Prostor_66

PROSTOR BANNER

Kontekst kao inspiracija

Murcutt-ov arhitektonski izraz ima izrazito australijski ukus. On nije graditelj nebodera. Ne projektuje veličanstvene strukture. Ne služi se prividnim, raskošnim materijalima. Umjesto toga, principijelni je projektant koji prenosi svoju kreativnost u manje projekte koji mu omogućavaju da radi sam i oblikuju zgrade koje će sačuvati energiju i uklopiti se u okolinu i kontekst. Sve njegove zgrade (uglavnom seoske kuće) nalaze se u Australiji.

Murcutt bira materijale koji se mogu proizvesti lako i ekonomično: staklo, kamen, opeka, beton i metal. Posebnu pažnju posvećuje kretanju sunca, mjeseca i godišnjih doba, a projektuje svoje objekte tako da se usklađuju sa kretanjem svjetla i vjetra.

Glenn Murcutt je vjerojatno najpoznatiji australijski arhitekta, iako je rođen u Engleskoj. Uticao je na generacije raznih arhitekata i osvojio je svaku glavnu nagradu arhitektonske profesije, uključujući i Pritzker 2002. godine. Murcutt je jednom prilikom izjavio da radi sam, ali on svoj dom otvara profesionalcima i studentima arhitekture svake godine, dajući majstorske kurseve i promovišući svoju viziju – „Arhitekti misleći lokalno djelujući na globalnom nivou“.
Murcutt je rođen u Londonu u Engleskoj, ali odrastao u okrugu Morobe, Papua Nova Gvineja i Sydneyu u Australiji gdje je naučio vrijednost jednostavne, primitivne arhitekture. Od svog oca, Murcutt je naučio filozofije Henryja Davida Thoreaua, koji je vjerovao da trebamo živjeti jednostavno i u skladu sa zakonima prirode. Murcutt-ov otac, samosvjestan muškarac mnogih talenata, takođe ga je upoznao sa modernom arhitekturom Ludwig Mies van der Rohe-a. Murcutt-ov rani rad snažno odražava ideale Mies van der Rohe-a.
Jedan od Murcutt-ovih omiljenih citata je izraz koji je često čuo od svog oca. Riječi, on vjeruje, potiču od Thoreau: „Budući da većina od nas provodi naše živote radeći redovne poslove, najvažnije je da ih izvanredno dobro obavljamo.“ Murcutt, takođe, voli citirati aboridžinsku poslovicu: „Lagano dodirnite zemlju“.
Od 1956. do 1961. godine Murcutt je studirao arhitekturu na Univerzitetu u New South Wales-u. Nakon diplomiranja dugo je putovao tokom 1962. godine i bio je impresioniran djelima Jørn Utzon-a. Inspirisala ga je i kalifornijska arhitektura Richard-a Neutre i Craig-a Ellwood-a, te jednostavni rad skandinavskog arhitekte Alvar Aalto-a.

prostor 57 21

Međutim, Murcutt-ov arhitektonski izraz brzo je imao izrazito australijski ukus. On nije graditelj nebodera. Ne projektuje veličanstvene strukture. Ne služi prividnim, raskošnim materijalima. Umjesto toga, principijelni je projektant koji prenosi svoju kreativnost u manje projekte koji mu omogućavaju da radi sam i oblikuju zgrade koje će sačuvati energiju i uklopiti se u okolinu i kontekst. Sve njegove zgrade (uglavnom seoske kuće) nalaze se u Australiji.
Murcutt bira materijale koji se mogu proizvesti lako i ekonomično: staklo, kamen, opeka, beton i metal. Posebnu pažnju posvećuje kretanju sunca, mjeseca i godišnjih doba, a projektuje svoje objekte tako da se usklađuju sa kretanjem svjetla i vjetra.
Mnogi od Murcutt-ovih objekata nijesu klimatizovani. Poput otvorenih verandi, Murchutt-ove kuće upućuju na jednostavnost Farnsworth-ove kuće Mies van der Rohe-a, ali imaju pragmatičnost kolibe ovčara. Murcutt započinje nekoliko novih projekata, ali je intenzivno posvećen onome što radi, često provodeći dugi niz godina u radu sa klijentima. S vremena na vrijeme sarađuje sa partnerom, svojom suprugom, arhitektom Wendy Lewin.


Poznata i kao Bingie Farm, Kuća Magney je izgrađena između 1982. i 1984. godine na Bingie Point-u, Moruya, na južnoj obali New South Wales-a u Australiji


Glenn Murcutt je projektovao Magney House kao „objekat svjetlosti“. Poznata i kao Bingie Farm, Kuća Magney je izgrađena između 1982. i 1984. godine na Bingie Point-u, Moruya, na južnoj obali New South Wales-a u Australiji. Dugi nizak krov i veliki prozori omogućavaju da prirodna sunčeva svjetlost dopre do svakog kutka objekta.
Formiranjem asimetričnog V oblika, krov kuće Magney sakuplja kišnicu koja se reciklira za piće i grijanje. Obloge od talasastog metala i unutrašnji zidovi od cigala izoluju dom i štede energiju.
„Njegove kuće su dobro podešene na zemlju i vrijeme. On koristi razne materijale, od metala do drveta; staklo, kamen, ciglu i beton – materijale uvijek izabrane svjesno, u zavisnosti od količine energije koja je potrebna za njihovu proizvodnju.“
Klijenti arhitekte su već dugi niz godina posjedovali ovaj dio zemlje, koristeći ga kao svoj kamp za odmor. Njihove želje bile su jednostavne: „lagano sklonište“ poput šatora, neformalnog i otvorenog za okolinu; struktura koja se uklapa u prirodno stanište; jednostavan, praktičan plan sa „dva nezavisna područja: jedan za sebe, a drugi za djecu, porodicu i prijatelje“.
Murcutt je projektovao konstrukciju sličnu kontejneru, dugačku i usku, sa sobom poput terase koja je zajednička za oba zasebna krila.
Kuća Magney nalazi se na vjetrovitom mjestu sa pogledom na okean. „Ne mogu da pratim svoju arhitekturu kako će se razvijati bez obzira na minimizaciju potrošnje energije, jednostavne i direktne tehnologije, poštovanje lokacije, klime, mjesta i kulture. Zajedno, ove discipline predstavljaju za mene fantastičnu platformu za eksperimentisanje i izražavanje. Spoj racionalnog i poetskog.“
Kuća Marika-Alderton, završena 1994. godine, nalazi se u zajednici Yirrkala, istočna Amheim Land, na sjevernoj teritoriji Australije. Prije nego što je Murcutt postao Pritzker-ov laureat 2002. godine, proveo je decenije u formulisanju novog dizajna za australijsku elitu. Kombinacijom jednostavnog skloništa kolibe Aboridžina sa zapadnom tradicijom, Murcutt je stvorio prefabrikovanu kuću sa limenim pokrivačem koja je prilagođena svom okruženju, umjesto da primorava pejzaž da se promjeni - model održivog dizajna. To je dom koji je proučavan zbog svoje elegantne jednostavnosti i ekološkog dizajna.
Skica Murcutt-a iz 1990. godine pokazuje da je pratio kretanje sunca i zbog toga projektovao široke nadstrešnice da skloni kuću iz onoga što je znao da će biti intenzivno zračenje. Murcutt je bio upoznat i sa diferencijalnim pritiskom vazduha od rada italijanskog fizičara Venturija i tako su izrađeni ekvilizatori za krov. Zbog toga što čitava struktura počiva na šipovima, vazduh cirkuliše ispod i pomaže u hlađenju poda.
Otvarajući i zatvarajući se kao biljka, kuća odlikuje koncept Glen Murcutt-a o fleksibilnom skloništu koji postoji u skladu sa prirodnim ritmovima. Brza skica olovkom postala je stvarnost.


Kuća Marika-Alderton, završena 1994. godine, nalazi se u zajednici Yirrkala, istočna Amheim Land, na sjevernoj teritoriji Australije. Prije nego što je Murcutt postao Pritzker-ov laureat 2002. godine, proveo je decenije u formulisanju novog dizajna za australijsku elitu


U kući Marika-Alderton nema staklenih prozora. Umjesto toga, arhitekta je koristio zidove od šperploča, rukavice od loja i drvene krovove. Ovi jednostavni materijali, jednostavno sastavljeni od montažnih jedinica, pomogli su u pogledu troškova izgradnje.
U pet spavaćih soba duž južnog dijela kuće pristupa se iz dugačkog hodnika duž sjevera.
Jednostavnost projekta omogućila je montažu kuće u blizini Sidneja. Svi djelovi su odsječeni, označeni i upakovani u dva kontejnera za transport koji su zatim prebačeni na udaljenu lokaciju da bi se sastavili. Radnici su za oko četiri mjeseca pričvrstili objekat.
Slijepljene roletne omogućavaju korisnicima ove australijske rezidencije da prilagode tok sunčeve svjetlosti i vjetra u unutrašnje prostore. Cijela sjeverna strana ovog tropskog doma gleda na ljepotu mora - slana voda konstantno zagrijana Ekvatorijskim suncem.
Međutim, uprkos težnjama arhitekte da objekat stopi sa pejzažom, kuća Marika-Alderton je bila dosta kritikovana. Neki teoretičari kažu da je kuća „neosjetljiva na istoriju i političku težinu domaće kulture. Aboridžani nikada nijesu izgradili stalne strukture.“
Štaviše, projekat je djelimično finansirala kompanija za proizvodnju čelika koja je koristila publicitet da poboljša svoj korporativni imidž dok pregovara sa Aboridžinama o pravima rudarstva.

prostor 57 23


Oni koji vole kuću, međutim, tvrde da je Glenn Murcutt kombinovao sopstvenu kreativnu viziju sa aboridžinalnim idejama, stvarajući jedinstveni i vrijedan most između kultura.
The Education Centre je jedan od rijetkih projekata relativno većeg obima koji je izgradio australijski arhitekta. Murcutt je sarađivao sa dvoje kolega, Wendy Lewin i Reg Lark, kako bi ispunio rok dat konkursom, na koji je tada pobijedio. Novi centar, koji je donacija slikara Arthur Boyd-a i njegove supruge, građevina je smještena na obali rijeke Shoalhaven u kojoj se nalaze radionice, sale za konferencije i performanse, kao i stanovi za trideset i dva gosta i čini kompleks sa postojećim zgradama koje sadrže umjetnički atelje i rezidencije. Cjelokupna konfiguracija projekta može se čitati kao istinska slikovita kompozicija, gdje postojeće zgrade služe kao ulazni portal od kog se stazom dolazi do ulazne platforme centra, na kojoj se trijem i krov glavnog kubusa materijalizuju i naglašavaju odnos sa pejzažem. U stvari, obloga krova postaje element koji usmjerava oči posmatrača prema pejzažu, stvarajući vezu sa nagibom krovova obližnjih vikendica.


The Education Centre je jedan od rijetkih projekata relativno većeg obima koji je izgradio australijski arhitekta. Murcutt je sarađivao sa dvoje kolega, Wendy Lewin i Reg Lark, kako bi ispunio rok dat konkursom, na koji je tada pobijedio.


Murcutt je razvio tri različita rješenja za zajednički prostor, insistirajući na definisanju volumena ukorijenjenog u arhitekturi Aalto-a, i koji se u konfiguraciji spoljne ljuske razlikovao sistemom prozora koji su unutrašnjosti dali varijabilno osvjetljenje. Pažljivo proučeni detalji vrha krova svjedoče o ravnoteži stvorenoj između velikog obima kompleksa i malog obima stambenih jedinica. U fazi proučavanja arhitekti su započeli uređenjem malih stanova uz staze koje su se vijugale preko parcele, ali na kraju su ih, u konačnim crtežima, preuredili u jednu liniju koja daje kompleksu osjećaj monumentalnosti.
Kao možda prva zaista savremena australijska džamija - The Australian Islamic Centre u Newport-u arhitektonski je i društveni marker nove percepcije islama u Australiji. Pažljivom prezentacijom istorijskih islamskih projektantskih načela savremenoj Australiji – zemlji sa rastućim muslimanskim stanovništvom sa dugom tradicijom – projekat je nositelj nove interpretacije džamija kao budućeg dijela australijskih predgrađa.
Arhitekta Glenn Murcutt u projektovanju zgrade inspirisao se modernističkim načelima, a istovremeno vodio računa o kontekstu zajednice i tradicije. Realizacija zgrade, u razdoblju od 2006. do 2018. godine, ujedno je priča o Murcutt-ovoj arhitektonskoj sposobnosti i spretnosti mirenja čitave palete perspektiva. Transparentnošću i otvorenošću formalnog oblikovanja džamija omogućava novi pogled unutar zidova koji su inače zatvoreni strancima, te tako djeluje kao oblik komunikacije.
Australijski islamski centar u predgrađu zapadnog Melbourna, je potpuno različit od sakralnih objekata - džamija sagrađenih u Australiji - u njemu se ne nalazi nijedan prepoznatljivi detalj kupole, šiljatih lukova i minareta koji su uobičajeni za džamiju. Umjesto toga objekat pretpostavlja hladan, savremeni jezik od stakla i betona, oživljen bazenima i iznenađujućim krovom zlatno obojanih limova. Umjesto minareta, simbol polumjeseca je postavljen visoko uz bok ulaznog dijela objekta na ogromnom trougaonom produžetku bočnog zida, delikatnom zlatnom srpu. Umjesto da je kupola arhitektonski „stabilna“, trouglasti „fenjeri“ na tavanici prihvataju svjetlost, a boja im varira u odnosu na orijentaciju: zlatno zastakljeno orijentisano na istok, zeleno na sjeveru, crveno na zapadu, plavo na jugu. Oni reflektuju pomenute boje na pod molitvene dvorane, stvarajući polja oblika koja se razlikuju po položaju sunca i stanju neba. To je poetičnost u svojoj jednostavnosti.
Ove karakteristike su najupečatljiviji elementi onoga što je volumetrijski sasvim jednostavna građevina.

prostor 57 30


Dvorana za molitve za žene dostupna je liftom i stepenicama na sjevernoj strani ulaza. Ali razdvajanje komunikacije polova u objekatu nije potpuno - u unutrašnjosti se nalazi stepenište na južnom kraju zgrade koje direktno povezuje muški i ženski prostor. Ženska dvorana, na spoljnim zidovima zgrade na istoku i dijelom na sjeveru i jugu, prekrivena je ostakljenjem i otvorima, koji sa unutrašnje strane stvaraju blistav, ali neproziran odraz.
Glenn Murcutt je predstavio dizajn MPaviliona za 2019. godinu u sklopu Gardens u Melbourneu u Australiji. Poznat po ekološki odgovornim projektima zasnovanim u australijskim pejzažima, Murcutt-ov novi projekat njegov je prvi gradski dizajn. MPavilion 2019 je šesti u toku serije ljetnjih paviljona projektovanih od strane arhitekte za Melbourne.


The Australian Islamic Centre u Newport-u arhitektonski je i društveni marker nove percepcije islama u Australiji. Pažljivom prezentacijom istorijskih islamskih projektantskih načela savremenoj Australiji – zemlji sa rastućim muslimanskim stanovništvom sa dugom tradicijom – projekat je nositelj nove interpretacije džamija kao budućeg dijela australijskih predgrađa.


„Glenn-ova pedesetogodišnja praksa je inspirisala novi pokret u razmišljanju o projektovanju prilagođenom klimi. Njegov MPavilion rafinira australijske karakteristike koje smo svi voljeli u njegovim objektima i izaziva razgovor o tome kako australijski dizajn može da vodi rastući međunarodni razgovor o budućnosti gradova.”
„Imao sam ideju o čistoj, bijeloj zgradi koja bi se noću mogla osvjetliti s krovova - poput fenjera u baštama Kueen Victoria, koji će paviljonu pružiti osjećaj lakoće - udobno bi bio ušuškan na lokaciji. Pošto je paviljon okrenut sjeveru, otvoren prema rijeci, mogao sam da radim u dobrim klimatskim uslovima. To, takođe, znači da se iz MPaviliona može vidjeti bašta, rijeka i grad.”
Prioritetno pružajući pogled na rijeku Iarra i obris grada sa elementima dizajna koji su vremenski efikasni, MPavilion se sastoji od pravougaonog plana i okruglih čeličnih stubova koji podržavaju krilatice slične krilima umotane u providnu zatezanu membranu, oblikujući uzbudljivi bijeli krov koji će biti osvjetljen noću. Rezultat je prilagodljivi objekat koji se odmara na pejzažu.
„Uvijek sam vjerovao u čin otkrića, a ne u kreativnost”, kazao je Murcutt u svom govoru prilikom prihvatanja Pritzker-a 2002. godine. „Svaki posao koji postoji ili ima potencijal za postojanje povezan je sa otkrivanjem. Mi ne stvaramo posao, vjerujem da smo zapravo otkrivači.”
Nakon saznanja o svojoj nagradi Pritzker, Murcutt je novinarima rekao: „U životu se ne radi o pruhvatanju i uzimanju, nego o davanju nečega natrag - poput svjetla, prostora, oblika, spokoja, radosti. Morate nešto vratiti.”
“U vrijeme kada smo opsjednuti slavnim osobama, star arhitektama koji su potpomognuti obilnom podrškom za odnose sa javnošću i dominiraju naslovnicama, kao potpuni kontrast, naš laureat radi u kancelariji sa osobama sa druge strane svijeta. ... ima liste čekanja klijenata, pa namjerava dati svakom projektu svoje najbolje. On je inovativni arhitektonski tehničar koji je sposoban pretvoriti svoju osjetljivost prema okolišu i lokalitetu u čista, potpuno iskrena, nenametljiva umjetnička djela Bravo!” - J. Carter Brown, predsjednik nagrade Pritzker za 2002. godinu.

priredila: Tamara Novaković

 

 LOGO WHITE

Časopis za Arhitekturu, građevinarstvo, enterijer. dizajn i ličnosti.

Kontakt


Tel: +382 (0) 20 653 271

Tel: +382 (0) 69 429 375

Tel: +382 (0) 67 210 904

E-mail: casopisprostor@gmail.com

Podgorica

 

Časopis Prostor u inboxu

PRIJAVA ZA NEWSLETTER:

We do not spam!