Prostor_66

PROSTOR BANNER

Jedinstvo teorije i prakse

Povod za razgovor sa Marijom Bojović je pametna klupa koja polako osvaja Crnu Goru a dio je projekta “Kreativna Crna Gora”. Marija je diplomirala na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Zvanje magistra arhitekture stekla je na Institutu za arhitekturu u Barseloni (Barcelona Institute for Architecture - BIArch) čiji je bila stipendista.  Doktorske studije upisala je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Od 2009. godine radi kao saradnik u nastavi na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici, na Univerzitetu Crne Gore. Osim pedagoškog bavi se i naučnim radom i publicistikom iz teorije arhitekture i urbane sociologije. Sarađivala je sa stručnim časopisom “Pogled”, u izdavaštvu Inženjerske komore Crne Gore, u njemu je objavljivala tekstove na temu grada i arhitektonskog prostora.

Radila je i kao spoljni saradnik (Contributing writer) za američki arhitektonski portal eVolo, za koji je napisala brojne kraće članke na temu avangardnih i tehnološki naprednih arhitektonskih projekata i realizacija. Tokom akademske 2017 - 2018.godine angažovana je kao predavač na predmetu Urbana sociologija, na trećoj godini studija Arhitektonskog fakulteta u Podgorici. Paralelno radu u nastavi aktivno se bavi arhitektonskim projektovanjem, kako u Crnoj Gori tako i u inostranstvu, čvrsto vjerujući u praxis, odnosno neophodnost jedinstva teorije i prakse.

prostor 58 52Marija Bojović

Magistrirati u Barseloni je sigurno bio veliki izazov Vas. Možete li sa nama podijeliti Vaše iskustvo, zašto baš Barselona? Koliko se magistasrke studije u Barseloni razlikuju od magistarskih studija kod nas?

Barselona je za mene predstavljala jedno sveobuhvatno gradsko iskustvo, iako sam je, inicijalno, odabrala zbog Barselonskog instituta za arhitekturu (BIArch - Barcelona Institute of Architecture) čiji sam bila stipendista. Ova prestižna škola je okupljala sjajne profesore i neka od najvećih imena svjetske prakse, kao što su Inaki Abalos, Philippe Rahm…BIArch je predstavljala jednu veliku radionicu gdje smo jako puno radili u kontinuitetu, što je podrazumijevalo i vrlo blizak odnos sa profesorima, koji i dalje održavamo. Radilo se o post-profesionalnim magistarskim studijama, budući da je zahtijevano da svi studenti imaju minimum dvije godine iskustva u praksi, koje su prethodile prijavi.
Škola je bila naglašeno internacionalnog karaktera - osnovna ideja je bila stvoriti profesionalnu mrežu od 25 mladih arhitekata koji i danas funkcionišu kao “porodica”, od Sidneja, Džakarte, Mumbaija, Bejruta i Dubaija, Moskve, Bogote, Brisela i Milana pa sve do Njujorka. Bogatstvo ove društvene mreže nam vjerovatno svima znači podjednako mnogo kao i stečeno znanje na ovoj zaista progresivnoj školi, u trajanju od godinu dana.
Osim svega ovoga, Barselona je grad koji pruža zadovoljenje svih ključnih potreba, kako kulturnih i društvenih, tako i socijalnih. Uvijek rado biram takvo jedno bogatstvo urbane svakodnevnice, koje je od nesumnjivog značaja za formiranje mladog čovjeka. Dostupnost kvalitetnih kulturnih sadržaja na dnevnom nivou - od sjajnih muzeja i galerija preko brojnih pozorišta i opere, a sve to u jednom predivnom gradu čiji stanovnici poznaju tajne dobrog življenja i uživanja u životu, čini arselonu uvijek mojim izborom, pored Njujorka i Pariza.

Kao što smo već naveli saradnik ste u nastavi. Kako uspijevate da uspostavite balans između teorije i prakse?

Uvijek čvrsto zagovaram neophodnost jedinstva teorije i prakse, a dodatno mislim da je to i jedini način da studentima budemo dobri predavači. Ipak, usklađivanje svih obaveza koje proističu iz ova dva komplementarna pola profesionalnog iskustva nije uvijek jednostavno, budući da naučni rad kojim se aktivno bavim u dijelu doktorske disertacije zahtijeva jako puno vremena izdvojenog u kontinuitetu, koje nije uvijek jednostavno obezbijediti. Od pomoći je što mi arhitekti nalazimo beskrajno zadovoljstvo u poslu kojim se bavimo, što sve ovo i čini mogućim.

Ministarstvo kulture je kroz projekat “Kreativna Crna Gora” odabrala Vašu ideju za pametnu klupu. Možete li nam detaljnije opisati kako je došlo do saradnje? Kako ste došli do ideje za projekat?

Ministarstvo kulture je prošle godine pokrenulo sjajnu inicijativu koja se ticala kreativnih industrija, kroz program Kreativna Crna Gora. Ovakva podrška mladim stvaraocima je od nesumnjivog značaja za njihov dalji rad. Kroz inicijativu Ministarstva na ovaj način je promovisan nacionalni kulturni proizvod, tim direktno utičući i na njegov obim, raznovrsnost i kvalitet.
Jedina smo zemlja u regionu koja nije imala “svoju” solarnu klupu, već smo ih uvozili. To je bila intirgantna informacija ali je predstavljalo i izazov, budući da se radilo o prvom susretu sa dizajnom aktivnog urbanog mobilijara, iako se kao arhitekta bavim dizajnom namještaja kroz svaki projekat. Ovo iskustvo je tim bilo malo drugačnaest proizvoda podržanih kroz prvi ciklus programa Kreativne Crne Gore, je brendirana kao “prva crnogorska solarna klupa”. U nastavku, zahvaljujući istim ljudima, klupa je dobila BIG See nagradu u kategoriji “product design” za 2019.godinu u Sloveniji, koju organizuje ljubljanski Zavod Žig.
Crna Gora je bila jedina ije, ali je i krajnji proizvod je trebalo da ima komercijalni karakter. Imala sam zaista sreću da od samog početka klupa bude prepoznata od strane Crnogorskog Telekoma, koji je uvrstio u svoju platformu pametnog grada, što joj je dalje obezbijedilo plasman na tržište.

Da li sve klupe imaju isti izgled?

Upravo je ovo aspekt kojem se kroz dizajn posvetilo najviše pažnje. Budući da oduvijek zagovaram aktivno učešće krajeg korisnika u dizajnu svog sopstvenog prostora, trudila sam se da i solarna klupa, kao mikro segment, bude koncipirana kao fleksibilan proizvod, koji je moguće prilagođavati specifičnim potrebama. Ovdje govorimo o dva nivoa fleksibilnosti - prvi se tiče tri različite prostorne formacije istog proizvoda, usljed mogućnosti izmjene pozicija vertikalnih oslonaca, dok se drugi odnosi na samu materijalizaciju proizvoda i izmjenu kolorita. Na ovaj način se omogućavaju brojne varijacije na temu, u odnosu na kontekst i potrebe naručioca, što dalje isključuje puko ponavljanje istovjetnog urbanog mobilijara.


Inače uvijek čvrsto zagovaram neophodnost jedinstva teorije i prakse, a dodatno mislim da je to i jedini način da studentima budemo dobri predavači.


Šta je njena budućnost, kako će se proizvod razvijati?

Klupa je sada u nekoj svojoj osnovnoj verziji, nudi mogućnost napajanja telefona i tableta, ali i wifi internet za korisnike. Nadgradnja je moguća u pogledu softvera, odnosno, ponovo prema potrebama korisnika moguće je dodati različite senzore na osnovnu plaftormu, a skladištenje podataka koje se tako prikupljaju obezbijediti putem cloud-a. Meni je vrlo drago da se naručioci proizvoda sve više odlučuju i za eksperimentisanje u pogledu boja i oblika klupe, odnosno da sada već počinjemo da koristimo i sve dizajnerske potencijale proizvoda.

Da li imate u planu realizaciju sličnih projekata u budućnosti?

Moram da priznam da se ovim otvorilo jedno sasvim novo i otvoreno polje mogućnosti i vjerujem da će biti još puno prilike raditi na sličnim projektima, od kojih su neki već okvirno definisani. U svakom slučaju, za mene vrlo izazovan poduhvat i donekle izlazak iz zone komfora, što je naročito zanimljivo.


Mislim da je moje ukupno iskustvo sa ovim proizvodom - od same ideje i nastanka, preko relacije sa Ministarstvom kulture kroz program kreativnih industrija, a zatim i podrška od strane Crnogorskog Telekoma kroz integraciju proizvoda u plaformu pametnog grada bila korisna ilustracija mladima da zaista postoji način da svoje ideje mogu sprovesti u realnost i na taj način dati svoj doprinos zajednici. Podsticajno je i u smislu da shvatimo da moramo što više raditi na sebi - jer - što smo mi bolji i kvalitetniji kao građani, bolji je i naš grad.


Na kraju da pošaljemo mladima poruku: Da li je realizacija ovakvih projekata može biti podsticaj za mlade?

Baš nedavno sam održala predavanje upravo na temu crnogorskih “smart city” iskustava, sa akcentom na solarnoj klupi, a u sklopu Zimske inženjerske škole, u organizaciji moje koleginice Milene Đukanović, docenta na Elektrotehničkom fakultu. Mislim da je moje ukupno iskustvo sa ovim proizvodom - od same ideje i nastanka, preko relacije sa Ministarstvom kulture kroz program kreativnih industrija, a zatim i podrška od strane Crnogorskog Telekoma kroz integraciju proizvoda u plaformu pametnog grada bila korisna ilustracija mladima da zaista postoji način da svoje ideje mogu sprovesti u realnost i na taj način dati svoj doprinos zajednici.
Podsticajno je i u smislu da shvatimo da moramo što više raditi na sebi - jer - što smo mi bolji i kvalitetniji kao građani, bolji je i naš grad.

Razgovarala: Aleksandra Zečević Malović

 

 

 

 LOGO WHITE

Časopis za Arhitekturu, građevinarstvo, enterijer. dizajn i ličnosti.

Kontakt


Tel: +382 (0) 20 653 271

Tel: +382 (0) 69 429 375

Tel: +382 (0) 67 210 904

E-mail: casopisprostor@gmail.com

Podgorica

 

Časopis Prostor u inboxu

PRIJAVA ZA NEWSLETTER:

We do not spam!