Prostor_66

PROSTOR BANNER

Budućnost biciklističkog grada

Danas neće biti kiše, svanulo je još jedno sunčano jutro i novembarskih +20. Pakujem trogodišnju ćerkicu u bebi sjedište na mom sad već matorom i olinjalom, ali omiljenom Kettleru, ubacujem njene igračke i rančić u korpu, namještam papirnu vjetrenjaču na volanu, koja nam pokazuje koliko je jak vjetar, i vozim je do vrtića. Ona je na biciklu od svoje prve godine, i sad već poznaje svaku ulicu i prečicu do vrtića. Negoduje, rado bi nastavila sa mnom dalje. Opet sretam onu gospođu koja mi je jednom prilikom rekla kako je neozbiljno što vozim dijete biciklom. Ljudi su ovdje skloni da komentarišu. A i da se boje bicikla...

Nastavljam ka poslu. Svraćam na mali kiosk preko puta Hotela Crna Gora (zauvijek će za mene ostati hotel Crna Gora), po kafu. Ljubazna djevojčica je naučila štos, da treba da mi stavi dupli poklopac i da ga zarotira, kako se kafa ne bi prosula dok ne stignem do obližnjeg parka. Sjela sam na klupu iznad Sastavaka. Morača i Ribnica odavno nisu bile tako nabujale i brze. Gledam Kanin hotel Podgorica, rado bih tamo na doručak, ali nemam vremena. Vadim notes i zapisujem aktivnosti za taj dan. Da, trebala bih svratiti i do pijace danas u povratku.

prostor 57 239


Grad je jutros neobično lijep poslije jučerašnje kiše. Nastavljam da vozim bulevarom po stazi koja je vlažna i zatrpana lišćem. Kratka pauza na semaforu, vidim da su počeli da kreče fasadu jedne od mojih omiljenih socijalističkih stambenih zgrada. Razmišljam da li da nastavim bulevarom, ili da skrenem ka Sportskom centru, i promijenim malo maršrutu. Ipak nastavljam stazom. Treći dečko na trotinetu i na stazi od jutros, čak sam dobila i osmijeh Lijepo je na stazama, uvijek nekako sretaš ljude koji dijele slične ideje sa tobom, i tu je uvijek dobra energija.
Stižem čak 10ak minuta ranije, taman da pročitam mejlove. Parking za bicikla je jutros prilično krcat. To me raduje...

Insert iz biciklističkog dnevnika, 13.oktobar 2019.godine

Kretanje i vizura na grad iz pozicije korisnika prostora, moja je inspiracija i tema brojnih istraživačkih radova na kojima sam radila još od magistarske teze, na kojoj sam obradila upravo kretanje, kao proces spoznaje i orijentacije, kao metodu upoznavanja, ali i kreiranja prostora, kao posebnu vrstu percepcije grada i proživljenog – doživljenog iskustva o gradu. Pri tom, ovdje ne mislim na kretanje automobilom, moj fokus su pješaci i biciklisti. Kretanjem kroz prostor, mi uspostavljamo kontakt sa gradom, a to je ujedno i prvi uslov za spoznaju prostora. Kretanje pobuđuje stanje iščekivanja što predstavlja čisti misaoni proces. ,,Kretanje i komuniciranje mogu biti sinonimi grada’’ , ističe Ranko Radović, smatrajući da ništa tako ne definiše formu grada kao sistem kretanja. Oblici kretanja su upravo integralni dio urbanog ambijenta, pri čemu su one mijenjale svoj značaj i karakter kroz vrijeme. Kretanje je oduvijek, na različite načine oblikovalo gradove i arhitekturu. Na početku, jedina mjera o gradu bila je upravo distanca koja se mogla savladati hodajući, a evolucija gradova dešavala se paralelno sa evolucijom u razvoju prevoznih sredstava.


Vožnja bicikla (upravo) predstavlja poseban užitak doživljaja grada, pri čemu brzina kretanja, mogućnost zaustavljanja, brzog i jednostavnog parkiranja, omogućava sagledavanje grada, ali i bolju socijalizaciju svih aktera na stazi.


Arhitekti su maštali o tome kako će automobili mijenjati arhitekturu i gradove, i tako su nastajale brojne ideje o gradu, koje su polako bivale autocentrične. Od druge polovine XX vijeka masovnost automobilskog saobraćaja osvaja i napada urbani prostor. Danas, prostorni i vremenski odnosi i distance rapidno rastu, a pješačke staze se mijenjaju saobraćajnicama. Rebeka Solnit piše kako su novi gradovi projektovani sa otvorenim prezirom prema šetačima. Hodanje postepeno postaje neefikasno u velikim gradovima. Ali i dalje postoji fascinacija kretanjem, koje su vremenom dovodile do ideje o šetajućim gradovima ,,Walking City’’ (Archigram, 1961-1974).
Pojava biciklizma je takođe uvela značajne promjene u doživljaju grada i kretanja kroz grad. Zaštićene staze za bicikliste, prva su značajnija promjena na našim ulicama, koja uvodi novu kategoriju ravnopravnih aktera u saobraćaj. Stoga, ne bi trebalo da čudi da je ovaj tekst posvećen upravo temi biciklizma i arhitekture, koji sublimiraju moje dvije velike ljubavi, a u praksi kreiraju potpuno novu arhitektonsku praksu, zvanu biciklistička arhitektura. Novi pokret u zelenim urbanim politikama i pametnim vladama, biciklizam uvodi u novi arhitektonski kanon, namećući ideju o kreiranju potpuno novog koncepta grada – biciklističkog grada.
Kod nas se talas biciklističke groznice može osjetiti, uistinu ne tako opšteprihvaćen, i ne tako obožavan, ali makar smo se izborili za prve staze. Imala sam tu čast i zadovoljstvo da prije nekoliko godina budem aktivan član tima Biciklo.me koji nosi zasluge za uspješnu borbu i malu revoluciju koja nam je obezbijedila sigurniji biciklistički prostor. Ne baš idealan, ali neophodan da ljudi biciklo počnu doživljavati kao vid aktivnog saobraćaja a ne samo rekreacije. Vožnja bicikla upravo predstavlja poseban užitak doživljaja grada, pri čemu brzina kretanja, mogućnost zaustavljanja, brzog i jednostavnog parkiranja, omogućava sagledavanje grada, ali i bolju socijalizaciju svih aktera na stazi. Tema ovog teksta nisu opštepoznati fakticiteti koji biciklizam čine veoma zdravom, opuštajućom, jeftinom, korisnom fizičkom aktivnošću, niti biciklo kao prevozno sredstvo koje funkcioniše po principu zero energy.. Ipak, tema ove priče je doživljaj grada iz pozicije bicikliste, kao i potreba i spremnost grada da u budućnosti svoje urbane politike usmjeri ka konceptu kreiranja biciklističkog grada.

prostor 57 248


Dok naši gradovi i ljudi još uvijek istinski nisu prihvatili biciklizam kao zvanični i ravnopravni vid prevoza, a ne samo kao ,,vannastavnu’’ aktivnost, u Amsterdamu se po drugi put održava Biciklističko arhitektonsko bijenale (BICYCLE ARCHITECTURE BIENNALE), u organizaciji NEXT architects, a uz vodeću ideju i inicijativu organizacije BYCS, koja s ebavi promocijom na planu međunarodnog razvoja biciklizma. Prva svjetska izložba arhitekture katalizirane biciklističkim prevozom, desila se 2017.godine sa idejom da se preispitaju današnji koncepti gradova prilagođeni biciklizmu i pješačenju, isključujući automobilski saobraćaj. Iako razvijeni gradovi, naročito sjever Evrope, Holandija, Danska, ali i Velika Britanija, već pola decenije prednjače u idejama i konceptima o gradovima bez automobilima, što ukazuju i fascinantni statistički podaci o broju korisnika bicikala, ipak tek 2017. svijet ima priliku da se zvanično tematizuje ideju o biciklističkoj arhitekturi i biciklističkom gradu. Arhitektonsko biciklističko bijanale, ponudilo je brojna rješenja, renomiranih autora širom svijeta, koji su osim zadovoljenja funkcionalnih kriterijuma, estetiku i kompoziciju postavljali na prvo mjesto, čineći gradove vizuelno boljim i vizuelno atraktivnijim, a kretanje kroz grad udobnim i sigurnim..ukazući na budućnost biciklizma i biciklističkog grada.


Bicycle Mayor je mreža gradonačelnika gradova koji se zalažu za ideju biciklističkog grada, ukazujući na ličnom primjeru svojim građanima na važnost i značaj korištenja bicikla kao primarnog prevoznog sredstva.


Tema biciklističkog arhitektonskog bijenala 2019/2020 otkriva kako biciklizam može promijeniti gradove, predstavljajući prestižnu izložbu vrhunskih i visokih profila arhitekture koja olakšava biciklističko kretanje širom svijeta. Hiljade posjetilaca BABa, kroz izložbu radova moglo je sagledati mogućnosti novog urbanog življenja. Projekti su selektovani u odnosu na sposobnost da pokažu kako dizajnerska rješenja mogu nadići samo funkcionalna, vodeći računa o zdravijim životnim stilovima, uključivanju zajednice, čistijom okolinom i održivijom ekonomijom. BYCS vjeruje da gradovi koji biciklizam stavljaju u središte gradskog dizajna otključuju velike društvene, ekonomske i ekološke mogućnosti i dobitke.
Osim ovoga, brojne su biciklističke platforme širom svijeta koje plasiraju inovativne projekte kao što su Bicycle Mayor i CycleLabs, međunarodnu mrežu za testiranje i razmjenu biciklističkih inovacija. Bicycle Mayor je mreža gradonačelnika gradova koji se zalažu za ideju biciklističkog grada, ukazujući na ličnom primjeru svojim građanima na važnost i značaj korištenja bicikla kao primarnog prevoznog sredstva. Biciklistička arhitektura na poseban način dodaje vrijednosti gradovima, a doživljaj gradova iz pozicije bicikliste je vanredan ugođaj. Probajte:-)

Izvor: https://bycs.org/bab/
https://bycs.org/our-work/bicycle-mayors/

napisala: Ema Alihodžić Jašarović, arhitekta
saradnik u nastavi na  Arhitektonskom fakultetu u Podgorici

 



 LOGO WHITE

Časopis za Arhitekturu, građevinarstvo, enterijer. dizajn i ličnosti.

Kontakt


Tel: +382 (0) 20 653 271

Tel: +382 (0) 69 429 375

Tel: +382 (0) 67 210 904

E-mail: casopisprostor@gmail.com

Podgorica

 

Časopis Prostor u inboxu

PRIJAVA ZA NEWSLETTER:

We do not spam!