično se prave od stakla, ramovi idu od temelja do krovne konstrukcije. Visina može biti različita što zavisi od vrste biljaka što će se gajiti. Krovna konstrukcija može biti od drveta, betona, čelika i sl. Krovo može biti jednovodan, dvovodan, a može imati i neki drugi oblik, zavisno kako uklapamo staklenik i kolika mu je veličina. Staklo koje se koristi za krov mora biti veće debljine od stakla koje se koristi za bočne strane. 

Uređaji za sjenčenje prave se raznih materijala i zadatak mu je da štiti biljke od najjače svjetlosti toplotuje koje emituje staklo. 

Staklenik zavisno od namjene može imati više ili manje stolova, na kojima se postavljaju biljke u manjim saksijama.

Rezervoari za vodu nalaze se uglavnom sa krajeva staklenika. Provjetravanje je obavezno i pravi se na razne načine sa raznih strana. Izmjena vazduha je obavezna jer samo zdrav vazduh prija biljkama. 

U toku zimske polovine godine staklenik se mora zagrijati većim ili manjim intezitetom. Postoji više načina zagrijavanja zavisno od toga kako odgovara ili ga košta jeftinije. Zagrijavanje može biti parno, sa vodom, toplim vazduhom i sl. Ako sve saberemo doćićemo do zaključka da je plastenik skup projekat, posebno ako je većih dimenzija. Ali cvjetni snovi ispod staklenika biće samo naši i opravdat će sve troškove. Ustvari njih ćemo brzo zaboraviti.

Zimske bašte obogaćuju kuću za jednu lijepu prozračnu prostoriju, posebno kao su naslonjene na neki zid kuće, što je čest slučaj. 

Staklenik je stanište za prezimljavanje mnogih biljaka kao što su: oleander, limun, kamelija, mogu se realizovati zu male izdatke. Važno je da temperatura ne padne ispod nule, bez dodatnog zagrijavanja. Izolacija mora biti dobra, posebno ako se staklenik naslanja na kuću. Uvijek treba naći prostora za neki dio garniture za sjedenje i neki stočić kako bi bi rado popili kafu, čaj, sok u društvu sa biljkama. Ako nam staklenik služi kao nastavak dnevnog boravka onda je u njemu moguć svaki vid upotrebe čak i kao soba ili trpezarija, svijetla radna soba i sl. 

Tropska ljepotica – kineski sobni hibiskus voli pravu sobnu temperaturu. Strelicija i mnoge druge vole nižu temperaturu od 10-15 stepeni, ponekad izdrže i mnoge niže. Bromelije ili orhideje zahtijevaju u toku zime ujednačenu temperaturu od 16 stepeni. Znamo da se i biljke mogu prilagođavati ako je u pitanju kolebanje od nekoliko stepeni. 

Divan je osjećaj kada napolju sve zabijeli od smijeha, a u toplom stakleniku se sjedi i pije kafa. Zaista bih ga preporučila svima koji imaju i malo prostora, pa čak i stanovnicima grada. Djelić balkona može se zastakliti i ispuniti ukrasnim biljem. Sve više ljudi u zgradama i radi. Šareni balkoni – ljeti i zeleni biljni svijet zimi uklapa se u ambijent stana. Nekada je dovoljna i jedna lijepo njegovana biljka na malom zastakljenom balkonu da nam popravi raspoloženje, da joj se obratimo kao prijatelju. 

Njega biljaka u stakleniku je neophodna. Mora se voditi računa o svakoj biljci posebno. Sve one imaju svoje posebnosti ali i dosta zajedničkog. Biljke se grupišu prema potrebama za toplotom, svijetlom, vodom, hranljivim materijama. Staklenik u zimskom periodu može biti i rascvjetana oaza. Tada cvjetanje nastavljaju muškatle, oleanderi, razni sedumi,a počinju cvjetati orhideje, kamelije, streliciji kao i mnoge druge biljke koje su stigle sa raznih krajeva svijeta. Sve one imaju posebne draže za one koji ich gaje.

Posbna sreća je osjećaj da je to sve naših ruka djelo, da broj stalno povećavamo i daa se među njima osjećamo kraljevski.