NIKOLA NOVAKOVIĆ/ENFORMA

POSLEDNJI RAZGOVOR SMO VODILI PRIJE PET GODINA, OD TADA SU SE DESILE MNOGE NAGRADE, MNOGI PROJEKTI, PROŠIRENJE STUDIA I VAN CRNE GORE A I POSEBNO IZAZOVNO VRIJEME CORONE. STUDIO JE USPIO DA SE IZBORI SA MNOGIM IZAZOVIMA A USPUT I DA RASTE I RAZVIJA SE. SA NIKOLOM SMO RAZGOVARALI O MOTIVACIJI, PRINCIPIMA RADA I ODNOSU PREMA PROSTORU KOJI KREIRAJU.

PR: Brojne nagrade za Vas su dodatna motivacija ili obaveza?
NN: Svakako je važno kada se vaš rad prepozna kao kvalitet, pa samim tim i budete nagrađeni za trud, ali to naravno nije nikada osnovni motiv. Ja se svakim projektom trudim da budem drugačiji i bolji, a nagrada i ako dođe ona je samo potvrda da je posao dobro odrađen, što me svakako motiviše i obavezuje za dalji rad.
Iskreno za mene je nagrada i kada investitor prihvati neku neobičnu ideju i istu takvu realizuje, jer nema veće satisfakcije za arhitektu, od one kada hoda po linijama koje je on kreirao.
Brojne su internacionalne i domaće nagrade koje je naš studio osvojio u prethodnih 17 godina postojanja. Od novembra 2022. do danas osvojili smo tri prilično važne nagrade, od čega dvije nagrade na najznačajnijoj izložbi radova u Crnoj Gori, Salonu Arhitekture, u kategorijama za najbolji Projekat i najbolju Realizaciju.
Takođe, dobili smo značajnu nagradu u Švajcarskoj - BLT Award, gdje je u konkurenciji bio sami vrh svjetske arhitekture. Za nas je to dokaz da i nakon raznih strukturnih promjena unutar biroa u proteklim periodima, ne mijenjamo stavove i kurs, već smo i dalje sviježi, drugačiji i bolji.

PR: Pošto se Vaš studio dosta bavi i konzervacijom, koja je to granica do koje smatrate da neke objekte od istorijskog značaja treba obnoviti a u kojem momentu je riječ o nekoj drugoj vrsti intervencije?
NN: Pošto nisam konzervator, na ovo pitanje mogu odgovoriti isključivo kroz moje lične stavove, kada je riječ o objektima koji su pod zaštitom spomenika kulture. Nije rijetkost da je moje viđenje u suprotnosti od konzervatorskog, pa rješenje zahtjeva proces usklađivanja ideja i stavova. Ono na čemu gradim svoje principe kada su ovakvi objekti u pitanju je da očuvanje zatečenih istorijskih slojeva mora biti diferencirano od nedostajućih slojeva razlikom u materijalu ili slično. Principi konzervacije u svijetu su uveliko promjenjeni, što vidimo i u neposrednoj okolini, Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji itd, gdje se granice konstantno pomjeraju. Mi pokušavamo da sličnu praksu implementiramo u Crnoj Gori, ali to je dug proces, kao i sve što ima veze sa progresom.

PR: Koliko je Boka, kulturno naslijeđe, arhitektura, uticala na razvojni put Vašeg studia?
NN: Od samog osnivanja studija, koji se nalazi u Kotoru, gradu pod zaštitom UNESCO-a, nekako je prirodna bila reakcija da razvijemo senzibilitet ka kulturnom naslijeđu i samim tim razvijemo segment konzervacije u projektnom birou, iako je naš studio prevashodno orjentisan ka kreiranju savremene arhitekture, sa velikom pažnjom i ljubavlju odnosimo se prema projektima koji se zasnivaju na očuvanju i zaštiti kulturnog naslijeđa. Do danas smo radili na prilično velikom broju konzervatorskih, istraživačkih ali i autorskih projekata koji se tiču konzervacije. Neki od njih koje bih svakako izdvojio su: Rekonstrukcija tvrđave Onogošt u Nikšiću, rekonstrukcija tvrđave Sveti Krst u Perastu, rekonstrukcija palate Visković u Perastu, rekonstrukcija tvrđave Španjola iznad Herceg Novog, za čije idejno rješenje smo nagrađeni prvom nagradom na međunardnom konkursu u organizaciji UNDP-a, rekonstrukcija i izrada enterijera Muzeja u Bijelom Polju, veliki broj palata u Boki i drugih objekata…
Posebno bih naglasio istraživanje jevrejske materijalne i nematerijalne kulturne baštine u Boki-kotorskoj u periodu od XV-XX vijeka. Istrazivanje je rezultiralo brojnim arhivskim nalazima, izložbama, rekonstrukciji malog jevrejskog groblja u Škaljarima, koncertom jevrejske muzike u muzičkoj školi Vida Matjan u Kotoru, kao i edukacijom turističkih vodiča o svim nalazim. Završeno je publikovanjem studija: Jevreji u Kotoru tragovima arhivskih nalaza XV-XX vijeka i Cemetary studijom turizma.

PR: Koji segment u radu Vašeg studija prepoznajete kao onaj najvažniji a koji čini razliku između Enforme i ostalih arhitektonskih Biro-a u Crnoj Gori?
NN: Ono što mogu da istaknem i na šta sam stvarno ponosan kada je studio Enforma u pitanju jeste pošten i etički odnos prema onom što stvaramo i okruženju u kojem gradimo. Bar se iskreno trudimo da tako bude. Još ranije sam tvrdio da nema estetike bez etike, ali nažalost čini mi se da je sve manje ljudi koji to uviđaju, pa iz tih razloga imamo gradove, urbanizam, arhitekturu koji su investitorski, bez duše i kreatora. Takođe, tokom svog stvaralačkog rada naučio sam da razvijam vjeru u svoj instinkt i intuiciju, pa obično ti projekti budu oni koji se najviše prepoznaju i čiji koncept je jasan i jak.
Jako sam ponosan na činjenicu da je veliki broj mladih arhitekata koji je imao prilike da radi sa nama, obučen u našem studiu, pa smo samim timi i proizveli nove snage, nove arhitektonske biroe, koji danas zajedno sa nama grade arhitektonsku scenu. Upravo je i to jedna od naših misija i obaveza .
Nisam siguran na koji način druge arhitektonske prakse funkcionišu, ali svakako smatram da razliku od većine studija pravi kreativni i istraživački pristup, proces promišljanja o svakom projektu, za šta se obično nema vremena, jer investitori ne mogu da čekaju na to, a i ne završava im posao. Danas su potrebna instant rješenja, sve dok se prodaje, a šta će biti sa tragom u prostoru koji kreira instant arhitektura, e o tom skoro da se ni malo ne vodi računa. Mi u Enformi upravo radimo na toj relaciji arhitekture i njenog okruženja, mislim da smo ako ne prvi, jedni od prvih koji o tome neprestalno pričaju.
Srećom postoji određeni broj investitora koji prepoznaje vrijednosti za koje se borimo, jer na kraju to je njihov proizvod, njihova referenca.

PR: Zadnji put kada smo razgovarali radili ste rebrending studia, od tada je prošlo pet godina, recite nam kakav je period iza Vas, s obzirom da se u međuvremenu desila corona koja je na sve imala uticaj?
NN: Vrijeme iz nekih čudnih razloga teče sve brže i brže, tako da mi ovih pet godina zvuče jako puno. Kada se okrenem šta smo sve uradili u proteklom periodu bilo bi potrebno mnogo vremena da o tome pišem. Uglavnom, smatram da je protekli period veoma uspješan za Enformu, da smo se između ostalog proširili i van granica Crne Gore, otvorili studio u Beogradu gdje smo uradili i sproveli nekoliko jako uspješnih projekata. Takođe radimo i u drugim zemljama što nam je i bio cilj.

PR: U zadnjem periodu imali smo dosta raspisanih javnih arhitektonskih konkursa, da li učestvujete i kakav je generalno Vaš stav prema njima?
NN: Instituciju konkursa je jako važna u razvoju arhitekte i studia. Konkurs mu dođe kao naša liga šampiona, gdje svi imamo isti zadatak, startnu poziciju, pa ko ponese. To je mjesto gdje je sloboda izražaja ono što se traži i vrijednuje, bez uslovljavanja investitora.
Iako sam već duže vremena bio skeptičan prema konkursima, kako zbog žirija, ocjenjivanja i raspisa, jako me raduje činjenica da u poslednje vrijeme u Crnoj Gori ima veliki broj lijepih raspisa i projektnih zadataka, pa se i mi s’ vremena na vrijeme prijavimo kada nam to vrijeme dozvoljava. U svakom slučaju osjećam da i Komora arhitekata pomaže u svemu ovome i iskreno se nadam da ćemo u narednom periodu imati fer i kvalitetne konkurse.

PR: Vaš radni prostor se nalazi u jednom od više puta nagrađenom objektu „Entext“. Kakav je osjećaj biti i korisnik prostora objekta koji ste stvorili? Da li ste u potpunosti zadovoljni onim što ste postigli?
NN: Poslovni objekat za kompaniju Entext, je jedan od mojih omiljenih realizacija i projekata uopšte, pa je samim tim veliko zadovoljstvo biti dio tog prostora i provoditi vrijeme u njemu. Taj osjećaj stvaralačke veze arhitekte i objekta je uvijek prisutan, jer znate kako ste došli do toga, kako se taj kreativni proces odvijao.
U potpunosti sam siguran da je ta građevina ispunila očekivanja, kako moja kao autora, tako i korisnika. Ona je kodirala jedan potpuno zapušten prostor i definisala dalji razvoj sredine u kojoj se nalazi.

ONO ŠTO MOGU DA ISTAKNEM I NA ŠTA SAM STVARNO PONOSAN KADA JE STUDIO ENFORMA U PITANJU, JESTE POŠTEN I ETIČKI ODNOS PREMA ONOM ŠTO STVARAMO I OKRUŽENJU U KOJEM GRADIMO. BAR SE ISKRENO TRUDIMO DA TAKO BUDE. JOŠ RANIJE SAM TVRDIO DA NEMA ESTETIKE BEZ ETIKE, ALI NAŽALOST ČINI MI SE DA JE SVE MANJE LJUDI KOJI TO UVIĐAJU, PA IZ TIH RAZLOGA IMAMO GRADOVE, URBANIZAM, ARHITEKTURU KOJI SU INVESTITORSKI, BEZ DUŠE I KREATORA. 

PR: Svi znamo koliko je u poslu arhitekte potrebno strplenja, ljubavi i strasti za svaki projekat od najmanjeg do najvećeg? Da li se nekada umorite? Da li ste ikad poželjeli da se bavite nekim drugim poslom?
NN: Jako često sebi postavljam pitanje šta mi ovo treba i dal sve ima smisla u moru besmisla. Ja sam samo u Enformi uradio između 500 i 600 projekata, što je ogromna cifra. Pitam se dal postoji ijedan arhitekta na zapadu koji ima taj broj projekata. To je jako zamarajuće, iz razloga što je arhitekta uvijek kriv, on je sam protiv svih, iako svima želi dobro. Da bi me bolje shvatili pokušaću to i da objasnim; ne voli ga sam investitor jer misli da pretjerujemo i izbijamo mu samo pare iz džepa, ne voli nas izvođač jer branimo projekat i investitora, administracija i arhitekte nisu u ljubavi od početka, tako da ostajete sami, sa svojom vjerom i istrajnošću! Nekad sve to dosadi, pa se opet probudite puni elana i pobjeđujete ih redom!

PR: Postoji li neki ritual unutar tima, na samom početka rada na projektu?
Odlična ideja, nije mi ovo do sada padalo na pamet, al zašto da ne. Svaki put da posadimo neko drvo na lokaciji prije nego krenemo sa projektom.Ne postoji određeni ritual, već samo jasan fokus i prisutnost i lična vjera da će sve da uspije!

PR: Na kojim projektima trenutno radite?
NN: Trenutno u našem studiu radimo na oko dvadesetak projekata raličitih programa i veličina. Od kompleksa stambeno poslovnih objekata u naselju Centrale na Luštici, projekta hotela, rizorta, stambenih objekata i vila, rekontrukcije utvrđenja Kosmač na Brajićima, javnih prostora i šetališta, stambeno poslovnog objekta u Sarajevu - što je naš prvi projekat u BIH itd…