Prostor_66

PROSTOR BANNER

Vrijedni pažnje i poštovanja

Spomenici iz Narodno-oslobodilačkog rata i revolucije na prostoru bivše Jugoslavije predstavljaju svojevrsno svjedočanstvo jednog vremena. 

Ta znamenja slobode zastupljena su i na prostoru Crne Gore, naročito na sjeveru ove države. Iz današnjeg ugla posmatranja, ti spomenici ne zavređuju pažnju samo za podsjećanje na značajne događaje i ličnosti iz naše revolucionarne prošlosti, već predstavljaju značajnu kulturno-istorijsku vrijednost, reperne tačke svakog mjesta u Crnoj Gori, arhitektonska i umjetnička zdanja, originalna i karakteristična ponaosob za svaki događaj i predio, sa izraženom umjetničkom crtom i doživljajem, a kao potencijal i za razvoj kulturno-istorijskog turizma koji je kod nas još uvijek u povoju.

Baš ovo kulturno nasleđe je danas ponovo u fokusu, ili preciznije, u fokusu je u kakvom nikada nije bilo do sada. U njujorškom MOMA muzeju je prošle godine održana izložba Prema betonskoj (konkretnoj) Utopiji: Arhitektura Jugoslavije 1948-1980. (https://www.moma.org/calendar/exhibitions/3931 ), koja je naišla na odlične reakcije i veliko interesovanje, čime se stvara prostor za nove dijaloge o jugoslovenskom nasleđu.
Pljevaljski kraj je bio buran kroz narodnooslobodilačke ratove, te s toga ima značajan broj spomenika i obilježja u čast sjećanja na te događaje.

czC

Spomenik na brdu Stražica u Pljevljima je najmonumentalniji ovoga tipa na sjeveru Crne Gore. Podignut je 1. decembra 1961. godine, u čast i sjećanje na pale borce u pljevaljskoj bici i žrtvama fašističkog terora koji su dali svoje živote za oslobođenje Pljevalja. Spomenik je visok 32 metra, a sam obelisk je 27 metara. U spomen kosturnici je sahranjeno 412 boraca i žrtava, među kojima je 214 boraca koji su poginuli u napadu na Pljevlja 1. decembra 1941. godine. Spomenik je djelo arhitekte Mirka Đukića, koji je autor i spomenika u Mojkovcu, posvećenog Mojkovačkoj bici. Brdo Stražica je predodređeno da bude Memorijalni centar, sa uređenom park šumom i stazama za pješake, koju Pljevljaci posjećuju često. Sam spomenik, pored njegovog istorijskog značaja, ima i veliku umjetničku vrijednost, i u arhitektonskom i likovnom smislu. U podnožju spomenika, u unutrašnjem dijelu objekta, je spomen-kosturnica, čiji zidovi su sastavljeni od mozaika koji predstavljaju određene detalje iz NOR-a, autora Aleksandra Prijića i Branka Filipovića Fila, što dovoljno govori o značajnosti ovoga objekta u umjetničkom smislu. Iznad objekta spomen-kosturnice se uzdiže visoki obelisk, u čijoj osnovi se nalaze karijatide – vajarske statue koje daju umjetničku crtu samom stubu. Na samom ulasku u spomen-kosturnicu, na zidu se nalazi jedan prelijepi bareljef – skulpturalni prikaz radničke klase, u naponu snage, naporu mišića i neprestanoj borbi, koji na simboličan način prikazuje požrtvovanost naroda, želju i volju da brane svoje, da čuvaju za nova pokoljenja i da izgrađuju svoju zemlju. Autor vajarskih radova na spomeniku je bio Drago Đurović, crnogorski vajar i slikar.


Na spomeniku je napisano:
„Pred veličinom vaše žrtve,
Pred zamahom vašeg pregnuća,
Mi savijamo naše borbene zastave
I kažemo: vječna vam hvala, drugovi!“


spomen

Drugi značajniji spomenik u pljevaljskoj opštini se nalazi u selu Mrzovići, na 5 km od grada. Podignut je 1983. godine, u čast formirane italijanske partizanske divizije „Garibaldi“ koja se borila u sastavu narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Ova jedinica je formirana 2. decembra 1943. godine. Partizani Garibaldinci dali su značajan doprinos u borbi za slobodu i prijateljstvo naroda Jugoslavije i Italije. Ova divizija je posle kapitulacije prešla na stranu NOR-a, i vodila je borbu protiv njemačkog okupatora. Autor spomenika je Vasilije Knežević, arhitekta iz tadašnjeg Titograda. Spomenik je asocijacija na nišan „talijanske“ puške, i predstavlja i jednu vrstu umjetničke instalacije u prostoru, jer svojom bjelinom, vizurom i prostornim rasporedom preovladava u ambijentu seoskog pejzaža. Ovaj spomenik svake godine posjećuju potomci Garibaldinaca, gdje evociraju uspomene na svoje očeve i djedove, održavajući na taj način prijateljstvo naroda Italije sa našim narodom.


Svi ovi i drugi spomenici iz NOR-a, kako u Pljevljima tako i širom Crne Gore, odražavaju jedan dio naše istorije, ali i umjetnički izraz toga vremena, gdje se umjetnost i arhitektura primjenjivala u službi duha naroda i NOR-a, borbe za svoju otadžbinu, patriotizam, zahvalnost prema našim precima što su nam na težački i krvav način obezbjedili slobodu i mir.


Malo se zna da je čuveni mlađani bombaš Boško Buha sahranjen u Pljevljima, na gradskom groblju na Varoši, gdje mu je i podignut zanimljiv spomenik. Boško Buha je poginuo na Jabuci, gdje se sada nalazi granični prelaz između Crne Gore i Srbije, 27. septembra 1943. godine, sa svojih nepunih 17 godina. Istakao se kao bombaš i hrabar partizan, a porijeklom je iz Virovitice. Proglašen je za narodnog heroja, a jedna gradska osnovna škola u Pljevljima nosi ime po ovom prerano stradalom junaku. O njemu je snimljen i domaći igrani film, koji je sniman na prostoru Pljevalja. Spomenik na Varoši, u obliku školske klupe, prerano napuštene, posjećuju pljevaljski đaci svake godine, na dan pogibije Boška Buhe.

U selu Bobovu, u dvorištu OŠ „Živko Džuver“, još jedan likovno zanimljiv spomenik, izgrađen u slavu i čast 82 nepoznata borca-partizana koji su poginuli 1943. godine, tokom i poslije bitke na Sutjesci. Betonski spomenik je visok četiri metra, grana se u dvije plamene buktinje: jedna buktinja se gasi, a druga razgorijeva. Autor spomenika je poznati pljevaljski arhitekta Bajo Mirković, koji je i uži centar Pljevalja projektovao i dao mu autentičan izgled, sa najprepoznatljivijim izgledom hotela „Pljevlja“ za čije djelo je dobio trinaestojulsku nagradu.

czCvxz

Svi ovi i drugi spomenici iz NOR-a, kako u Pljevljima tako i širom Crne Gore, odražavaju jedan dio naše istorije, ali i umjetnički izraz toga vremena, gdje se umjetnost i arhitektura primjenjivala u službi duha naroda i NOR-a, borbe za svoju otadžbinu, patriotizam, zahvalnost prema našim precima što su nam na težački i krvav način obezbjedili slobodu i mir. Ovi spomenici zaslužuju našu pažnju, da kroz njihovo održavanje i restauraciju, prezentujemo široj javnosti, kako u kulturno-istorijskom smislu tako i u turističke svrhe, kult naših predaka, sa punim osjećajem uzvišenosti i ozbiljnosti. Neki od ovakvih spomenika na prostoru bivše Jugoslavije predstavljaju stjecište turista, i u žiži su javnosti i posle toliko godina. Treba samo napraviti granicu pristojnosti u svemu tome, i ne dozvoliti da se ti spomenici posmatraju samo kao ekonomski resurs, gdje će neko dolaziti i ostavljati novac da bi obišao i spoznao nešto o tim spomenicima. Osnovno je da ova kulturno-istorijska zdanja budu prezentovana na pravi način, kroz spomen na određene događaje i ljude koji su se žrtvovali za našu budućnost, kroz umjetnički izraz i simboliku koji svaki spomenik nosi ponaosob, pa tek onda kao turistički potencijal jednog mjesta.

Tek iz ugla savremenog čovjeka se sagledavaju i neki drugi segmenti i značaji ovih kulturno-istorijskih zdanja, koji nisu nasledstvo totalitarizma, kao što se smatralo jedno vrijeme. Ipak, vrijeme sadašnjice kada se vrši eksploatacija svega i svačega radi ekonomskog ostvarivanja, bacilo je pažnju i na spomenike NOR-a. Postoji mnogo primjera eksploatacije, i svima je zajednička dekontekstualizacija - neki od tih primjera su krajnje vulgarni i potpuno slijepi na istoriju, kao onaj slučaj korišćenja jasenovačkog memorijala za reklame za naočare za sunce. Eksploatacija ovih kulturno-istorijskih spomenika da, ali ne na ovaj način.

Ovi spomenici služe i kao vječna opomena i poruka za one koji su pretrpljeli golgote rata i za generacije koje dolaze. Oni su izraz herojstva naših naroda, koje ne treba zaboraviti.

tekst i foto: Vaso Knežević

 

 LOGO WHITE

Časopis za Arhitekturu, građevinarstvo, enterijer. dizajn i ličnosti.

Kontakt


Tel: +382 (0) 20 653 271

Tel: +382 (0) 69 429 375

Tel: +382 (0) 67 210 904

E-mail: casopisprostor@gmail.com

Podgorica

 

Časopis Prostor u inboxu

PRIJAVA ZA NEWSLETTER:

We do not spam!